Prijeđi na sadržaj

Dinko Šakić

Izvor: Wikipedija

Dinko Šakić (Studenci kraj Imotskog, 8.9. 1921. - Zagreb, 20. srpnja 2008.) je bio zapovjednik koncentracijskih logora Jasenovac i Stara Gradiška osuđen zbog ratnih zločina.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, voditelja UNS-ova III ureda kojem je nadležnost bila organizacija logora, uprava i njihovo osiguranje. Zahvaljujući rodbinskim vezama s Luburićem, započeo je brz uspon po ustaškoj hijerarijskoj lestvici.

U veljači 1942. postao je ustaški zastavnik odbrambenom zdrugu u Jasenovcu. Krajem 1942. postavljen je za šefa opšteg odseka - šef ureda koncentracionog logora Jasenovac. Polovicom 1943. napredovao je u ustaškog poručnika i postao časnik u zapovjedništvu logora Jasenovac.

Nakon što je unaprijeđen u ustaškog natporučnika u travnju 1944. postavljen je za zapovjednika koncentracionog logora Jasenovac. Na toj dužnosti ostao je sve do 1. prosinca 1944.

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom bježi u Argentinu, gdje je u registar državljana upisan pod brojem 4.009.804 kao LJubomir Šakić Bilanović. Godine 1947. u Rosariju je otvorio malu tvornicu tekstila. Supruga Nada rodila mu je troje djece, kojima je krsni kum bio Ante Pavelić.

U Argentini postaje vatreni peronista, i kada je Juan Peron smijenjen s vlasti 1956. godine odlazi u Španjolsku, gdje je bio najbliži saradnik Vjekoslava Luburića. U Argentinu se vraća tri godine kasnije i s porodicom nastanjuje u San Justu. Poslije će se, zbog bolešljive supruge, preseliti u ljetovalište Santa Teresita.

Godine 1995, prilikom posjete predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana hrvatskim iseljenicima u Argentini, novinarka Aleksa Crnjaković napravila je intervju s Dinkom Šakićem. On se tada prvi put hrvatskoj javnosti pohvalio svojim djelima, izjavivši kako bi sve to, ako treba, uradio i opet. Istom prilikom susreo se i sa predsjednikom Tuđmanom, s kojim se (kako tvrdi njegova supruga Nada - danas Esperanza) zadržao u razgovoru gotovo 45 minuta, uz zajedničku fotografiju.

Tri godine kasnije (1998.) istražiteljima centra Simon Wiesenthal zapeo je za oko Šakićev intervju argentinskom Kanalu 13, u kojem su ga novinari na prijevaru - tražeći razgovor o svjetskom nogometnom prvenstvu na kojemu Argentina igra s Hrvatskom - navukli na temu Jasenovca. Nedugo potom Dinka Šakića argentinska policija lišila je slobode. Redovnim letom njemačke avio kompanije Lufthansa 18. lipnja 1998. godine Šakić je iz Buenos Airesa u pratnji agenata Interpola doputovao u Frankfurt. Potom je avionom Croatia Airlinesa prebačen u Zagreb. Smješten je u zagrebačkom zatvoru Remetinec. Već sutradan u Istražnom centru zagrebačkog Županijskog suda održano je prvo ročište, na kome se Dinko Šakić branio šutnjom.

Dinko Šakić je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Kaznu je počeo služiti u kaznionici Lepoglava. Dana 1. marta 2001. godine prevežen je u Bolnicu za osobe lišene slobode u Zagrebu. Tamo je u 87. godini nakon duge i teške bolesti umro.