Grigorij Rasputin
| Grigorij Raspućin | |
|---|---|
|
| |
| 1869. | januar 1869. |
| Pokrovsko | PokrovskoRuska Imperija |
| 1916. | decembar 1916. |
| Petrograd | PetrogradRuska Imperija |
1869. 1916. Grigorij Jefimovič Rasputin (Pokorovskoje, 10. januar 1869. - Sankt Peterburg, 30. decembar 1916.), ruski svećenik i mistik. Bio je jedna od najkontroverznijih osoba ruske historije i osoba koja je imala veliki utjecaj na posljednje dane dinastije Romanovih, na cara Nikolaja II Romanova, njegovu ženu Aleksandru i njihovog sina Alekseja. Rasputina su zvali i ‘’Ludi monah’’ iako za svog života nije postao monah.
Grigorij Rasputin je rođen u malom sibirskom selu Pokorovskoje na obali rijeke Ture u tadašnjoj Tobolskoj guberniji (današnja Tajmenska oblast). Neko vrijeme su postojale izvjesne nedoumice oko tačnog datuma rođena Rasputina i smatralo se da je rođen u periodu između 1863. i 1873. godine.[1] Međutim nedoumice su riješene pronalaskom novog dokumenta prema kojima je Rasputin rođen 10. januara 1869. godine po Julijanskom kalendaru, odnosno 22. januara 1869. godine po gregorijanskom kalendaru.[2]
Ne postoji mnogo podataka o ranom djetinjstvu Rasputina, a ono malo poznatog o njemu su najvjerovatnije iznijeli članovi njegove porodice. Imao je starijeg brata Dmitrija i sestru Mariju koja je bolovala od epilepsije i koja se udavila u rijeci. Također se zna da je jedne prilike dok su se braća igrala pored jezera, Dmitrije pao u jezeru nakon čega je Grigorije skočio u jezeru pokušavajući da ga spasi. Ipak, slučajni prolaznik ih je obojicu spasio ali je Dmitrije poslije umro od posljedica upale pluća. Ti strašni gubici brata i sestre dok je Rasputin još bio dijete, su ostavili dubok trag na njega te je to vjerovatno i presudilo da svojoj djeci da upravo ta imena, Dmitrije i Marija, po bratu i sestri. Mitovi oko toga da je Rasputin posjedovao nadnaravne moći su vidljive i u priči koja kaže da je jedne prilike kada je Efimu, Rasputinovom ocu, neko ukrao konja upravo Rasputin bio u stanju identificirati osobu koja je izvršila tu krađu.
Kada je napunio 18 godina odlazi u manastir i tamo ostaje 3 mjeseca. Tu se pridružuje zabranjenoj flagelantskoj vjerskoj sekti. Nedugo nakon što je napustio manastir, Rasputin posjećuje svetog čovjeka po imenu Makarij čija se kuća nalazila u blizini. Makarij je imao veliki utjecaj na Rasputina što je odrazilo i na oblikovanje njegovog karaktera. Rasputin se 1889. godine oženio s Praskovia Fjodorovnom s kojom je imao 3 djece: Dmitrija, Varvaru i Mariju. S drugom ženom je imao još jedno dijete. Godine 1901. odlazi od kuće kao hodočasnik i pri tome posjećuje Grčku i Jerusalim a 1903. godine dolazi u tadašnju rusku prijestolnicu Sankt Peterburg gdje se predstavlja kao sveti čovjek sa iscjeliteljskim i vidovnjačkim moćima. Zahvaljujući svojim hipnotičkim moćima u Petrogradu zaustavlja krvarenje carevića Alekseja zbog čega ga je pod svoju zaštitu uzela carica Aleksandra Fedorovna.
Na svom hodočasničkom putu po Sibiru, Rasputin je saznao o Aleksejovoj bolesti. Naime, tokom pada sa konja na odmoru sa porodicom, Aleksej je zadobio unutrašnje krvarenje. Tražeći svuda pomoć svome sinu, carica se obraćala svima koji su mogli pomoći te je njena prijateljica Ana Virubova preporučila Rasputina. Rasputin je pomogao careviću, navodno kroz molitve mada se pretpostavlja da je pomoću pijavica ili pak hipnoze uspijevao da zaustavi krvarenje. Vremenom, zahvaljujući između ostalog i izlječenju carevića, Rasputin je zadobio povjerenje cara koji ga je proglasio svetim čovjekom i prijateljem porodice. Osim toga vrlo brzo je ostvario svoj utjecaj na caricu pa čak i u političkom smislu.
