Prijeđi na sadržaj

Georgius Agricola

Izvor: Wikipedija
Georgius Agricola

Rođenje 24. ožujka 1494.
Glauchau
Smrt 21. studenog 1555.
Chemnitz
Polje medicina, prirodoslovlje, tehničke znanosti
Poznat po O kovinama (De re metallica)
Portal o životopisima

Georgius Agricola (Glauchau, 24. ožujka 1494.Chemnitz, 21. studenoga 1555.), čije je pravo ime George Bauer (Petrus Mosellanus, profesor iz Leipziga savjetovao mu je polatinizirati njegovo ime), bio je njemački znanstvenik, prirodoslovac (nazvan "otac mineralogije") i humanist. Kao izvanredan renesansni znanstvenik, odlikuje se iznimnim postignućima u obrazovanju, medicini, mjeriteljstvu, filozofiji i povijesti.

Agricola je osnivač triju znanosti: mineralogije, geologije i rudarske znanosti. Najpoznatiji je po svojoj epohalnoj knjizi "De re metallica".

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i studiji

[uredi | uredi kôd]

Agricola je rođen 1494. godine kao drugo od sedmero djece u obitelji suknara i farbara u Glauchau. Studirao od 1514. do 1518. klasične jezike na Sveučilištu u Leipzigu kod Petrusa Mosellanusa (sljedbenika Erazma Rotterdamskog), koji ga je preporučio u Zwickau. Agricola je najprije postao zamjenik ravnatelja (1518.), a zatim ravnatelj uprave škole Zwickau (1519.) gdje je stvorio novu vrstu škole s nastavom latinskog, grčkog i hebrejskog jezika u kombinaciji s tehnologijom: poljoprivreda, vinogradarstvo, arhitektura i mjeriteljstvo, računanje, farmakologija i vojni poslovi.

Boravak u Italiji

[uredi | uredi kôd]

Agricola je 1522. godine ponovo došao studirati u Leipzig, ovaj put medicinu. Godine 1523. otišao je na Sveučilišta u Bolonji i Padovi proučavati kliničku medicinu, prirodne znanosti i filozofiju. Vratio se 1526. godine u Chemnitz.

Povratak u Njemačku

[uredi | uredi kôd]

Godine 1527. Agricola je kao liječnik i ljekarnik u St. Joachimsthalu (sada: Jáchymov) oženio udovicu Annu Meyner iz Chemnitza. Joachimsthal je tada bio centar rudarstva i topljenja ruda. Njegov prvi cilj je bio "da ispuni praznine u umjetnosti liječenja", a drugi cilj da provjeri što je bilo napisano o mineralogiji pažljivim promatranjem ruda i metoda njihove prerade. To je bila prilika da Agricola dođe u izravni dodir s rudarstvom i topioničarstvom gdje su susreti s rudarima probudili njegov interes za rudarstvo i metalurgiju. On uviđa da su ta područja slabo obrađena u literaturi i da nema kontinuiteta od grčkih i rimskih autora.

Upućivao je na profesionalne bolesti rudara, uveo je praksu karantene u Njemačkoj, i radije slijedio svoja vlastita zapažanja nego medicinske dogme u liječenju bolesnika. 1531. godine postao je gradski liječnik u Chemnitzu, gdje je u više navrata bio gradonačelnik (1546., 1547., 1551. i 1553.). Također je bio zaposlen u državnoj službi kao povjesničar Saksonskog suda.

Agricola je u području medicine, farmacije, alkemije, filologije i pedagogije, politike i povijesti, mjeriteljstva, geoznanosti i rudarstva spojio humanističku učenost s tehničkim znanjem.

U njegovom prvom radu Bermannus, sive De Re Metallica (1530.), opisuje metode traženja i prerade ruda, dobivanje metala, napredak rudarske tehnike, rudarska mjerenja, transport, oplemenjivanje i preradu ruda. U djelu De mensuris et ponderibus (1533.), opisuje grčke i rimske utege i mjere jer u to vrijeme nije bilo jedinstvenih mjera, što je značajno ometalo trgovinu. Ovo djelo je položilo kamen temeljac za Agricolu kao uglednog humanističkog znanstvenika.

U većini svojih djela Agricola obrazlaže geoznanosti: u De ortu et causis subterraneorum (1544.) opisuje postanak materijala u unutrašnjosti Zemlje, u De natura eorum, quae effluunt ex terra (1545.) opisuje prirodu izviranja podzemnih voda i plina iz unutrašnjosti Zemlje, u De natura Fossilium klasificira minerale (po ovom djelu prozvan "otac mineralogije"), a u djelu De veteribus et novis metallis opisuje rudna ležišta i rudarenje metala u antičko i moderno doba. Također Meurerovo pismo (Epistola ad Meurerum) iz 1546. godine jedno je od tih djela.

Bio je fasciniran rudarstvom i rudarskom znanošću, a njegova poznata knjiga "De Re Metallica", izdana u Baselu godinu dana nakon njegove smrti 1556. godine opširno je izvještavala o svemu što je naučio o razvoju rudarskih metoda, metalurškim procesima, geologiji, mineralogiji i rudarskom zakonodavstvu od najranijih vremena pa do 16. stoljeća.

Agricola je bio oženjen dva puta i imao (najmanje) šestero djece. Dvije godine nakon smrti svoje prve supruge, 1540. oženio je 46-godišnji gradski liječnik 30 godina mlađu, Annu, kći bivšeg vlasnika talionica bakra Ulricha Schütza d. J. Ovaj put oženio se u najbogatijoj obitelji u Chemnitzu.

Dana 21. studenog 1555. godine, u dobi od 61 godina, umro je u Chemnitzu. Nakon reformacije u Saskoj, grad je odbio katolika Agricolu pokopati u Chemnitzu, pa je na inicijativu njegovih prijatelja, znanstvenika i biskupa Juliusa Pflugka od Zeitza pokopan u kapeli Zeitz (Zeitz je oko 50 km udaljen od Chemnitza).

Najvažnija Agricolina djela

[uredi | uredi kôd]
  • Bermannus, sive de re metallica (1530.), djelo iz geologije
  • De ortu et causis subterraneorum (1546.), prvo djelo iz opće geologije
  • De natura eorum, quae effluunt ex terra (1545.), studija o podzemnim vodama i plinu
  • O naravi fosila (De natura fossilium, 1546.), prva sustavna mineralogija
  • De veteribus et novis metallis (1546.), djelo posvećeno povijesti metala i mineralogiji
  • O kovinama (De re metallica libri XII, 1556.), enciklopedija rudarstva i metalurgije (najopsežnije Agricolino djelo)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Bilješke i literatura

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Georgius Agricola
Mrežna mjesta