Na Drini ćuprija

Na Drini ćuprija
Korice srpskog izdanja romana Na Drini ćuprija iz 1978. godine
Autor	Ivo Andrić
Jezik	srpskohrvatski jezik
Vrsta djela	povijesni roman
Rod (stil, žanr)	roman
Datum (godina) izdanja	1945.
Broj stranica	400
Gledište	treće lice
Vrijeme radnje	1516. – 1914.[1]
Mjesto radnje	Višegrad
Glavni lik(ovi)	više njih
Teme	prolaznost ljudskog života, vječnost mosta i dr.

Na Drini ćuprija je povijesni roman književnika Ive Andrića. Djelo je napisano i prvi put objavljeno 1945. godine, smatra se za jedno je od najvećih romana ovog pisca.^[1]

Roman je napisan na srpskoj ekavici. Sintaksa mu je svojstvena katkad hrvatskom jeziku. Izražaj je prilično jednostavan i lako razumljiv. U djelu nalazimo mnogo primjera narodnih elemenata, od pjesama i legendi do običaja i svjetonazora. Velika važnost se pridaje opisima, kako vanjskim tako i psihološkim. Nema neke osnovne teme i određene fabule, ali ipak nalazimo osnovni leitmotiv a to je naravno most. Kronološki prati povijest mosta Mehmed-paše Sokolovića na rijeci Drini. Ali ovo nije roman samo o mostu. Most je samo motiv oko kojeg Andrić gradi priču o jednom mjestu, kulturi, običajima i ljudima, istodobno otkrivajući povijest naroda, ali i sudbine pojedinaca. Kronika o mostu i kasabi oko njega završava s 1914. godinom, odnosno s početkom Prvoga svjetskog rata. Most simbolizira čvrstoću, neprolaznost i postojanost usprkos svim nepogodama. Oko njega se bazira život svih stanovnika Višegrada i uže okolice. U usporedbi s mostom ljudski vijek je kratak i beznačajan te se to ističe u čestim i pomno izabranim trenutcima ljudske nevolje.

Priča počinje s uvjetima života u Višegradu prije nego što je most sagrađen, a onda se nastavlja na njegovu izgradnju u 16. stoljeću. Nakon toga govori o životu u kasabi koji je usko vezan uz most. Preko njega prolaze putnici, trgovci i mještani. Svaki veliki događaj, bio sretan ili ne, obilježava se prelaskom preko mosta. Na njemu se zaljubljuje i s njega se bacaju nesretnici. Mnoge legende vezane su uz njega, za koje nam Andrić daje i stvarno uporište, da bi na kraju ostala naglašena ideja o prolaznosti ljudskog života i svega što on stvara, naspram postojanosti i trajnosti kamenog mosta.

U teškim vremenima, poput ratova, most je također ključno središte. Andrić opisuje promjene koje se događaju u narodu, napredak civilizacije, ali i njihova posrnuća, dajući nam realističnu sliku jednog naroda kroz nekoliko stoljeća. Andrić sve to čini ne samo opisujući narod kao cjelinu, nego predstavljajući nam i neke njegove pojedince. Pojedinci čije životne priče autor prepričava, nisu tu kao individue, nego kao predstavnici tipova ljudi. Njihove sudbine su ljudske sudbine općenito, ni po čemu posebne ili drugačije. I iako je svačija tragedija ili pobjeda pojedincu osobna, Andrić na sebi svojstven način naglašava da je ona samo jedna u nizu.

Iz navedenog razloga ovo djelo ima cijelu lepezu raznovrsnih likova. Neki od njih protežu se kroz veći dio djela, a neki su samo spomenuti, ali ipak, nitko od njih nije glavni lik niti o njemu ovisi priča. Tema romana ne temelji se na jednom liku, već na jednom narodu. Likovi su tu u funkciji davanja šire slike ljudske sudbine i odlike kasabe nastale oko jednog značajnog mosta.^[1]

Roman obiluje realističkim opisima situacija, ljudi, pejzaža i interijera. Jedna od najpoznatijih situacija je zasigurno nabijanje Radisava na kolac. Nadalje nalazimo mnogo simbolike u likovima koji su također i reprezentativni npr. Abidaga - tursko nasilje i brutalnost, Lotika – moderna žena, samouvjerena i uporna, Herak, Stiković - jugoslavenska revolucija, novi ideali, Ćorkan - nevin čovjek ali vrlo nesretan i siromašan, Alihodža - glas razuma kod muslimana i moralni vođa, i dr.