Rasputin po dolasku u Sankt Peterburg ubrzo postaje kontroverzna ličnost, postaje osoba koja je involvirana u paradigmu oštre političke borbe koja uključuje monarhističke, antimonarhističke, revolucionarne i druge političke snage i interese. Vodi raskalašen i skandalozan lični život sa ženama petrogradskog visokog društva. Često je viđan kako odlazi sa prostitutkama, opija se i ne vraća se kući do ranih jutarnjih sati. Bio je optužen od mnogih uglednih osoba, za razna nedjela, od neograničenog i neobuzdanog seksualnog života (uključujući silovanje časnih sestara) [3] pa do neprimjerene političke dominacije nad kraljevskom porodicom. Zbog svi tih stvari, petrogradska elita ga i nije najbolje prihvatila. Došao je i u sukob sa Ruskom pravoslavnom crkvom zbog svog uvjerenja da se povezanost s Bogom može postići kroz grijeh, jer navodno, grijeh je sastavni dio ljudskog ponašanja i da se kroz vjernikovo priznanje grijeha i prihvatanje poniženja od ljudi, pridobiva božija milost.
Na početku 1. svjetskog rata proriče da će ruska armija biti uspješna samo ako car uzme komandu nad vojskom u svoje ruke, što je zbog loše pripremljenog cara Nikolaja rezultovalo lošim posljedicama po Rusiju. Dok je car bio na frontu, Rasputinov utjecaj na caricu je stalno rastao. Uskoro je postao njen lični savjetnik i popunio je utjecajna politička mjesta svojim ljudima. Zbog tog svog utjecaja a i zbog 1. svjetskog rata, ruska privreda je počela naglo propadati. Osim carice, krivljen je i Rasputin upravo zbog njegovog utjecaja na nju. Takav razvoj događaja su koristili politički protivnici cara i nastojali su da oslabe integritet dinastije Romanov te prisile cara da se odrekne apsolutne vlasti i odvoji crkvu od države.
Ubistvo Rasputina je postalo legenda, dijelom zbog samih stvari koje su izmislile osobe koje su ga ubile a dijelom i zbog toga što je teško bilo razabrati stvarni tok ovog događaja. U noći 30. decembra 1916. godine, Rasputina su odlučili ubiti knez Feliks Jusupov, caričin rođak zajedno sa velikim vojvodom Dmitrijem Pavlovičem i grupa zavjerenika. Namamili su ga u Moika palaču i ponudili crnim vinom i kolačima u koji su stavili veliku količinu cijanida, međutim kako otrov nije djelovao, Jusupov je iz neposredne blizine pucao na Rasputina. Rasputin je pao na pod naizgled mrtav. Nakon nekoliko minuta ustao je, udario kneza Jusupova i pokušao da pobjegne. Ostali zavjerenici su ga sustigli, istukli ga i ispalili nekoliko metaka u njega te pa potom bacilli u hladnu rijeku Nevu. Kada su 3 dana poslije pronašli mrtvo Rasputinovo tijelo, autopsijom je ustanovljeno se da su mu pluća bila ispunjena vodom što je značilo da nije bio mrtav kad je bačen u vodu i da se nastavio boriti za život prije nego se utopio.[4] Nakon toga, carica Aleksandra je pokopla Rasputinovo tijelo u temelje carskoga sela, ali nakon februarske revolucije grupa radnika iz Sankt Peterburga je otkrila posmrtne ostatke, odnijeli ih u obližnju šumu te ih spalili.
- ↑ Heinz Liepman, Rasputin and the Fall of Imperial Russia, p. 21.
- ↑ Edvard Radzinsky & Judson Rosengrant (ed.), The Rasputin File, Nan A. Talese, 2000, p. 25.
- ↑ Thomas Szasz, A Lexicon of Lunacy: Metaphoric Malady, Moral Responsibility, and Psychiatry. Transaction Publisher, 2003. ISBN 978-0-7658-0506-5.
- ↑ Joseph L. Gardner (ed.), "The Unholy Monk", Reader's Digest Great Mysteries of the Past, 1991, p. 161.
