Prijeđi na sadržaj

Mario Balotelli

Izvor: Wikipedija
Mario Balotelli

Balotelli u dresu Olympique de Marseillea u 2019. godini.

Država Italija
Osobni podatci
Puno ime Mario Barwuah Balotelli[1]
Nadimak Super Mario
Rođenje 12. kolovoza 1990.[2]
Palermo
Visina 189 cm[3]
Klub
Trenutačni klub Genoa
Broj 45
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
2001. – 2006.
2006. – 2007. 		Lumezzane
→ Inter Milano (posudba)
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2006. – 2007.
2007. – 2010.
2010. – 2013.
2013. – 2014.
2014. – 2016.
2015. – 2016.
2016. – 2019.
2019.
2019. – 2020.
2020. – 2021.
2021. – 2022.
2022. – 2023.
2023. – 2024.
2024. – danas 		Lumezzane
Inter Milano
Manchester City
Milan
Liverpool
→ Milan (posudba)
Nice
Olympique Marseille
Brescia
Monza
Adana Demirspor
Sion
Adana Demirspor
Genoa 		0002 000(0)
0059 00(20)
0054 00(20)
0043 00(26)
0016 000(1)
0020 000(1)
0061 00(33)
0015 000(8)
0019 000(5)
0012 000(5)
0033 00(18)
0018 000(6)
0016 000(7)
0000 000(0)
Reprezentativna karijera**
2008. – 2010.
2010. – 2018. 		Italija do 21
Italija 		0016 000(6)
0036 00(14)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 29. listopada 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu
Super Mario u dresu Inter Milana.

Mario Barwuah Balotelli[1] (Palermo, 12. kolovoza 1990.)[2] talijanski je nogometaš i nacionalni reprezentativac koji trenutačno igra za talijanski klub Genou. Prvi europski klub u kojem je zaigrao je Inter Milan.

Profesionalnu karijeru je započeo 2005. u klubu Lumezzane te je prije odlaska u milanski Inter bio na neuspješnoj probi u katalonskoj Barceloni.[4] Balotellija je u Inter doveo tadašnji trener Roberto Mancini, ali njegovim odlaskom pala je igračeva discipliniranost tako da je bio u napetom odnosu s novim trenerom Joséom Mourinhom. Zbog nediscipliniranosti portugalski stručnjak ga je u siječnju 2009. suspendirao iz prve momčadi.

Balotelli se u ožujku 2010. našao pod žestokom kritikom Interovih navijača nakon što se u talijanskom TV showu Striscia la notizia pojavio u dresu suparničkog A.C. Milana. Nakon toga igrač je izgubio mogućnost napredovanja u klubu te je odigrao svega nekoliko utakmica za Inter.

Zbog toga mu je bivši trener Roberto Mancini odlučio pružiti novu šansu te ga u kolovozu 2010. dovodi u Manchester City. S novim klubom je u debitantskoj sezoni osvojio FA Kup da bi 2012. postao engleskim prvakom.

Iako je ganskog podrijetla, Balotelli je za Italiju debitirao 10. kolovoza 2010. u prijateljskoj utakmici protiv Obale Bjelokosti. S Azurrima je 2012. igrao finale Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini.

Balotelli ima nadimak Super Mario[5] prema video liku iz Nintendove videoigre.[6] Nadimak je dobio jer je agilan, brz i snažan igrač[7] velikih tehničkih sposobnosti i neospornog talenta. S druge strane, poznat je i po nedisciplini i postupcima koji se ne dolikuju igraču svjetskog ranga.[8]

Počeci

[uredi | uredi kôd]

Mario Balotelli je rođen u sicilijanskom Palermu kao dijete ganskih roditelja Thomasa i Rose Barwuah. Ubrzo nakon njegovog rođenja obitelj se preselila u Lombardiju.[9] Mario se rodio kao boležljivo dijete te je imao zdravstvene komplikacije zbog kojih je nekoliko puta operiran. Zdravstveno stanje mu se popravilo u dobi od dvije godine.

Upravo je zbog njegovog lošeg zdravlja i siromašnih uvjeta u kojima je živjela obitelj Barwuah, Mario je kao trogodišnjak dan na posvajanje obitelji Balotelli.[10][9] U početku je dijete tijekom radnog tjedna bilo kod zamjenske obitelji a tijekom vikenda kod bioloških roditelja. Kasnije se sve promijenilo tako da je Mario trajno ostao kod Balotellijevih. Njegovi novi roditelji Francesco i Silvia su porijeklom talijanski Židovi[11] te su s Marijem živjeli u velikoj kući u selu Concesio pokraj Brescije.[9]

