Prijeđi na sadržaj

Božo Težak

Izvor: Wikipedija
Božo Težak

Božo Težak (Varaždin, 27. srpnja 1907.Zagreb, 16. svibnja 1980.), hrvatski kemičar i organizator znanstvene informatike.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Diplomirao kemiju na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1930., doktorirao 1945. na Sveučilištu u Ljubljani. Usavršavao se na University of London, University College, the Sir William Ramsay Laboratories of Inorganic and Physical Chemistry kod prof. Donnana (1930-1931.). Radio je u vojnotehničkom zavodu Obilićevo kraj Kruševca, Srbija (1932-36.). U Zagrebu je radio kao inženjer Gradskoga poglavarstva (1937/38.) i u zagrebačkoj Gradskoj plinari (1938/41.). Utemeljio je Školu za civilnu zaštitu u Zagrebu i bio njen upravitelj (1938-41.), a radio je i kao inženjer u Gradskom kemijskom laboratoriju u Zagrebu (1941./45.). Godine 1945. postaje docentom na Farmaceutskom fakultetu, a 1946. profesorom na PMF-u. Smatraju ga osnivačem fizikalne kemije na Institutu "Ruđer Bošković". Bio je glavni urednik časopisa "Croatica Chemica Acta", "Sveučilišnog vjesnika", utemeljitelj i prvi urednik časopisa "Scientia Yugoslavica" i "Informatologia Yugoslavica". Potaknuo je osnivanje Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu i bio njegov upravitelj. Jedan je od osnivača Internacionalne stalne izložbe publikacija (ISIP). Znanstveni radovi su mu s područja anorganske koloidne kemije, stvaranja čvrste faze iz elektrolitnih otopina, te fenomena precipitacije i koagulacije. U njegovu čast Hrvatsko kemijsko društvo utemeljilo je Medalju "Božo Težak".

Velikim zaslugama hrvatsko-američkog kemičara Egona Matijevića Težakova škola koloidne kemije se je probila na međunarodnom planu gdje je postala priznatom.

Književnost

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Hrvatska enciklopedija: tom 10., Sl-To, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 2008., str. 727.

Literatura:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Enciklopedijska natuknica Težak, Božo, U: Ajanović, Ivona, et al., Oppitz, Oto (ur.); Šentija, Josip (gl. ur.) Opća enciklopedija, sv. 8 – Š-Žva, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, lipnja/studenoga 1982., str. 197.