Tirpitz (bojni brod)
| Tirpitz | |
|---|---|
 Tirpitz | |
| Državna pripadnost: Njemačka |
.svg)
|
| Klasa i vrsta | Bismarck Bojni brod |
| Naručitelj | Kriegsmarine - Njemačka ratna mornarica, 16. studenog 1935. |
| Brodogradilište | Kriegsmarinewerft, Wilhelmshaven |
| Kobilica položena | 2. studenog 1936. |
| Porinuće | 1. travnja 1939. |
| Stavljen u službu | 25. veljače 1941. |
| Status | Potopljen od strane britanskih bombardera 12. studenog 1944. |
| Glavne osobine | |
| Istisnina | 42 900 t, 52 600 t puno opterećenje |
| Dužina | 251m |
| Širina | 36 m |
| Gaz | 9,3 m |
| Pogon | 12 Wagner visokotlačnih kotlova, 3 parne turbine Blohm & Voss 3 trokraka propelera 4,7 m u promjeru, 163 026KS |
| Brzina | 30 čvorova |
| Posada | 2065: 103 časnika, 1962 posade |
| Naoružanje | * 8 × 38 cm SK C/34 pomorski top
|
Tirpitz je bio drugi brod klase Bismarck. Izgrađen je u njemačkom brodogradilištu Kriegsmarinewerft u Willemshavenu za potrebe njemačke ratne mornarice (Kriegsmarine). Dobio je ime po admiralu Alfredu von Tirpitzu, glavnom idejnom vođi njemačke ratne mornarice u Prvom svjetskom ratu. Premda je bio brod blizanac Bismarcku nije bio potpuno identičan, zbog raznih izmjena težio je skoro 2.000 tona više.
Po završetku probnih vožnji početkom 1941. Tirpitz je korišten kao glavni brod njemačke baltičke flote, koja je imala zadatak spriječiti djelovanja sovjetske baltičke flote. Početkom 1942. Tirpitz je otplovio prema Norveškoj da bi odagnao pomisli na moguću invaziju saveznika. Tijekom boravka u Norveškoj korišten je i za presretanje savezničkih konvoja prema Murmansku. Tu misiju je pokušao dva puta tijekom 1942. godine, oba su pokušaja završila neuspjehom. Usprkos neuspjehu u tom dijelu zadatka Tirpitz je samo svojim prisustvom u Norveškoj utjecao u mnogome na ratne operacije, jer je prisiljavao britansku flotu da znatne snage uputi u to područje sa zadatkom sprječavanja Tirpitzovih djelovanja.
U rujnu 1943. godine, Tirpitz i bojni brod Scharnhorst bombardirali su savezničku radio- i meteorološku stanicu na otoku Spitzbergen. To je bio prvi i zadnji put da je Tirpitz koristio svoje glavne topove u ratnim operacijama. Ubrzo nakon toga brod je oštećen u akciji Source (napad britanskih mini-podmornica), a nakon toga je izložen brojnim zračnim napadima velikih razmjera. Dana 12. studenog 1944. britanski bombarderi tipa Avro Lancaster postigli su dva direktna pogotka bombama tipa "Tallboy" težine 5.400 kg, a jedna je pala jako blizu. Izbio je požar na brodu koji se brzo širio. Ubrzo je eksplodiralo skladište municije jedne od glavnih kupola. Ubrzo nakon toga brod se prevrnuo i nagrađem naslonio na dno. Točan broj poginulih nije poznat, postoje različiti izvori i navode brojke između 950 i 1204. Olupina je uklonjena nakon rata, a radovi uklanjanja su trajali od 1948. do 1957.
