Vuk Banić

Knez Vuk Banić Kotromanić (također poznat i kao Vuk Grubačević) je bio pretendent na bosansko prijestolje za vrijeme vladavine kralja Stjepana Tvrtka II.

Vukovo porijeklo od dinastije Kotromanić je nejasno. Neki autori vjeruju da je bio vanbračni sin bosanskog kralja Stjepana Tvrtka I i neke Grubače, po kojoj je nosio prezime Grubačević. Prema prezimenu Banić, koje nosi kao Tvrtkov sin, može se pretpostaviti da je rođen prije 1377. godine, odnosno prije Tvrtkove krunidbe za bosanskog kralja. Prezimena Banić i Kotromanić koja je također koristio pobijaju starije mišljenje da je Vukova majka Grubača zapravo bila kćerka, a ne ljubavnica kralja Tvrtka I.^[1]

Međutim, postoji teza i da je Vuk bio sin bana Stjepana Vuka, mlađeg brata i suparnika kralja Stjepana Tvrtka I, pošto se kao prijetnja Stjepanu Tvrtku II pojavio tek za vrijeme njegovog drugog kraljevanja, po čemu se može zaključiti da je bio značajno mlađi od njega; za Tvrtka II se zna da je rođen nakon krunidbe bana Tvrtka I 1377. godine, što bi značilo da je nakon 1377. rođen i Vuk Banić, te bi se u tom slučaju vjerovatno nazivao Kraljevićem umjesto Banićem.^[2]

Godine 1424. pobjegao je u Dubrovačku Republiku nakon neuspješnog pokušaja da zbaci svoga brata, Tvrtka II, uz pomoć kraljice Kujave Radinović, bivše supruge svoga drugog brata, umrlog kralja Stjepana Ostoje. Ponovno se, iz egzila u Dubrovniku, pokušao domoći bosanske krune kada je njegov brat za svog nasljednika odredio celjskog grofa Hermana II, što se nije dopadalo moćnom bosanskom plemstvu. Tvrtko II je od dubrovačke vlade zahtjevao da mu izruči Vuka ili da ga barem protjera, ali oba zahtjeva su bila odbijena.^[3] Odnosi između Tvrtka II i Dubrovnika su popravljeni tek nakon što je Vuk napustio Dubrovnik.^[4]