Kada je Mario Balotelli postao poznat, njegovi pravi roditelji su zatražili od igrača da im se vrati dok ih je on optužio da traže slavu te ga žele natrag zbog obećanja koje im je dao u prošlosti.[12]

Prema talijanskom Zakonu o državljanstvu koji je donesen u veljači 1992.,[13] Mario je trabao čekati 18. rođendan kada može predati zahtjev za državljanstvom. Balotelli je službeno dobio talijansko državljanstvo 13. kolovoza 2008.[14] Nakon što je službeno postao talijanskim državljaninom rekao je:

 »Ja sam Talijan, osjećam se Talijanom i zauvijek ću igrati za talijansku nogometnu reprezentaciju. Mario Balotelli[15]«

Iz svoje biološke obitelji Barwuah, Mario ima dva brata (Enoch i Angel) i sestru Abigail.[16] Brat Enoch Barwuah je također nogometaš te je bio na probama u Stoke Cityju[17] i Sunderlandu[18] dok je u prosincu 2012. potpisao za niželigaš Salford City.[19]

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Lumezzane

[uredi | uredi kôd]

Balotelli je karijeru započeo u Lumezzaneu te je s 15 godina debitirao u prvoj momčadi i to u utakmici Serie C1 protiv Padove.[20]

Inter Milano

[uredi | uredi kôd]

Nakon neuspješne probe u FC Barceloni,[9] milanski Inter je 2006. potpisao ugovor s Lumezzaneom o posudbi igrača te zajedničkom suvlasništvu nad Balotellijem u vrijednosti od 150.000 eura. Igrač je tada stavljen u Interovu juniorsku momčad a nakon što je istekla jednogodišnja posudba Inter je otkupio Lumezzaneov udio za 190.000 eura.

Mario Balotelli je za Inter debitirao 8. studenog 2007. u prijateljskoj utakmici protiv Sheffield Uniteda. Engleski klub je tada slavio 150-u godišnjicu postojanja te je pozvao Inter na prigodnu utakmicu. Milanski sastav je tada pobijedio s 5:2 a Balotelli je zabio dva gola.[21]

Debi u Serie A igrač je imao 16. prosinca 2007. u susretu protiv Cagliarija koji je dobiven s 2:0.[22] Balotelli je tada ušao u igru kao zamjena za Davida Suaza. Tri dana nakon toga bio je i u prvom sastavu u utakmici Coppa Italije protiv Reggine gdje je zabio dva gola u 4:1 pobjedi.[23] Veću pozornost Balotelli je izazvao kada je u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Coppa Italije zabio dva pogotka torinskom Juventusu čime je Inter pobijedio s 3:2.[24] Svoj prvi zgoditak u Serie A igrač je ostvario u travnju 2008. u gostujućoj 2:0 pobjedi protiv Atalante.[25]

Igrač je već u svojoj prvoj sezoni osvojio scudetto[26] dok je uoči otvaranja nove sezone 2008./09. osvojen i talijanski Superkup. U utakmici Superkupa je zamijenio Luísa Figa te je zabio gol za konačnih 2:2. Na kraju se pitanje pobjednika odlučivalo izvođenjem jedanaesteraca te je Inter pobijedio sa skorom od 6:5.

U studenom 2008. Balotelli je postao najmlađi igrač u Interovoj povijesti koji je zabio gol u Ligi prvaka. Tada je imao 18 godina i 85 dana čime je srušio rekord Obafemija Martinsa (18 godina i 145 dana).[27]

Tijekom utakmice protiv Juventusa, Balotellija su Juveovi navijači rasistički vrijeđali a igrač im je "odgovorio" golom za finalnih 1:1. Kasnije je Interov vlasnik Massimo Moratti izjavio da ubuduće neće izvoditi momčad na teren zbog rasizma.[28] Sam Juventus je zbog tog incidenta kažnjen s jednom utakmicom bez navijača na stadionu.[29]

Kroz tu sezonu Balotelli je počeo stvarati probleme zbog nediscipline te ga je tadašnji trener José Mourinho isključio iz prve momčadi tijekom druge polovice sezone. Osim nediscipline, Mourinho je optužio igrača da se nedovoljno zalaže na treningu.[30] Portugalski strateg je tada izjavio: "Prema onome što vidim, mladić kao on si ne može dopustiti da trenira manje of Figa, Córdobe i Zanettija."[31] Također, igrač se često susretao s rasizmom upućenim od Juventusovih navijača zbog čega je torinski klub često bio kažnjavan. Balotelli je tada osvojio svoj drugi, odnosno Inter svoj četvrti scudetto u nizu.[32]

U novoj sezoni 2009./10. nastavila se netrpeljivost između igrača i Mourinha. Također, unatoč 1:0 pobjedi nad Chelseajem u uzvratu Lige prvaka na Stamford Bridgeu, Balotelli se našao na udaru svojih suigrača. Posebice su ga kritizirali Interovi veterani kao što su Javier Zanetti[33] i Marco Materazzi ali i vlastiti agent.[34] Također, u ožujku 2010. se našao na žestokom sudaru Interovih navijača jer se u talijanskoj TV emisiji Striscia la Notizia pojavio u dresu suparničkog AC Milana.[35]

Zbog toga je Balotelli dao službenu ispriku koja je objavljena na službenim web stranicama milanskog Intera:

 »Žao mi je zbog stvari koju sam nedavno učinio. Prva sam osoba koja pati jer obožavam nogomet i želim igrati i sada u tišini čekam kako bih se vratio i bio koristan prvoj momčadi. Želim ostaviti prošlost iza sebe, gledati u budućnost i koncentrirati se na nadolazeće utakmice te biti spreman. Mario Balotelli[36]«

Nakon te javne isprike portugalski trener ga ponovo stavlja u momčad u utakmici protiv Bologne dok Mario zabija gol u domaćoj 3:0 pobjedi.[37] Međutim, igrač je ponovo počeo biti kontroverzan u polufinalu Lige prvaka protiv FC Barcelone. Po završetku utakmice bacio je na teren svoju majicu kao odgovor na zvižduke Interovih navijača zbog Marijeve loše igre.[38] Zbog toga su ga navijači pokušali fizički napasti nakon utakmice. Njegovo ponašanje na terenu nisu odobravali niti suigrači dok je Javier Zanetti izjavio: "Mario mora biti fokusiran na to što radi na terenu, ne može si dopustiti takvo ponašanje".[39]

Time je karijera Balotellija u milanskom Interu bila završena te su se za njega interesirali mnogi premijerligaški klubovi posebice dvoje rivala iz Manchestera – United i City.[40]

Manchester City

[uredi | uredi kôd]

Nakon dugih pregovora, Inter se s Manchester Cityjem u kolovozu 2012. dogovorio o transferu Balotellija u Englesku za 22 milijuna eura.[41] Tamo se ponovo našao s Robertom Mancinijem koji ga je trenirao u Interu.[42] Igrač je tamo uzeo dres s brojem 45.[43]

Debi u Premijer ligi Balotelli je imao 24. listopada 2010. u 3:0 porazu od Arsenala kod kuće[44] dok je prve prvenstvene golove za klub zabio 7. studenog protiv WBA (2:0 pobjeda).[45] Osim pogodaka, Mario je zaradio i crveni karton zbog prekršaja na Youssufu Mulumbu. Trener Roberto Mancini je odluku suca nazvao nepoštenom.[46]

Isto kao u prvenstvu, Balotelli je bio uspješan i u Europskoj ligi te je zabio prva dva pogotka u 3:0 pobjedi na Red Bull Salzburgom.[47]

Svoj prvi premijerligaški hat-trick za klub, Balotelli je zabio Aston Villi 28. prosinca 2010.[48] U svojoj debitantskoj sezoni za klub, City je osvojio FA Kup pobijedivši u finalu Stoke City s 1:0 dok je Mario proglašen igračem utakmice.[49] To je ujedno bio i prvi trofej Manchester Cityja nakon 35 godina posta.[49]

U novoj sezoni 2011./12. Balotelli je nastavio s visokom golgeterskom učinkovitošću. Tako je bio važna karika Cityja koji je u gradskom derbiju protiv Uniteda porazio suparnika s ogromnih 6:1 na Old Traffordu.[50] Na toj utakmici je zabio prva dva gola.[50] Debi za klub u Ligi prvaka je imao u susretu protiv španjolskog Villarreala te je i ondje zabio gol.[51]

Unatoč odličnim igrama, igrač ponovo ima problema zbog nediscipline te u travnju 2012. po četvrti puta u sezoni dobiva crveni karton na susretu protiv Arsenala.[52] U konačnici je i trener Mancini rekao da je izgubio strpljenje za Balotellija, sugerirajući da igrač neće igrati do kraja sezone te da će biti stavljen na transfer listu.[53] Ipak, Mancini ga je uveo u igru kao treću zamjenu u posljednjoj utakmici prvenstva protiv QPR-a. Bila je riječ o važnoj utakmici na kojoj se City borio za naslov prvaka a sam Balotelli je na njoj asistirao Sergiju Agüeru za gol u 94. minuti.[54] Time je Manchester City postao engleskim prvakom nakon 1968.[54]

 »Problem je u njegovim godinama zbog čega radi mnogo pogrešaka. On je Mario. On je lud ali volim ga jer je dobar dečko. Roberto Mancini[55]«

A.C. Milan

[uredi | uredi kôd]

