Prijeđi na sadržaj

Davorin Kempf

Izvor: Wikipedija
Davorin Kempf
Davorin Kempf
Životopisni podatci
Rođenje 21. kolovoza 1947.
Smrt 14. siječnja 2022.
Djelo
Razdoblje 20. stoljeće
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Davorin Kempf (Virje, 21. kolovoza 1947. – Zagreb, 14. siječnja 2022.) hrvatski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Davorin Kempf rođen je u Virju. Završio je gimnaziju u Požegi. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1971. godine diplomirao je klavir, godine 1972. dirigiranje te 1973. godine kompoziciju kod Stjepana Šuleka. Kao stipendist Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD) od 1975. do 1977. usavršavao se kod Milka Kelemena i Erharda Karkoschke u Stuttgartu te kod Mauricia Kagela i Hansa Ulricha Humperta u Kölnu, a kao Fullbrightov stipendist 1984. na sveučilištu u Iowi kod Donalda Martina Jennija i Kennetha Gaburoa, te 1994. u Berlinu.

Glazbeno stvaralaštvo

[uredi | uredi kôd]

Od godine 1977. je docent, a od 1995. redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kempf se kao skladatelj javio 1970-ih, kada se u glazbi zbiva konačni pomak od iskustava s racionalnim ustrojstvom serijalne glazbe i njezinih izdanaka prema takozvanoj "novoj jednostavnosti" ili "novoj emocionalnosti". No on se nipošto nije jednoznačno priklonio takvoj vrsti "povratka" nego je svoje glazbeničko iskustvo usredotočio na artikulaciju one glazbe koja bi mogla vrijediti kao dio univerzalne glazbenosti. Već naslovi niza Kempfovih skladbi ukazuju na takvu njegovu težnju prema oslanjanju na tradiciju u kojoj se, međutim, traži prostor i za suvremena izražajna sredstva, poglavito u smislu suvremenog odnosa spram instrumenta i glasa te uporabe elektroakustičke tehnologije.

Kempf je bio umjetnički ravnatelj Požeških orguljaških večeri, te rezidencijalni skladatelj Zagrebačke filharmonije. Član je prosudbenih povjerenstava raznih međunarodnih glazbenih natjecanja i sudionik brojnih međunarodnih znanstvenih simpozija i kongresa.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Izbor[1] iz Kempfovih djela:

  • Proporcije, za klarinet, glasovir i magnetofon (1976.)
  • Synthesis, za elektroniku i komorni orkestar (1979.)
  • Prolog, za orgulje i orkestar (1981.)
  • Spectrum, za orkestar i elektroniku (1985.)

Nagrade

[uredi | uredi kôd]
  • 1986. godišnje nagrade Josip Štolcer Slavenski i Vladimir Nazor
  • 1991. International Award of Recognition Američkog biografskog instituta
  • 1992. Twenty-five Year Achievement Award Američkog biografskog instituta
  • 2011. Porin u kategoriji "najbolja skladba klasične glazbe"
  • 2012. godišnja Nagrada Vladimir Nazor
  • 2016. nagrada Porin za životno djelo[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Bilješke i literatura
  1. ↑ Opširniji popis dostupan je na Davorin Kempf, Hrvatsko društvo skladatelja, www.zamp.hr
  2. ↑ Porin za životno djelo Hrvoju Hegedušiću i Davorinu Kempfu, objavljeno 7. ožujka 2016., pristupljeno 29. travnja 2016.


Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31181
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0

Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.


Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]


v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Davorin_Kempf&oldid=6950983"