U cijelom romanu se osjeća pravilnost konstrukcije te slijeda događaja uz poneke retrospektivne epizode koje se na kraju stapaju s trenutačnim.

Most kao nijemi svjedok pamti prividno slaganje različitih kultura, vjera i naroda dok među njima u stvari vlada antagonizam. Najveći je sraz dvaju civilizacija, istočne i zapadne. Most je, zapravo, postojana, jedina nepromjenljiva, vječita točka na kojoj se napetosti i komešanje što rađaju sukobe (na nivou likova i na nivou država) osjeća i vidi jasnije nego drugdje.

»Jer oni koji vladaju i moraju da tlače da bi vladali, osuđeni su da rade razumno; a ako, poneseni svojom strašću ili naterani od protivnika, pređu granice razumnih postupaka, oni silaze na klizav put i označavaju time sami početak svoje propasti. Dočim se oni koji su tlačeni i iskorištavani, lako služe razumom i bezumljem, jer su to samo dvije razne vrste oružja u stalnoj, čas podmukloj čas otvorenoj borbi protiv tlačitelja.«

(Na Drini ćuprija)

»U toj velikoj i čudnoj borbi koja se u ovoj Bosni vekovima vodila između dve vere, a pod vidom vera za zemlju i vlast i svoje sopstveno shvatanje života i uređenje sveta, protivnici su otimali jedan drugom ne samo žene, konje i oružje, nego i pesme.«

(Na Drini ćuprija)