Tirpitz je naručen kao zamjena za zastarjeli bojni brod Ersatz Schleswig-Holstein i bio je poznat kao novogradnja "G".[1] Brodogradilište Kriegsmarinewerft u Wilhelmshavenu je dobilo ugovor o gradnji, a kobilica je položena 20. listopada 1936.[2] Porinuće je bilo 1. travnja 1939. Tijekom slavlja kuma broda je bila kćerka admirala Alfred von Tirpitza, po kojem je brod dobio ime.[3] Adolf von Trotha, bivši admiral u Njemačkoj carskoj mornarici, govorio je na porinuću kojem je prisustvovao i Adolf Hitler.[4] Opremanje broda koje je uslijedilo nakon porinuća je završeno u veljači 1941.[3] Tijekom opremanja broda britanski bombarderi su u više navrata bombardirali brodogradilište gdje se nalazio, premda niti jedna bomba nije pogodila Tirpitz radovi su bili usporeni.[5] Tirpitz je isporučen u flotni sastav 25 veljače na probne vožnje,[6] koje su se izvršile u Baltiku.[3]
Tirpitz je imao istisninu od 42.900 tona u lakom stanju, a potpuno opremljen 52.600 tona. Duljina broda bila je 251 m, a širina 36 m. Najveći gaz broda bio je 10,6 m.[Note 1] Pokretale su ga tri "Brown, Boveri & Cie" parne turbine i dvanaest Wagener parnih kotlova, a pogon je imao ukupno 163.026 KS. Brod je postizao najveću brzinu od 30,8 čvorova na probnoj vožnji.[1] Uobičajenau posadu činilo je 103 časnika i 1962 mornara, tijekom rata ovaj broj je povećan na 108 časnika i 2500 mornara.[6] Tirpitz je bio opremljen s radarom "Model 23" (nazvan je FuMO za Funkmessortungsgerät - Uređaj za traženje radio smjera).[8] Kasnije je zamijenjen Modelom 27 i naposljetku Modelom 26 koji su imali veći antenski sklop. Godine 1944. ugrađen je radar "Model 30 radar", poznat kao Hohentwiel, a radar za kontrolu paljbe protuavionskih topova "Model 213" Würzburg je ugrađen na krmenom dijelu broda.[9]
Naoružan je bio s osam pomorskih topova od 380 mm tipa SK C/34 L/52 smještenima u četiri dvostruke kupole. Pramčane kupole su nazvane Anton i Bruno, a krmene Caesar i Dora (SK označava Schiffskanone - brodski top, C/34 označava Constructionjahr - godinu izrade 1934, a L/52 označava odnos između kalibra naoružanja i duljine cijevi.[10] Dodatno naoružanje sastojalo se od dvanaest 150 mm topova tipa SK C/28 L/55, šesnaest protuavionskih topova 105 mm tipa Flak 38 L/65 i šesnaest 37 mm topova L/83, te u početku dvanaest 20 mm protuavionskih topova. Taj broj se vremenom popeo na pedeset osam protuavionskih topova kalibra 20 mm. Nakon 1942., osam torpednih cijevi od 53,3 cm je ugrađeno na brod.[6] Brodski glavni oklopljeni pojas bio je 320 mm debeo i natkriven glavnom palubom od 100 do 120 mm debljine i gornjom palubom debljine 50 mm. Glavne kupole imale su oklop debljine 220 mm bočno i 360 mm čeono.[1]
Nakon pokusnih vožnji, Tirpitz je smješten u Kiel odakle je izlazio u Baltik na izvođenje vježbi. Za vrijeme boravka u Kielu, Njemačka je izvršila napad na Sovjetski savez. kao posljedica invazije osnovana je privremena Baltička flota koja je trebala spriječiti mogući prodor sovjetske flote iz Lenjingrada. Tirpitz je postao zapovjedni brod odreda brodova koji su sačinjavali teški krstaš Admiral Scheer, laki krstaš Köln, krstaš Nürnberg, krstaš Leipzig, krstaš Emden, nekoliko razarača i dvije flotile minolovaca. Baltička flota pod komandom Admirala Otta Ciliaxa, patrolirala je nedaleko od otočja Åland u razdoblju između 23. i 26. rujna 1941. Nakon tog razdoblja flota je rasformirana i Tirpitz je nastavio s vježbama. Tijekom vježbi Tirpitz je provjerio svoje osnovno i dodatno naoružanje, uporabom na starim bojnim brodovima, predrednaught tipa. Tijekom boravka u Kielu i vježbi Britanci su izvršili niz neuspješnih napada na Tirpitz.