Unatoč izjavi vlasnika Silvija Berlusconija da je Balotelli trula jabuka, igrač je u siječnju 2013., pred sam kraj zimskog prijelaznog roka doveden u AC Milan. Naime, nakon što je Alexandre Pato prodan brazilskom Corinthiansu za 15 milijuna GBP,[56][57] prikupljena su značajna sredstva u iznosu od 20 milijuna eura za kupnju Balotellija.[58][59][60][61][62]

Igrač je imao uspješan start u dresu novog kluba. U prvoj prvenstvenoj utakmici protiv Udinesea, Balotelli je najprije zabio prvi pogodak za vodstvo od 1:0 da bi u trećoj minuti sudačke nadoknade realizirao jedanaesterac za konačnu 2:1 pobjedu.[63] Tijekom sezone 2013./14. igrač je u AC Milanu imao uspješan golgeterski skor od 26 pogodaka u 43 odigrane prvenstvene utakmice. Međutim, to ga nije u konačnici zadržalo u klubu.

Liverpool

[uredi | uredi kôd]

Dana 21. kolovoza 2014., AC Milan je pristao na odštetu od 16 milijuna funti za Balotellia koju je ponudio Liverpool. Prelazak je službeno objavljen 25. kolovoza 2014.[64] a doveden je kao zamjena za urugvajskog napadača Luisa Suáreza koji je tog ljeta prešao u FC Barcelonu.[65]

Svoj debi ostvario je već nakon tjedan dana u premijerligaškom susretu protiv Tottenhama, međutim nakon devet kola još nije postigao gol i sve su veće kritike na njegov račun, a one su dosegle kulminaciju nakon posljednje ligaške utakmice protiv Hulla, koju je Balotelli odigrao za zaborav.[65]

OGC Nice

[uredi | uredi kôd]

Talijan ganskih korijena nije se našao u planovima Liverpoolovog trenera Jürgena Kloppa pa je početkom 2016./17. sezone napustitioAnfield. Ipak, nakon niza klubova koji su ga odbili, u zadnjim trenucima ljetnog prijelaznog roka postignut je (neočekivani) dogovor s Nicom u kolovozu 2016. godine.[66]

Olympique Marseille

[uredi | uredi kôd]

Dana 23. siječnja 2019. Balotelli je raskinuo ugovor s Nicom i potpisao ugovor do kraja sezone s Marseilleom.[67] 25. siječnja debitirao je za Marseille i ušao je kao zamjena u 74. minuti protiv Lillea, te je postigao svoj prvi gol u posljednjoj minuti susreta u porazu 1:2.[68]

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Azzurini

[uredi | uredi kôd]

Budući da je službeno smatran ganskim emigrantom, Balotelli nije mogao biti pozvan u talijanske do 15 i do 17 sastave.[69]

7. kolovoza 2007., pet dana prije 17. rođendana, Balotelliju je ganski izbornik Claude Le Roy poslao poziv da zaigra za seniorsku reprezentaciju Gane u prijateljskom susretu protiv Senegala koji se održao krajem kolovoza u Londonu.[70] Međutim, igrač je odbio tu ponudu zbog želje da zaigra za Italiju.[71]

U konačnici je talijanski do 21 izbornik Pierluigi Casiraghi počeo obraćati pozornost na Balotellija te ga je pozvao u mladu reprezentaciju nakon što je navršio 18 godina.

 »Ovo je uzbudljivije od mojeg debija u Serie A. Najbolji rođendanski poklon koji sam mogao dobiti je poziv da se pridružim talijanskom sastavu i presretan sam što ću igrati za U21 reprezentaciju. Mario Balotelli[14]«

Casiraghi je uvrstio igrača u mladu reprezentaciju za kvalifkacijske utakmice za juniorsko europsko prvenstvo protiv Grčke i Hrvatske.[72] Mario je za mlade Azzurrine debitirao 5. rujna 2008. protiv Grčke. U tom debiju je i zabio gol a utakmica je završena s neriješenih 1:1. Također, Balotelli je igrao i u remiju protiv Hrvatske U21 vrste koji se održao u Varaždinu.[73][74]

Mlada talijanska reprezentacija se u konačnici plasirala na europsko juniorsku prvenstvo, dok je Balotelli uvršten na popis reprezentativaca za samu završnicu turnira. Tamo je zabio prvi gol u utakmici otvaranja protiv domaćina Švedske u 23. minuti. Ipak, u 38. minuti mu je dodijeljen crveni karton zbog starta na švedskog veznjaka Pontusa Wernblooma.[75]

Azzuri

[uredi | uredi kôd]