v • u Ivo Andrić Romani Gospođica • Travnička hronika • Na Drini ćuprija • Prokleta avlija • Omerpaša Latas Kratka proza Znakovi (Put Alije Đerzeleza • Znakovi • Svečanost • Đorđe Đorđević • Reči • Autobiografija • Zlostavljanje • Priča o kmetu Simanu • Snopići • San i java Pod grabićem • Priča o soli • Kosa • Zimi • Lov na tetreba • Razgovor • Susedi • Šetnja • Zatvorena vrata • Porodična slika • Osatičani • Praznično jutro) • Nemirna godina (Za logorovanje • Mustafa Madžar • Priča o vezirovom slonu • Nemirna godina • San bega Karčića • Veletovci • Ćilim • Svadba • Štrajk u tkaonici ćilima • Razaranje • Bife Titanik • Zeko) • Žeđ (U musafirhani • U zindanu • Ispovijed • Kod kazana • Napast • Proba • Trup • U vodenici • Šala u Samsarinom hanu • Čaša • Rzavski bregovi • Čudo u Olovu • Žeđ • Most na Žepi • Smrt u Sinanovoj tekiji • Olujaci • Na stadionu • Na državnom imanju • Letovanje na jugu) • Deca (Kula • U zavadi sa svetom • Mila i Prelac • Deca • Prozor • Knjiga • Na obali • Zmija • Panorama • Izlet • Ekskurzija • Pismo iz 1920. godine • Aska i vuk) • Jelena, žena koje nema (Anikina vremena • Mara milosnica • Ljubav u kasabi • Ćorkan i Švabica • Žena na kamenu • Igra • Žena od slonove kosti • Bajron u Sintri • Jelena, žena koje nema) • Kuća na osami (Uvod • Bolvanpaša • Alipaša • Baron • Geometar i Julka • Cirkus • Jakob, drug iz detinjstva • Priča • Robinja • Životi • Ljubavi • Zuja • Knez sa tužnim očima • Popodne • Pobednik • Pakao • Julski dan • Ruđanski begovi • Crven cvet • Predvečernji čas • Dva zapisnika bosanskog pisara Dražeslava • Kod lekara • Razgovor predveče • Sarači • Dubrovačka vejavica • Ranjenik u selu • Slepac Poezija Ex Ponto, Nemiri, lirika (Ex Ponto • Nemiri • Lirika: Šta sanjam i šta mi se događa) Eseji Staze, lica, predeli (Staze • Pisma iz Krakova • Zanos i stradanje Tome Galusa • Prvi dan u splitskoj tamnici • Iskušenje u ćeliji 38 • Sunce • Na sunčanoj strani • San o gradu • Vino • Moj prvi susret sa delom M. Gorkog • Kako sam ulazio u svet knjige i književnosti • Jedan pogled na Sarajevo • Biblioteka naša nasušna • Na Jevrejskom groblju u Sarajevu • Na vest da je Brusa pogorela • U Ulici Danila Ilića • Učitelj Ljubomir • Likovi • U Šopenovoj rodnoj kući • Lica • Susret u Kini • Kroz Austriju • Prvi dan u radosnom gradu • Portugal, zelena zemlja • Leteći nad morem • Mostovi • Španska stvarnost i prvi koraci u njoj • Na Nevskom prospektu • Utisci iz Staljingrada • Predeli • Na kamenu, u Počitelju • Kraj svetlog Ohridskog jezera) • Istorija i legende (Razgovor sa Gojom • Nešto o stilu i jeziku • Beleške za pisca • Beleške o rečima • O priči i pričanju • Legenda o Svetom Francisku iz Asizija • Simon Bolivar • Predaja (Riga od Fere) • Zapisi o Goji • Pjesma nad pjesmama • Volt Vitmen (1819-1919) • Naša književnost i rat • Sa magijom ponekad graniči i na prave podvige liči rad pravog prevodicoa • Kada je reč o arhivima • Heine u pismima • Jedna ratna knjiga Gabriela Danuncija • Pisma jednog vojnika • Stvaralačka iskra • Stvaralačka ruka • Pismo iz Rima) • Umetnik i njegovo delo (Njegoš ka tragični junak kosovske misli • Njegoš u Italiji • Ljuba Nenadović o Njegošu u Italiji • Njegoševska čovečnost • Svetlost Njegoševog dela • Nešto o Njegošu kao piscu • Večna prisutnost Njegoševa • Njegošev odnos prema kulturi • Nad Njegoševom prepiskom • O Vuku kao piscu • Vuk, reformator • Vukov primer • Vuk i inostranstvo • Optimizam Vuka Karadžića • Tri slike iz života Vuka Karadžića • Četrdeset godina od smrti Sime Matavulja • O majstoru pripovedaču • Zemlja, ljudi i jezik kod Petra Kočića • O Gavri Vučkoviću i povodom njega • Ljubavna lirika Petra Preradovića • Pevanija - Knjiga detinjstva, knjiga života • Spomenik piscu životne radosti i mladalačke tuge • A.G. Matoš • Jovan Skerlić • Spomenik Bori Stankoviću • Isak Samokovlija • Letnji dan • Pomen Kalmiju Baruhu • Sećanje na Kalmija Baruha • Sreten Stojanović • Umetnik i njegovo delo • Roman Petrović • Andro Kovačević: Poslednji Nenadić • Viktor Car Emin: Iza plime • Krvavi cvetovi V. Ilića Mlađeg • Branko Mašić: Ratne slike i utisci • Stari pjesnici • Svetozar Ćorović: Kao vihor • Dragutin Domjanić: Kipci i popevke • Sima Pandurović: Okovani slogovi • Pero Slijepčević: Pomen VI. Gaćinoviću • Prosveta: Almanah za godinu 1918. • Josip Kosor: Mime • U. Donadini: Kamena s ramena • Rastko Petrović: Burleska Gospodina Peruna Boga Groma • Ante Petravić: Treće studije i portreti • Vradimir Ćorović: Bosna i Hercegovina • Dragojlo Dudić: Dnevnik 1941. • Zuko Džumhur: Nekrolog jednoj čaršiji Memoari Znakovi pored puta (Nemiri od veka • Za pisca • Slike, prizori, raspoloženja • Nesanica • Večiti kalendar maternjeg jezika) Ostalo Nagrade i priznanja • Bosanskohercegovačka književnost • Hrvatska književnost • Srpska književnost