Prijeđi na sadržaj

Moždana kora

Izvor: Wikipedija
Moždana kora
lat.  cortex cerebri

Brazde i vijuge moždane kore
Motorna i senzorna područja moždane kore

Moždana kora vanjski je sloj živčanog tkiva velikog mozga kod čovjeka i drugih sisavaca. Najveće je područje integracije neurona u središnjem živčanom sustavu[1] te igra ključnu ulogu u pažnji, percepciji, budnosti, misli, pamćenju, jeziku i svijesti.

Mlađi dio kore (neokorteks) predstavlja 90 % moždane kore, a ostatak su drugi slojevi – paleokorteks, arhikorteks i mezokorteks[2] – skupnog naziva alokorteks.[3] Kora se dijeli na lijevi i desni dio prema uzdužnoj moždanoj pukotini, koja dijeli moždane polutke spojene u žuljevitom tijelu. Kod većine sisavaca, osim onih malenih, moždana je kora naborana, čime dobiva veću površinu u zbijenom prostoru kranija. Osim manjeg volumena mozga i kranija, nabori moždane kore ključni su za djelovanje neuronske mreže i njezinu funkcionalnu organizaciju.[4] Kod sisavaca s malenim mozgovima nabori nisu prisutni, a moždana je kora glatka.[5][6]

Nabor moždane kore naziva se girus ili moždana vijuga, a moždane vijuge odvojene su brazdama. Vijuge na mozgu nastaju u stadiju fetusa te se nastavljaju razvijati nakon rođenja putem girifikacije. Kod ljudi većina površine moždane kore nije vidljiva izvana, već je uvučena u brazde.[7] Glavne vijuge i brazde odvajaju različite režnjeve mozga. Glavni su režnjevi čeoni (lobus frontalis), tjemeni (parietalis), zatiljni (occipitalis) i sljepoočni (temporalis). Ostali režnjevi uključuju limbični režanj (lobus limbicus) i insularni korteks, koji se često naziva i insularnim režnjem.

U moždanoj kori čovjeka nalazi se između 14 i 16 milijardi neurona.[1] Različita područja u kori služe specifičnim funkcijama poput kretanja (motorička kora) i vida (vidna kora).

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Saladin K. 2011. Human anatomy. 3rd izdanje. McGraw-Hill. str. 416–422. ISBN 978-0-07-122207-5
  2. Tupek, Tvrtko. 15. srpnja 2016. Morfološka i funkcionalna svojstva piramidnih neurona neokorteksa čovjeka (disertacija). University of Zagreb. School of Medicine. Chair of Anatomy and Clinical Anatomy. str. 4
  3. Strominger NL, Demarest RJ, Laemle LB. 2012. Cerebral Cortex. Noback's Human Nervous System (engleski). Seventh izdanje. Humana Press. str. 429–451. doi:10.1007/978-1-61779-779-8_25. ISBN 978-1-61779-778-1
  4. Shipp S. Lipanj 2007. Structure and function of the cerebral cortex. Current Biology. 17 (12): R443–R449. Bibcode:2007CBio...17.R443S. doi:10.1016/j.cub.2007.03.044. PMC 1870400. PMID 17580069
  5. Fernández V, Llinares-Benadero C, Borrell V. Svibanj 2016. Cerebral cortex expansion and folding: what have we learned?. The EMBO Journal. 35 (10): 1021–1044. doi:10.15252/embj.201593701. PMC 4868950. PMID 27056680
  6. Rakic P. Listopad 2009. Evolution of the neocortex: a perspective from developmental biology. Nature Reviews. Neuroscience. 10 (10): 724–735. doi:10.1038/nrn2719. PMC 2913577. PMID 19763105
  7. Principles of neural science. 4th izdanje. McGraw-Hill, Health Professions Division. 5. siječnja 2000. ISBN 978-0-8385-7701-1

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!