Al-Muizz

Ma‘ādh Abū Tamīm al-Mu‘izz li Dīn Allāh (932 – 975) (arapski: معد المعز لدين الله‎ "Utvrđivač vjere Boga"), također navođen kao al-Moezz, bio je četvrti fatimidski kalif i 14. ismailitski imam, koji je vladao od 953. do 975. Njegova vladavina je značajna po tome što se središte fatimidske moći pomjerilo iz Ifrikije (sjeverna Afrika) u novosvojeni Egipat. Fatimidi su 969. osnovali grad al-Qāhiratu "Pobjednički" (Kairo) kao novu prijestolnicu svog Kalifata.

Al-Muizz je ostao upamćen kao izuzetno prosvijećen vladar koji je dobro odnosio prema svojim jevrejskim i kršćanskim podanicima, a što je među Koptima dalo podloge za brojne kasnije legende. Također mu se pripisuje izum naliv-pera.