Živko Budimir
| Živko Budimir | |
|---|---|
| Inkumbent | |
| Mandat 17. ožujka 2011. | |
| Zamjenik | Mirsad Kebo |
| Premijer(i) | Nermin Nikšić |
| Prethodnik | Borjana Krišto |
| Nasljednik | Marinko Čavara |
| Rođenje | 20. studenog 1962. |
| Politička stranka | Stranka pravde i povjerenja (od 2013.)Hrvatska stranka prava BiH (2006. - 2013.)Savez komunista Jugoslavije (1979. - 1984.) |
| Supružnik | Darija Budimir |
| Zanimanje | Političar |
Živko Budimir (20. studenog 1962.), hrvatski bosanskohercegovački političar i predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. U vrijeme njegova mandata Federacija BiH doživjela je veliku političku krizu opisanu kao najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini od Daytonskog sporazuma. Oporbene političke stranke optužuju ga za nelegitimnost, u prvom redu Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine.
Predsjednikom je postao nakon političke krize koja je trajala između listopada 2010. i ožujka 2011. Krizu je izazvala nemogućnost sastavljanja vlade, a okončana je stvaranjem "Platforme", koalicije između Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, Stranke demokratske akcije, Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine te Narodne stranke - Radom za boljitak. Budimir je u Federalnom parlamentu imenovam predsjednikom Federacije BiH u ožujku 2011.
U veljači 2012. Budimir ulazi u sukob s federalnim ministrom branitelja, Zukanom Helezom. Sukob je izbio zbog Zakona o reviziji koji je izazvao krizu vlasti. Zakon o reviziji bio je okarakteriziran kao revizionistički, a s njim se ciljalo da se obesprave veterani Hrvatskog vijeća obrane, a u prvom redu zatvorenici logora Armije BiH. U prosincu 2012. Zakon o reviziji je proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda FBiH na osnovi Budimirove tužbe.
U vrijeme njegovog mandata dolazi do nove političke krize koju su izazvali članovi vlade iz SDP-a i SDA glede raspodjele dužnosti u državnim poduzećima. Kriza se s vremenom produbila te dovela do formiranja nove parlamentarne većine koju čine SDPBiH, Stranka za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Hrvatska demokratska zajednica 1990. Ova politička kriza opisana je kao najveća politička kriza od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Nova parlamentarna većina zahtjeva smjenu ministara iz SDA, HSPBiH-a i NSRzB-a, te ujedno i Budimirovu ostavku.
26. aprila 2013., SIPA je uhapsila Budimira, sa većim brojem drugih osoba, uz optužbu za korupciju.[1]
Živko Budimir rođen je u Viru kod Posušja. Pohađao je zrakoplovno-tehničku vojnu školu u Rajlovcu kod Sarajeva gdje je diplomirao 1981. Nakon toga pohađao je Vojno učilište Hrvatskih oružanih snaga "Ban Josip Jelačić", gdje je diplomirao 2000.[2]
Članom Saveza komunista Jugoslavije postao je 1979., a SKJ napušta 1984. kao pripadnik Jugoslavenske narodne armije.[2] JNA je napustio zbog neslaganja s politikom u vojsci.
Početkom Domovinskog rata Budimir se pridružio Hrvatskoj vojsci u Slavoniji.[3] U početku je bio pripadnik Civilne zaštite, no kasnije je premješten u 5. brigadu HV-a gdje je radio u logistici. Godine 1992. njegova je jedinica bila u Orašju gdje je imenovan zamjenikom zapovjednika bojne zadužene za promidžbu. Sljedeće godine, 1993., postao je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Isprva je služio kao savjetnik za logistiku, kada je upoznao i Slobodana Praljka. Zatim je Budimir uskoro premješten u zapovjedno središte tomislavgradskog zbornog područja. U prosincu 1993. zamijenio je Praljka kao zapovjednik zbornog područja Prozor.[4] Nakon toga, Budimir obnaša razne dužnosti: bio je zapovjednik vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od travnja 1994. do srpnja 1995., zapovjednik vrhovnog stožera HVO-a od studenoga 1995. do rujna 1997., a zatim i zamjenik zapovjednika. Nedugo zatim postao je zapovjednik zajedničkog vrhovnog stožera Vojske Federacije Bosne i Hercegovine od rujna 1997. do siječnja 1999. Godine 1997. preselio se u Mostar, a u mirovinu otišao 2001. kao general pukovnik Vojske Federacije BiH i general bojnik Hrvatske vojske. Nakon umirovljenja bavi se šprtom i sudjeluje u osnivanju rukometnog kluba "Mostar".[2]
Budimirova politička karijera ponovno je započela 2006. kada se učlanio u Hrvatsku stranku prava Bosne i Hercegovine, a 2008. izabran je za gradskog vijećnika grada Mostara.
Nakon općih izbora u Bosni i Hercegovini održanih u listopadu 2010., političke stranke nisu bile u mogućnosti sastaviti vladu, što je dovelo Federaciju BiH u političku krizu. Socijaldemokratska partija, Stranka demokratske akcije, Hrvatska stranka prava i Narodna stranka - Radom za boljitak formirali su koaliciju i nazvali je Platforma. Budimir je predsjednikom Federacije Bosne i Hercegovine postao nakon što su odluku potvrdila oba doma Parlamenta Federacije BiH 17. ožujka 2011.[2]
Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine je 24. ožujka poništio odluku Doma naroda o imenovanju Budimira za predsjednika Federacije BiH i dvojice potpredsjednika, s obzirom da odluka nije sprovedena u skladu s izbornim zakonom.[5] Međutim, Budimir je rekao kako ne priznaje odluku SIP-a te da će odstupiti jedino ako Ustavni sud Federacije BiH odluči da je njegovo imenovanje neustavno.[6]
U veljači 2012. Budimir je ušao u sukob s ministrom branitelja Zukanom Helezom zbog Zakona o reviziji prava branitelja, kada je optužio Heleza za povijesni revizionizam i nemar za braniteljsku populaciju. Helez je naime tvrdio da Armija Republike Bosne i Hercegovine nije imala zarobljeničke logore na svom području, pa je ukinuo status logoraša zatvorenima.[7] To je uznemirilo veterane iz HVO-a koji su bili zatvoreni u tim logorima.[8] Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata zahtjevala je Helezovu ostavku i optužila ga za skrivanje zločina.[9] Budimir je nakon toga podnio zahtjev za razmatranje ustavnosti Zakona o reviziji pred Ustavni sud Federacije BiH.[10] Dana 11. travnja 2012., Budimir je raspustio tim za reviziju. To je napravio je jer je proces revizije tekao nezakonito i zato jer nije bilo nadzora od strane pripadnika HVO-a.[11] Međutim, 23. svibnja, Federalna vlada je odlučila nastaviti s revizijom. Lokalni ogranci HSP-a BiH tražili su od stranačkog predsjedništva da podrži Budimira, međutim, oba HSP-ova minisra u vladi, Ante Krajina i Vjekoslav Čamber, podržali su Zakon o reviziji.[12]
Tijekom krize nastale zbog Zakona o reviziji, Helez je aktivnost uvelike usredotočio na HVO, stavljajući tako hrvatske branitelje u težak položaj, a Budimira je optužio da je "lažni general". Međutim, 18. prosinca 2012. Ustavni sud Federacije BiH donio je odluku kojom je Zakon o reviziji proglašen neustavnim. Ovakva odluka Ustavnog suda je Heleza i predsjednika Federalne vlade Nermina Nikšića dovela u nezgodan položaj, jer je Helez bio osramoćen zbog subjektivnosti.[13]
Budimir je na tiskovnoj konferenciji 7. ožujka 2013. obznanio kako odlazi iz HSP-a BiH zbog manjkavosti podrške njegove stranke u vrijeme sukoba s ministrom branitelja Zukanom Helezom. Također je najavio osnivanje nove političke stranke s "radnim" nazivom "Stranka pravde i pouzdanja".[14]
- ↑ http://www.dw.de/da-li-%C4%87e-i-%C5%BEivku-budimiru-biti-potrebno-pomilovanje/a-16775835
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Životopis”. Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 7. ožujka 2013.
- ↑ Soldić-Arar, Zdravka. „Generalima HVO-a Obradoviću i Budimiru iz proračuna RH za mirovine 210.000 kuna”. Generalima HVO-a Obradoviću i Budimiru iz proračuna RH za mirovine 210.000 kuna. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-24. Pristupljeno 2013-04-10.
- ↑ Budimir, Živko. „Svjedočanstvo Živka Budimira”. General Slobodan Praljak. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 7. ožujka 2013.
- ↑ „SIP poništio imenovanje Budimira, Dom naroda također nelegalan”. 24. ožujka 2011.. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ „Živko Budimir: Teško mi padaju spočitavanja da sam izdajnik hrvatskog naroda”. HRsvijet. 27. ožujka 2011.. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ Karačić, Marko (7. siječnja 2012.). „Zukan Helez Hrvatima ukida status logoraša”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-24. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ Čilić, Zvonimir (14. ožujka 2012.). „Cilj revizije je slom Hrvata i njihov odlazak iz BiH”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ Karačić, Marko (21. siječnja 2012.). „Logoraši optužili Heleza za skrivanje zločinaca i traže ostavku”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ „Budmiri: Helez nema isti odnos prema Armiji i HVO-u”. Republika. 24. veljače 2012.. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ „Budimir razriješio Revizorski tim za koordinaciju”. Hrvatska riječ. 12. travnja 2012.. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ Jurilj, Zdenko (24. svibnja 2012.). „Budimir u zahtjevima da se revizija branitelja obustavi ostao usamljen”. Večernji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-25. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ Zorić, D. (18. prosinca 2012.). „Budimir uništio ministra Heleza i doveo Nikšića u bezizlaznu situaciju”. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ „Živko Budimir napustio HSP!”. Večernji list.