Svoj debi u dresu seniorske reprezentacije Italije, Balotelli je imao 10. kolovoza 2010. u prijateljskom susretu protiv Obale Bjelokosti.[76] Povjerenje mu je dao izbornik Cesare Prandelli a sama utakmica je bila prva nakon završetka Mundijala u Južnoj Africi. Osim za igrača, ta utakmica je bila debitantska i za naturaliziranog Brazilca Amaurija dok je Mario igrao u napadu zajedno s Antonijom Cassanom. Italija je taj susret izgubila s 1:0.[77]

11. studenog 2011. Balotelli je zabio svoj prvi reprezentativni gol u susretu protiv Poljske. Riječ je o prijateljskoj utakmici koja je održana na Wrocławskom Stadionu Miejski a koji je Italija dobila s 2:0.[78] Na njoj je Balotelli postao prvi crnac koji je igrao za Italiju.[79]

Prije nego što je započeo EURO 2012. u Poljskoj i Ukrajini, Balotelli je dao interview jednim novinama gdje je između ostalog razgovarao i o rasizmu u zemljama domaćinima gdje je sam rasizam česta pojava. Igrač je tada izjavio da će u slučaju rasističkih povika navijača napustiti teren te ubiti onoga tko mu baci bananu. Rekao je tada da odbija prihvatiti rasizam u bilo kojem obliku te je spominjao rasizam s kojim se susretao u Serie A dok je igrao za Inter.[80][81]

Nakon tih izjava talijanski strateg Roberto Mancini je branio igrača ali on kao i reprezentativac Daniele De Rossi vjeruje da Mario mora odrasti ako želi graditi uspjeh s talijanskom reprezentacijom.[82]

10. lipnja 2012. na uvodnoj utakmici turnira protiv Španjolske, Balotelli je postao prvim crnoputim igračem u povijesti Azzura koji je zaigrao za Italiju na nekom velikom nogometnom turniru. Unatoč lošoj igri protiv Španjolaca, Mario Balotelli je već u sljedećoj utakmici protiv Irske zabio gol za konačnih 2:0.

U četvrtfinalu protiv Engleske igrač je promašio mnogo šansi zbog čega se našao na meti kritika. Također, bio je prvi izvođač jedanaesteraca (kojeg je realizirao) a branio mu je klupski kolega Joe Hart.[83]

Uslijedilo je polufinale protiv Njemačke u kojem je Balotelli u prvih 40 minuta zabio dva gola što je bilo dovoljno za plasman u samo finale turnira. U samom finalu Italija se ponovo susrela sa Španjolskom[84] od koje je poražena s visokih 4:0.

Tijekom održavanja europskog prvenstva, Balotellija su rasistički vrijeđali hrvatski navijači zbog čega je UEFA Hrvatskom nogometnom savezu izrekla kaznu od 80.000 eura.[85]

Talijanski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. širi popis od 30 kandidata za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, s kojeg je izostavio Balotellija.[86]

Pogoci za reprezentaciju
[uredi | uredi kôd]
# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 11. studenog 2011. Miejski, Wrocław, Poljska Poljska 1 : 0 2 : 0 Prijateljska utakmica
2. 18. lipnja 2012. Miejski, Poznań, Poljska Irska 2 : 0 2 : 0 EURO 2012.
3. 28. lipnja 2012. Nacionalni Stadion, Poznań, Poljska Njemačka 1 : 0 2 : 1 EURO 2012.
4. 28. lipnja 2012. Nacionalni Stadion, Varšava, Poljska Njemačka 2 : 0 2 : 1 EURO 2012.
5. 16. listopada 2012. Stadio Giuseppe Meazza, Milano, Italija Danska 3 : 1 3 : 1 Kvalifikacije za SP u Brazilu 14'
6. 21. ožujka 2013. Stade de Genève, Ženeva, Švicarska Brazil 2 : 2 2 : 2 Prijateljska utakmica
7. 26. ožujka 2013. Ta' Qali, Malta Malta 1 : 0 2 : 0 Prijateljska utakmica
8. 26. ožujka 2013. Ta' Qali, Malta Malta 2 : 0 2 : 0 Prijateljska utakmica
9. 16. lipnja 2013. Estádio do Maracanã, Rio de Janeiro, Brazil Meksiko 2 : 1 2 : 1 Kup konfederacija 2013.
10. 19. lipnja 2013. Recife, Brazil Japan 3 : 2 4 : 3 Kup konfederacija 2013.
11. 10. rujna 2013. Juventus Stadium, Torino, Italija Češka 2 : 1 2 : 1 Kvalifikacije za SP u Brazilu 14'
12. 15. listopada 2013. Stadio San Paolo, Napulj, Italija Armenija 2 : 2 2 : 2 Kvalifikacije za SP u Brazilu 14'
13. 14. lipnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil Engleska 2 : 1 2 : 1 SP u Brazilu 14'
14. 28. svibnja 2018. kybunpark, St. Gallen, Švicarska Saudijska Arabija 1 : 0 2 : 1 Prijateljska utakmica

Osobnost

[uredi | uredi kôd]

Balotelli je tijekom karijere imao problema zbog ponašanja tako da ga je José Mourinho u Interu izbacio iz prve momčadi a isto se dogodilo i kod Roberta Mancinija u Manchester Cityju. Razlika kod ove dvojice trenera je što je Portugalac odmah kažnjavao igrača te ga kritizirao dok je Mancini imao razumijevanja za njega.

 »Rekao sam mu, da si igrao prije deset godina zajedno samnom, vjerojatno bih te svaki dan barem jednom udario u glavu. Različiti su načini da pomogneš dečkima poput Marija. Ne razgovaram s njim svaki dan, inače bih trebao psihologa. Kada pričam s njime to je jer ne želim da izgubi svoju kvalitetu. Ako Mario ne postane jedan od najboljih igrača na svijetu, bit će si sam kriv. Mario može biti vrhunski igrač u Europi te ne želim da izgubi svoj talent. Roberto Mancini[87]«

Balotelli ima negativnu reputaciju u medijima zbog teškog karaktera i sudjelovanja u sumnjivim zabavnim aktivnostima. Mourinho ga je jednom opisao kao "neprimjerenog".[88]

U lipnju 2010. Balotelli je s grupom prijatelja pucao zračnim pištoljima na središnjem trgu Piazza della Repubblica.[89] Iste godine je fotografiran u društvu dvojice mafijaša.[90] Odlaskom u Englesku igrač je među navijačima stekao kultni status a oni su o njemu spjevali pjesme.[91] Također, glazbenik Tinchy Stryder je skladao pjesmu u čast Balotelliju.[92]

Od gluposti koje je radio izvan terena to su gađanje suigrača iz mlade reprezentacije pikado strelicama, nošenje velikih količina novca u javnosti,[93] prometna nesreća,[94] prebojavanje skupocjenog Bentleyja u maskirne boje,[95][96] pretvaranje vlastitog dvorišta u trkaću stazu za quad vozila,[97] paljenje vatrometa u kući čime ju je skoro zapalio,[98][99] odlazak na WC u jednu srednju školu u Manchesteru[100] i sl.

U rujnu 2011. igrač je snimljen kako na klupi za rezerve talijanske reprezentacije sluša iPad[101] dok je tijekom tog tjedna otišao nekoga posjetiti u zatvor.[102]

Kada je u listopadu 2011. zabio gol Manchester Unitedu, skinuo je dres ispod kojeg je nosio majicu s natpisom "Why always me ?" (hrv. Zašto uvijek ja ?) osvrčući se na novinske naslove u kojima je on uvijek tema.[103]

Tijekom treninga u siječnju 2013. Balotelli je napravio oštar prekršaj na suigraču Gaëlu Clichyju. Trener Mancini je stao o obranu francuskog igrača što je dovelo do naguravanja njega i Balotellija dok su veći sukob spriječili suigrači.[104][105] Tada su se pojavljivale glasine da je Balotelli stavljen na transfer listu te da ga želi kupiti AC Milan. Međutim, vlasnik i predsjednik kluba, Silvio Berlusconi je odbacio te iste glasine rekavši: "Njegovo ime mi nikada nije bilo ni na kraju pameti. On je trula jabuka i sposoban je uništiti svaku momčad u koju stigne".[106] Nakon tog incedenta na treningu, igrač se povukao u izolaciju s klupskim kapelanom Peterom Horlockom.[107]

Jedan od njegovih posljednjih incidenata bilo je sramotno ponašanje u debaklu protiv madridskog Reala na Anfieldu. Iako je klub do kraja poluvremena gubio s velikih 3:0, napadaču nije smetalo da već tada s Realovim Pepeom zamijeni dres.[65]

Osvojeni trofeji

[uredi | uredi kôd]

Klupski trofeji

[uredi | uredi kôd]
Klub Trofej Sezona / godina
Italija
Inter Milan Scudetto 2007./08.
Inter Milan Supercoppa Italiana 2008.
Inter Milan Scudetto 2008./09.
Inter Milan Scudetto 2009./10.
Inter Milan Coppa Italia 2009./10.
Inter Milan UEFA Liga prvaka 2009./10.
Engleska
Manchester City FA kup 2011.
Manchester City Englesko prvenstvo 2011./12.
Manchester City FA Community Shield 2012.

Reprezentativni trofeji

[uredi | uredi kôd]
Turnir Trofej Godina
EP u Poljskoj / Ukrajini Srebro 2012.
Kup Konfederacija u Brazilu Bronca 2013.

Individualni trofeji

[uredi | uredi kôd]
Trofej Godina
Nagrada Golden Boy 2010.
Igrač utakmice u finalu FA Kupa 2011.
Najbolji strijelac EP u Poljskoj / Ukrajini 2012.
Najbolja momčad EP u Poljskoj / Ukrajini 2012.
Najbolja momčad sezone u Serie A 2012./13.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Goal.com - Mario Barwuah Balotelli
  2. ↑ a b Profil igrača na Interovim službenim web stranicama. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012.
  3. ↑ Profil igrača na službenim stranicama Manchester Cityja. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2016. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Balotelli, maravillado con Thiago desde su paso por el Barça. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ↑ Super Mario Balotelli on target to finish as top scorer
  6. ↑ Super Mario Balotelli can win title for Manchester City
  7. ↑ Mario Balotelli. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ↑ Super Mario Balotelli's cartoon capers worth hassle for Manchester City
  9. ↑ a b c d Mario Balotelli's double life: The bitter family feud that haunts the £29m Manchester City target
  10. ↑ Racism: Italian Nazis abuse Mario Balotelli
  11. ↑ The improbable Jewish ‘heritage’ of Italy’s Ghana-born goal-scoring eccentric
  12. ↑ Inter's Balotelli accuses biological parents
  13. ↑ Italian citizenship. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. siječnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  14. ↑ a b Inter's Balotelli gets Italian citizenship. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2008. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. ↑ Balotelli tricolore: Sono italiano, mi sento italiano: mai voluto il Ghana. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2009. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  16. ↑ Mario Balotelli's double life: The bitter family feud that haunts the £29m Manchester City target
  17. ↑ Stoke City: Balotelli junior finds it tough at Burton. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ↑ Mario’s brother Enoch ‘Luigi’, is on trial at Sunderland
  19. ↑ ario Balotelli's brother Enoch signs for Salford City
  20. ↑ Mario story. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  21. ↑ SUFC.co.uk
  22. ↑ Cagliari 0–2 Inter Milan. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  23. ↑ Biografija Marija Balotellija
  24. ↑ A star is born in Milan:Mario Balotelli
  25. ↑ Inter Milan 2–0 Atalanta. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2008. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  26. ↑ Parma 0–2 Inter Milan. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  27. ↑ Cruz toglie l'Inter dai guai 3–3 con l'Anorthosis
  28. ↑ Inter president chides Juve fans for racist chants. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. travnja 2009. Pristupljeno 3. prosinca 2012.
  29. ↑ Juve punished over racial abuse
  30. ↑ Mario Balotelli: 10 fascinating facts. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  31. ↑ Mourinho gets tough with Balotelli. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2009. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  32. ↑ Mourinho wins Serie A with Inter
  33. ↑ Inter Milan captain Zanetti urges Balotelli to get head down and work. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. ožujka 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2012.
  34. ↑ Materazzi questions Balotelli attitude. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. listopada 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  35. ↑ Tapiro a Balotelli Mario indossa la maglia del Milan. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  36. ↑ Izjava Marija Balotellija. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012.
  37. ↑ Bad-boy Balotelli scores on return as leaders Inter Milan bounce back
  38. ↑ Inter round on Balotelli
  39. ↑ Booed Balotelli throws jersey And fans try to attack him. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. veljače 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  40. ↑ Manchester United join City in race to sign Inter Milan striker Mario Balotelli
  41. ↑ Inter, una tripletta in rosso. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2019. Pristupljeno 3. prosinca 2012.
  42. ↑ Man City complete Balotelli deal
  43. ↑ Manchester City striker Mario Balotelli takes number 45
  44. ↑ Balotelli does not have a release clause and will not leave City, says agent
  45. ↑ West Brom 0–2 Man City
  46. ↑ Man City will appeal against Mario Balotelli's red card
  47. ↑ Man City 3–0 Red Bull Salzburg
  48. ↑ Man City 4–0 Aston Villa
  49. ↑ a b Touré brings City's long wait to an end
  50. ↑ a b Man Utd 1 – 6 Man City
  51. ↑ Villarreal 0 – 3 Man City
  52. ↑ Manchester City's title hopes sunk by Mikel Arteta's late Arsenal goal
  53. ↑ Mario Balotelli may have played last Manchester City game – Mancini
  54. ↑ a b Man City 3–2 QPR
  55. ↑ Mancini: "Balotelli as good as Messi and Ronaldo". Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2012.
  56. ↑ Alexandre Pato leaves Milan to return to Brazil with Corinthians
  57. ↑ Serie A – Pato leaves Milan for Corinthians
  58. ↑ Zimski mercato: Samo je "Super Mario" skuplji od "novog Bobana"
  59. ↑ Službeno: Mario Balotelli je potpisao za Milan do 2017. g.
  60. ↑ Mario Balotelli expected to make AC Milan debut vs. Udinese. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2013. Pristupljeno 2. veljače 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  61. ↑ Mario Balotelli: AC Milan agree deal to sign Manchester City striker
  62. ↑ AC Milan set to sign Balotelli from Man City
  63. ↑ "Balo show" na San Siru: Balotelli u debiju za Milan torpedirao Udinese!
  64. ↑ AC Milan prihvatio ponudu od Liverpoola
  65. ↑ a b c Mario Balotelli, najgori napadač Premiershipa ili novi Eric Cantona
  66. ↑ (engl.) Mario Balotelli leaves Liverpool for French club Nice on a free transfer. skysports.com. 31. kolovoza 2016. Pristupljeno 31. kolovoza 2016.
  67. ↑ (engl.) OFFICIAL: Balotelli joins Marseille. football-italia.net. 23. siječnja 2019. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
  68. ↑ (engl.) Balotelli scores on Marseille debut. football-italia.net. 25. siječnja 2019. Pristupljeno 26. siječnja 2019.
  69. ↑ Un prodigio ma non è azzurro. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2007. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  70. ↑ Le Roy names 20 for friendly
  71. ↑ Stars to tame the lions today. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  72. ↑ Casiraghi convoca Balotelli
  73. ↑ RSSSF.com
  74. ↑ Tie in Croatia, Italy first. Now play-offs for Euro[neaktivna poveznica]
  75. ↑ Ten-Man Italy Defeat Sweden After Balotelli Sent Off. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2009. Pristupljeno 3. prosinca 2012.
  76. ↑ Italy turn to Balotelli, Cassano. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  77. ↑ Italy 0–1 Ivory Coast. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. studenoga 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  78. ↑ Poland 0 – 2 Italy
  79. ↑ After a spectacular goal, Mario Balotelli's celebration is controlled by a teammate. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  80. ↑ Throw bananas and I'll kill you, warns Balotelli amid racism fears at Euro 2012
  81. ↑ Euro 2012: Mario Balotelli threatens to 'kill' banana-throwing fans
  82. ↑ Euro 2012: Italy's Mario Balotelli told to grow up by Daniele De Rossi ahead of showdown with England
  83. ↑ Euro 2012 quarter-final: England vs. Italy
  84. ↑ Germany 1 Italy 2: Magic Mario makes his mark as Azzurri extend tournament hoodoo
  85. ↑ Euro 2012: Croatia fined for Mario Balotelli racial abuse
  86. ↑ Antonio Conte objavio širi popis kandidata za odlazak na Europsko prvenstvo. hrsport.net. 23. svibnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2016. Pristupljeno 23. svibnja 2016.
  87. ↑ Roberto Mancini jokes about 'punching' Mario Balotelli
  88. ↑ Manchester City striker Mario Balotelli facing Eastlands exit following sending off in defeat to Arsenal at Emirates
  89. ↑ Mario Balotelli has a reputation to live down at Manchester City
  90. ↑ Italian mafia investigators to approach Mario Balotelli
  91. ↑ Mario Balotelli's quirky lifestyle honoured with a chant of its own
  92. ↑ Hear Tinchy Stryder's tribute song to Manchester City's Mario Balotelli – audio
  93. ↑ Revaled: Why Mario Balotelli had £5,000 in his back pocket when he crashed his car
  94. ↑ Mario Balotelli escapes unhurt following car crash. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  95. ↑ FOTO: Mario Balotelli "kamuflirao" svoj Bentley u maskirne boje[neaktivna poveznica]
  96. ↑ Balotelli "kamuflirao" svoj Bentley u maskirne boje. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  97. ↑ Mario Balotelli builds a racetrack in his garden
  98. ↑ Mario Balotelli becomes Manchester's ambassador for fireworks safety
  99. ↑ Simply The Best 7 Days A Week :: News :: Mario Balotelli’s firework plea
  100. ↑ Madcap Mario strikes again: Balotelli walks into Manchester school and asks pupils if he can use the toilet. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  101. ↑ Mario Balotelli busted fiddling with iPad while on Italy substitutes' bench
  102. ↑ Mario Balotelli goes to prison, gets mobbed then discusses iPad gaffe
  103. ↑ Why always me ?
  104. ↑ Balotelli nema mira: Potukao se s Mancinijem!. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2013. Pristupljeno 8. siječnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  105. ↑ Baloteli se potukao s Mancinijem
  106. ↑ Berlusconi: Balotelli je trula jabuka
  107. ↑ Balotelli kronika ludila: Klupski svećenik i Mancini opet spasili bezobraznika

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Mario Balotelli
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mario_Balotelli&oldid=7049503"