- Bishop, Patrick. 2012. Target Tirpitz. HarperPress. ISBN 978-0-00-731924-4
- Blair, Clay. 1996. Hitler's U-Boat War. 1 The hunters, 1939–1942. Random House. New York. ISBN 978-0-304-35260-9
- Breyer, Siegfried. 1989. Battleship "Tirpitz". Schiffer Pub. West Chester. ISBN 978-0-88740-184-8
- Brown, David. 1977. Tirpitz: the floating fortress. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 978-0-85368-341-4
- Brown, J. D. 2009. Carrier Operations in World War II. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 978-1-59114-108-2
- Campbell, John. 1985. Naval Weapons of World War II. Conway Maritime Press. London. ISBN 978-0-87021-459-2
- Garzke, William H. & Dulin, Robert O. 1985. Battleships: Axis and Neutral Battleships in World War II. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 978-0-87021-101-0
- Gröner, Erich. 1990. German Warships: 1815–1945. I: Major Surface Vessels. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 978-0-87021-790-6
- Hafsten, Bjørn. 1991. Flyalarm: Luftkrigen over Norge 1939–1945. Sem & Stenersen. Oslo. ISBN 978-82-7046-058-8
- Hartl, Claudia; Konter, Oliver; St George, Scott; Kirchhefer, Andreas; Scholz, Denis; Esper, Jan. Warfare Dendrochronology – Trees as Witnesses of the Tirpitz Attacks (PDF). copernicus.org. European Geosciences Union. Pristupljeno 12. travnja 2018.
- Hildebrand, Hans H.; Röhr, Albert & Steinmetz, Hans-Otto. 1993. Die Deutschen Kriegsschiffe (Volume 7). Mundus Verlag. Ratingen, Germany. ISBN 978-3-8364-9743-5
- Kemp, Paul. 1998. The Encyclopedia of 20th Century Conflict Sea Warfare. Arms and Armour. London. ISBN 978-1-85409-221-2
- Koop, Gerhard & Schmolke, Klaus-Peter. 1998. Battleships of the Bismarck Class: Bismarck and Tirpitz, Culmination and Finale of German Battleship Construction. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 978-1-55750-049-6
- Morgan, Hugh & Weal, John. 1998. German Jet Aces of World War 2. Osprey Publishing. Oxford. ISBN 978-1-85532-634-7
- Ottosen, Kristian. 1983. Theta Theta: Et Blad Fra Motstandskampens Historie 1940–1945. Universitetsforlaget. Oslo. ISBN 978-82-00-06823-5
- Polmar, Norman & Noot, Jurrien. 1991. Submarines of the Russian and Soviet Navies, 1718–1990. Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 978-0-87021-570-4
- Prager, Hans Georg. 2002. Panzerschiff Deutschland, Schwerer Kreuzer Lützow: ein Schiffs-Schicksal vor den Hintergründen seiner Zeit (njemački). Koehler. Hamburg. ISBN 978-3-7822-0798-0
- Rohwer, Jürgen. 2005. Chronology of the War at Sea, 1939–1945: The Naval History of World War Two. US Naval Institute Press. Annapolis. ISBN 978-1-59114-119-8
- Schuck, Walter. 2009. Luftwaffe Eagle – From the Me 109 to the Me 262. Hikoki Publications. Ottringham. ISBN 978-1-902109-06-0
- Sieche, Erwin. 1987. Germany 1922–1946. Sturton, Ian (ur.). Conway's All the World's Battleships: 1906 to the Present. Conway Maritime Press. London. str. 28–49. ISBN 978-0-85177-448-0
- Sweetman, John. 2004. Tirpitz: Hunting the Beast. Sutton Publishing Limited. Gloucestershire. ISBN 978-0-7509-3755-9
- Torkildsen, Torbjørn. 1998. Svalbard : vårt nordligste Norge (norveški). 3rd izdanje. Aschehoug. Oslo. ISBN 978-82-03-22224-5
- Van der Vat, Dan. 1988. The Atlantic Campaign. Birlinn. Edinburgh. ISBN 978-1-84158-124-8
- Williamson, Gordon. 2003. German Battleships 1939–45. Osprey Publishing. Oxford. ISBN 978-1-84176-498-6
- Zetterling, Niklas & Tamelander, Michael. 2009. Tirpitz: The Life and Death of Germany's Last Super Battleship. Casemate. Havertown. ISBN 978-1-935149-18-7