smjer
smjer (hrvatski jezik)
[uredi]| (1.1) | ||
| padež | jednina | množina |
|---|---|---|
| nominativ | smjer | smjerovi |
| genitiv | smjera | smjerova |
| dativ | smjeru | smjerovima |
| akuzativ | smjer | smjerove |
| vokativ | smjeru | smjerovi |
| lokativ | smjeru | smjerovima |
| instrumental | smjerom | smjerovima |
izgovor:
definicija:
imenica, muški rod
- (1.1) Pravac ili crta kojim se osoba ili stvar kreće ili gleda, ili kojim se mora ići da bi se stiglo do cilja.
- (1.2) (preneseno značenje) Pravac razvoja kakve djelatnosti.
- (1.3) (preneseno značenje) (u školstvu) Program obrazovanja kojim se učenici osposobljavaju za određene tipove zanimanja; usmjerenje.
sinonimi:
antonimi:
primjeri:
srodne riječi:
sintagma:
frazeologija:
etimologija:
napomene: