Prijeđi na sadržaj

Lumen gentium

Izvor: Wikipedija
Lumen gentium
Svjetlo naroda
Autor Drugi vatikanski sabor
Jezik latinski tekst
hrvatski tekst
Vrsta djela dogmatska konstitucija
Datum (godina)
izdanja
21. studenoga 1964.
Teme dogmatska bit Crkve
Prethodna Sacrosanctum Concilium (1963.)
Sljedeća Dei Verbum (1965.)

Lumen gentium (hrvatski: Svjetlo naroda) jedan je od najvažnijih tekstova Drugog vatikanskog sabora.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Ovaj Dokument je doživio brojne izmjene i dopune, kao uostalom i svi odobreni dokumenti, bilo je oko 4.000 amandmana. Konačni tekst je predočen glasovanju 19. studenog 1964. Od 2145 birača njih 2134 bilo je za, 10 protiv i jedan suzdržan. Drugo glasovanje 21. studenog 1964. godine, imalo je sljedeći rezultat: 2151 za i 5 protiv, nakon čega je papa Pavao VI. svečano proglasio ovaj Dokument.

Sadržaj

[uredi | uredi kôd]

U konstituciji Lumen Gentium, Crkva zapravo progovara o samoj sebi - tko je ona i čemu smjera. "Božji ovčinjak, Božje stado, Božja njiva i vinograd, Božja građevina, nebeski Jeruzalem, naša majka, Kristova zaručnica, mistično tijelo Kristovo" - samo su neki od naziva koje Dokument koristi i obrazlaže da približi otajstvo Crkve svakom stvorenju. Lumen Gentium ističe kako poziv na svetost svaki kršćanin mora ostvarivati prema svojim darovima i službama, u skladu sa svojim životnim uvjetima, dužnostima i okolnostima. Putevi svetosti su mnogostruki i prikladni pozivu svakog čovjeka.[1]

Prema Lumen Gentium, sva ljudska bića su pozvana, da pripadaju Crkvi. Osim toga, Crkva izjavljuje mogućnost spasenja nekršćana, pa čak i ne-vjernika, koji bez svoje krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje ili njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i nastoje živjeti dobar život.

Počinje rečenicom: "Svjetlo naroda je Krist pa stoga ovaj Sveti sabor, sabran u Duhu Svetom, žarko želi njegovom svjetlošću, koja odsijeva na licu Crkve, prosvijetliti sve ljude navješćujući evanđelje svemu stvorenju (usp. Mk 16, 15)."[2]

Poglavlja

[uredi | uredi kôd]

Dogmatska konstitucija o Crkvi izložena je u osam poglavlja[3]:

  • Otajstvo Crkve
  • Narod Božji
  • Hijerarhijsko uređenje Crkve, posebno episkopat
  • Laici
  • Sveopći poziv na svetost
  • Redovnici
  • Eshatološki značaj putujuće Crkve
  • Blažena Djevica Marija u otajstvu Krista i Crkve

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Mrežna mjesta