Blaž Baromić

Blaž Baromić - osnivatelj prve poznate hrvatske glagoljske tiskare u Senju.^[1]

Ne zna se točna godina njegova rođenja, ali se pretpostavlja da je to bilo prije godine 1450. u Vrbniku. Vrbnik je u to doba jedno od naših najvećih glagoljičkih središta, gdje je Baromić još kao dijete sigurno mogao doći u doticaj s rukopisnim glagoljskim liturgijskim kodeksima, misalima i brevijarima. Vrbnički glagoljaši, poznati po brižljivome čuvanju glagoljičke pismenosti, sigurno su mogli udahnuti u Baromića onu ljubav i poštovanje koje su i oni gajili prema glagoljici. Budući da se i sam Baromić odlučio zarediti, u samostanu je svakodnevno imao pristup prekrasnim rukopisnim glagoljičkim knjigama.

Prvi zapaženiji i važniji Baromićev rad jest pisanje glagoljičkoga brevijara za popa Mavra koji je ovome poslužio za širenje glagoljičke pismenosti u njegovoj misiji po Dubrovačkoj Republici. Mavrov brevijar je po svojoj ljepoti odmah odao talentiranoga pisca i iluminatora glagoljskih liturgijskih kodeksa.

Za pisanje brevijara bilo mu je sigurno potrebno puno vremena. U to doba tisak je već prodro u Europu i odjeci o tom izumu sigurno su došli i do glagoljičkoga kulturnog kruga u Vrbniku na otoku Krku. Tko će više željeti tiskati knjige nego upravo onaj svećenik koji je na svojim rukama i umornim očima osjetio muku prepisivanja knjiga, a koji je uz to svjestan da je Crkvi potreban sve veći i veći broj glagoljičkih knjiga.

Da bi ostvario svoj naum, Blaž Baromić je morao otići tamo gdje će za tako skup posao dobiti i duhovnu i materijalnu potporu. Iako je najbliži stolni kaptol bio Krk, svi nadareni glagoljaši iz Vrbnika su otišli u Senj jer je krčki kaptol bio latinaški. Potporu koja je Baromiću i drugim glagoljašima bila potrebna, mogao je dati samo grad u kojem je glagoljica u službenoj uporabi i u kojem je glagoljaški kulturni krug zainteresiran za jedan takav pothvat, ali i materijalno u mogućnosti financirati ga. Iz tih razloga, jedino rješenje za Baromića je upravo odlazak u Senj.

Da bi osnovao tiskaru, Blaž Baromić se prvo morao naučiti tiskarskomu zanatu i nabaviti potrebne instrumente za tiskaru. Mjesto koje mu je moglo pružiti najbolji nauk sigurno je bila Venecija. Upravo ondje je otišao Baromić.

U Mletcima je Blaž Baromić 15. ožujka 1493. tiskao svoj prvi brevijar. U kolofonu toga brevijara nalazimo podatak da ga je tiskao Andrija Terresani i "korežao" Blaž Baromić, kanonik senjske crkve.

Nakon toga, Baromić se vratio iz Mletaka u Senj, obogaćen znanjima koje je u Mletcima stekao i željan osnivanja tiskare na hrvatskome tlu. Osim toga, Blaž Baromić je iz Mletaka donio i sve potrebne alate za tiskanje knjiga. Naime, za njegova boravka u Mletcima, najvjerojatnije po njegovu nacrtu, bila su odlivena glagoljska slova. Tim slovima se tiskara u Senju služila cijelo vrijeme svoga djelovanja.

Glagoljicom su Hrvati tiskali knjige od godine 1483. do 1905., ali prof. Paro ističe da je upravo Baromićev tipografski set "najpotpuniji i najljepši domet hrvatskoglagoljskog tiskarstva". Baromić je, osim po ljepoti slova, još po nečemu poznat svim inkunabulistima. Riječ je o posebnom tipu slaganja ligaturnih slovnih grupa, nazvanih Baromićeva tehnika lomljenih ligatura, koje su jedinstvena pojava u tiskarstvu inkunabula u Europi. On je, naime, lijevao polovice slova kao posebne grafičke znakove, što mu je omogućavalo, kombinirajući ih s punim slovima, slaganje mnogobrojnih ligatura, pa čak i do četiri znaka. Takav postupak ne nalazimo više nigdje u povijesti inkunabula.

