Vodeno staklo

Vodeno staklo je naziv za amorfne, staklaste, u vodi topljive silikate alkalijskih metala (M), opće jednadžbe M₂^IO · (SiO₂)_x (gdje je x = 1 do 4). Važno je natrijevo i kalijevo vodeno staklo, koje sadrži smjesu natrijevih (Na₂SiO₃ i Na₂Si₂O₅), odnosno kalijevih silikata (K₂SiO₃ i K₂Si₂O₅). Dobivaju se taljenjem smjese vrlo čistoga kremena (SiO₂) i natrijeva karbonata (kristalne ili kalcinirane sode, Na₂CO₃), odnosno kalijeva karbonata (potaše, K₂CO₃). Samljeveni proizvod taljenja dolazi u trgovinu kao očvrsnulo vodeno staklo, koje se nakon otapanja u vrućoj vodi pod tlakom upotrebljava u proizvodnji kitova otpornih na kiseline, sredstava za impregnaciju drva, za zaštitu od korozije i od požara, kao ljepilo i bjelilo u proizvodnji papira, kao vezivo za boje i lakove, u mikrobiologiji kao nadomjestak za agar, u ljevarstvu za očvršćivanje pješčanih kalupa i tako dalje. Dodatkom solne kiseline vodenomu staklu oslobađaju se silikatne kiseline s neodređenim udjelom vode i s različitim stupnjem polimerizacije, tako da otopina očvrsne u želatinoznu masu, a njezinim sušenjem nastaju granule silika-gela.^[1]

Nedovršeni članak Vodeno staklo koji govori o tehnologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.