Gorjanski
Gorjanski | |
|---|---|
 grb Gorjanskih | |
| Država | Hrvatska |
| Etničko podrijetlo | mađarsko |
| Naslovi | knez, ban |
| Utemeljenje | 1269. |
| Utemeljitelj | Ivan Gorjanski |
| Izumrli | 1481. |
Gorjanski (lat. de Gara, mađ. Garai), hrvatska velikaška obitelj podrijetlom iz mađarskog roda Dorozsma (Duružmić), de genere Drusma. Bili su vlasnici posjeda i utvrde Gorjani po kojem su dobili ime.[1]
Obitelj Gorjanski došla je u posjed sela Gorjana, u Vukovskoj županiji, 1269. godine kada ga je herceg Bela darovao županu Ivanu i njegovu sinu Stjepanu I.[2] Utemeljitelj banskog ogranka obitelji bio je Pavao (14. st.), mačvanski ban i župan u Vukovskoj, Srijemskoj i Bodroškoj županiji.
Najistaknutiji član obitelji bio je Nikola I., mačvanski ban (1354. – 1375.) i ugarski palatin (1375. – 1386.) koji je u vrijeme protudvorskog pokreta bio pristaša kraljica Elizabete i Marije. Godine 1386. pobunjenici pod vodstvom braće Horvat i Ivana Paližne napali su kraljice i Nikolu kod Gorjana.[3] Tom prilikom poginuo je palatin Nikola, a kraljice su zarobljene.
Nikolin sin Nikola II. († iza 1433.) imenovan je 1394. godine hrvatsko-dalmatinskim, a 1397. slavonskim banom, ugušio je otpor braće Horvata te je u razdoblju 1401. – 1433. obnašao dužnost palatina.[2] Nikolin sin, Ladislav II. († 1459.) držao je čast palatina 1448. – 1458. Nakon smrti kralja Ladislava V. Posmrtnog pokušao je bezuspješno prisvojiti kraljevsku krunu. Smrću Joba Gorjanskog 1481. godine ugasila se loza Gorjanskih.[4]
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-04-7 nevaljani ISBN
- Regan Krešimir, Gorjani - srednjovjekovno sijelo plemićke obitelji Gorjanski, u Scrinia Slavonica VI, Zagreb, 2006.