U vrijeme dok je bio senjski kanonik, upoznao se kod Torresanija u Mletcima 1493. sa slagarstvom i tiskarstvom te je nadzirao i priredio za tisak glagoljički časoslov, t.zv. Baromićev brevijar koji je treća po redu hrvatska inkunabula.^[2]

Tiskaru Blaž Baromić osniva već iduće godine. Dana 7. kolovoza 1494.^[3] on je dovršio prvo djelo senjske tiskare Senjski glagoljski misal, drugo izdanje glagoljskog Misala po zakonu rimskoga dvora. U kolofonu Misala navodi se da su mu u tome poslu pomagali Silvestar Bedričić i Gašpar Turčić. Budući da je Baromićevo ime bilo napisano na prvome mjestu, pretpostavlja se da je on najzaslužniji za osnivanje tiskare i tiskanje knjiga. Ipak, činjenica da se uz njega u radu tiskare spominju i druga imena, govori nam da on u svome radu nije bio usamljen i da je prednosti tiskarstva prepoznao širok krug ljudi u Senju.

Osim što je bio znameniti tiskar, Baromić je bio i ugledan pravnik, čije ime se spominje u mnogobrojnim parnicama u kojima je zastupao senjskog biskupa i senjski kaptol. Spominje se godine 1484. u parnici između senjskog biskupa Pavla i senjskoga kaptola s jedne strane, te fra Ivana, opata sv. Križa iz Senjske Drage s druge strane. Njegovo ime spominje se i u parnicama senjskoga kaptola 1485. u Jablancu, te u još nekim sudskim sporovima.

U drugoj fazi rada senjske tiskare, dakle od godine 1507. do 1508., ime Blaža Baromića više se ne spominje. Zbog toga se pretpostavlja da je u to vrijeme bio mrtav jer je teško i pomisliti da bi, da je bio živ, Blaž Baromić napustio tiskarski krug. Njegov rad i prinos u radu tiskare dokaz su da je upravo glagoljica i glagoljički tisak bio snažno utisnut u njegovo srce i da ga je od toga mogla odijeliti samo smrt.

U senjskoj tiskari tiskana su sljedeća djela:^[3]

• Misal po zakonu rimskog dvora
• Spovid općena (1496.)
• Tranzit svetog Jerolima (1508.)
• Mirakuli slavne dive Marije (1507.)
• Naručnik plebanušev (1507.)
• Meštrija od dobra umrtija s Ritualom (1507.) (Obrednik ili ritual)
• Korizmenjak (1508.)

• Marija Agnezija Pantelić: Blaž Baromić, pisac tiskar glagoljskih knjiga; Forum 32 (1993) 4/6 knj. 65
• Mile Bogović: Gdje je radila senjska glagoljska tiskara od godine 1494.do 1496.?; Senjski zbornik, 1994 (21)
• Mile Bogović: Blaž Baromić, utemeljitelj Senjske glagoljsk tiskare 1494. godine; Istarska Danica, 1995.
• Anica Nazor: Glagoljske knjige tiskane u Senju (1494-1508); Acta graphica, (1995)
• Mile Bogović: Glagoljica u Senju (povodom 500. godišnjice Senjskog glagoljskog misala i glagoljske tiskare u Senju), Senj, 1994.
• Mile Bogović: Hrvatsko glagoljsko tisućljeće, Senjski zbornik 25 (1998.)
• Mladen Bošnjak: Slavenska inkunabulistika, Zagreb, 1970.
• Anica Nazor: Tiskana knjiga od prvotiska Misala 1483. do Brozićeva brevijara 1561.; Slovo 34 (1984)
• Stanislav Škrbec: Riječka zvijezda Gutenbergove galaksije, Rijeka, 1995
• Dražen Budiša: Počeci tiskarstva u europskih naroda, Zagreb, 1984.
• Sven Dahl: Povijest knjige

Svake godine u svibnju od 1997. godine Matica hrvatska u Senju organizira simpozij grafičara Blaž Baromiću spomen na Senjski glagoljski misal, prvu hrvatsku knjigu tiskanu na hrvatskom tlu za koju znamo tko ju je tiskao, kada se to i gdje dogodilo. Simpozij okuplja djelatnike eminentnih hrvatskih tiskarskih kuća te najpoznatije stručnjake s Grafičkog fakulteta u Zagrebu. Uz simpozij se održava i izložba grafičkih radova, odnosno tiskarskih proizvoda koje ocjenjuju svi nazočni sudionici. Najbolja knjiga dobiva nagradu Blaž Baromić— skulpturu, rad akademskoga slikara Damira Mataušića, a ta bi nagrada trebala postati sinonim vrhunskog dostignuća i kvalitete u tiskarskoj industriji.^[4]

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

• Hrvatska glagoljska bašćina povezana s Likom, Krbavom, Gackom, Modrušom i Senjom
• Blaž Baromić Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK