Vanjsko uho
| Vanjsko uho | |
|---|---|
 Dijagram anatomije ljudskog uha | |
 Bočni izgled ušne školjke | |
| Detalji | |
| Sistem | Slušni |
| Identifikatori | |
| Latinski | 'Auris externa' |
| MeSH | D004431 |
| NeuroLex ID | birnlex_1705 |
| TA98 | A15.3.01.001 |
| TA2 | 6862 |
| FMA | 52781 |
| Anatomska terminologija | |
Vanjsko uho ili po tuđici eksterno uho (lat. auris externa) je vanjski dio uha, koji se sastoji od ušne školjke (također pina) i ušnog kanala .[1] Prikuplja zvučnu energiju i fokusira je na bubnjić (bubnu opnu).
Struktura
[uredi | uredi izvor]Ušna školjka
[uredi | uredi izvor]Vidljivi dio uha naziva se ušna školjka, poznata i kao pina, posebno kod drugih životinja. Sastoji se od tanke žute pločice elastične hrskavice, prekrivene kožom i ligamentima i mišićima spojene sa okolnim dijelovima, a do početka slušnog kanala vlaknastim tkivom. Mnogo sisara može je pomicati (pomoću ušnih mišića), kako bi fokusirali svoj sluh u određenom smjeru, na približno isti način na koji mogu okrenuti oči. Većina ljudi nema tu sposobnost.[2]
Ušni kanal
[uredi | uredi izvor]Od vrha, zvučni talasi premještaju se u ušni kanal (poznat i kao "vanjski akustični otvor"), jednostavnom cijevi koja vodi u srednje uho. Ova cijev vodi prema unutrašnjosti od dna uha i provodi vibracije do bubne šupljine i pojačava frekvencije u rasponu od 3 kHz do 12 kHz.
Mišići
[uredi | uredi izvor]Unutrašnji mišići
[uredi | uredi izvor]| Unutrašnji mišići vanjskog uha | |
|---|---|
 Mišići ušne školjke | |
| Detalji | |
| Živac | Facijalis |
| Akcije | Kod ljudi nije dokazana |
| Identifikatori | |
| MeSH | D004431 |
| NeuroLex ID | birnlex_1705 |
| TA98 | A15.3.01.001 |
| TA2 | 6862 |
| FMA | 52781 |
| Anatomska terminologija | |
Ubutrašnji mišići ušne školjke su:
- Helicis major je uska okomita traka smještena na prednjem rubu ušnog heliksa. Nastaje dolje, iz spina helicis, i ubacuje se u prednju granicu zavojnice, upravo tamo gdje se sprema zaviti unatrag.
- Helicis minor je kosi fascija, koji pokriva crus helicis.
- Tragicus je kratka, spljoštena vertikalna traka na bočnoj površini tragus. Poznat i kao mini režanj.
- Antitragicus proizlazi iz vanjskog dijela antitragusa i umetnut je u cauda helicis i antihelix.
- Poprečni mišić postavljen je na kranijalnu površinu pine. Sastoji se od raštrkanih vlakana, dijelom tetivnih, a dijelom mišićnih, koja se protežu od eminentia conchae do istaknutosti koja odgovara scapha.
- Kosi mišić, također na kranijalnoj površini, sastoji se od nekoliko vlakana koja se protežu od gornjeg i zadnjeg dijela konhe do konveksnosti neposredno iznad nje.
Vanjski mišići
[uredi | uredi izvor]| Mišići ušne školjke | |
|---|---|
 Mišići ušne školjke u kontekstu s ostalim mišićima lica | |
| Detalji | |
| Porijeklo | Galeal aponeurosis |
| Insertion | Prednja strana zavojnice, lobanjska površina pine |
| Živac | Facijalni živac |
| Akcije | Nerazvijeni kod ljudi (mahanje ušima) |
| Identifikatori | |
| Latinski | 'Musculi auriculares' |
| MeSH | D004431 |
| NeuroLex ID | birnlex_1705 |
| TA98 | A15.3.01.001 |
| TA2 | 6862 |
| FMA | 52781 |
| Anatomska terminologija | |
Mišići ušne školjke (ili ekstrinzični mišići) su tri mišića, koji okružuju pinu ušne školjke ili vanjskog uha:
Gornji mišić je najveći od ta tri, a slijede ga stražnji i prednji.
Kod nekih sisara, ovi mišići mogu prilagoditi pravac vrha. Kod ljudi ovi mišići imaju vrlo malo djelovanja.
Auricularis anterior vuče ušne školjke prema naprijed i prema gore; auricularis superior je lagano podiže; a auricularis posterior povlači unatrag.
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Jedna od posljedica konfiguracije vanjskog uha je selektivno pojačavanje zvučnog pritiska 30 do 100 puta za frekvencije oko 3 kHz. Ovo pojačanje čini ljude najosjetljivijim na frekvencije u ovom opsegu - i također objašnjava zašto su posebno skloni akustičnim ozljedama i gubitku sluha u blizini ove frekvencije. Većina zvukova ljudskog govora također se distribuira u širini pojasa oko 3 kHz.[3]
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Malformacije vanjskog uha mogu biti posljedica nasljedne bolesti ili izloženosti faktorima okoline kao što su zračenje, infekcija. Takvi nedostaci uključuju:
- Predaurikulska fistula, koja je dugačka uska cijev, obično u blizini tragusa. Ovo se može naslijediti kao autosomno recesivno svojstvo i može patiti od hronične infekcije u kasnijem životu.[4]
- Kozmetički nedostaci, poput vrlo velikih ušiju, malih ušiju.[5][6]
- Malformacije koje mogu dovesti do funkcionalnog oštećenja, poput atrezija vanjskog slušnog otvora [7] ILI aplazija pine, [8]
- Genetički sindromi, koji uključuju:
- Konigsmarkov sindrom, karakteriziran malim ušima i atrezijom vanjskog slušnog kanala, uzrokujući provodni gubitak sluha i naslijeđen na autosomno recesivni način.[9]
- Goldenharov sindrom, kombinacija razvojnih abnormalnosti koje pogađaju uši, oči, kosti lobanju i kičmene pršljenove, nasljedan na autosomno dominantni način.[10]
- Treacher Collinsov sindrom, karakteriziran displazijom ušne školjke, atrezijom koštanog dijela slušnog kanala, hipoplazijom slušnih koščica i bubne šupljine te 'mješovitom' gluhoćom (obje senzorinervna i provodna), naslijeđena po autosomno dominantnom modelu.[11][12]
- Crouzonov sindrom, obilježen bilateralnom atrezijom vanjskog slušnog kanala, nasljedan na autosomno dominantni način.[13]
Hirurgija
[uredi | uredi izvor]Obično se malformacije liječe hirurškim zahvatom, iako se ponekad koriste i vještačke proteze.[6]
- Preaurikulske fistule se uglavnom ne liječe, ukoliko nisu hronično upaljene.[6]
- Kozmetički nedostaci bez funkcionalnih oštećenja uglavnom se popravljaju nakon 6-7 godina.[14]
Ako malformacije prati gubitak sluha koji je podložan korekciji, tada rana upotreba slušnog aparata može spriječiti potpuni gubitak sluha.[14]
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Vanjsko i srednje uho, otvorena desna strana
References
[uredi | uredi izvor]Ovaj članak sadrži tekst u javnom vlasništvu sa stranice 1033 20. izdanja Grayeve anatomije (1918)
- ^ nyu.edu/classes/bello/FMT_files/2_hearing.pdf "Hearing" by Juan P Bello
- ^ http://www.livescience.com/33809-wiggle-ears.html
- ^ Purves, Dale, George J. Augustine, David Fitzpatrick, William C. Hall, Anthony-Samuel LaMantia, James O. McNamara, and Leonard E. White (2008). "Chapter 13". Neuroscience. 4th ed. Sinauer Associates. str. 317. ISBN 978-0-87893-697-7.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 68–69.
- ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 65–66.
- ^ a b c Пальчун, Крюков 2001, str. 489.
- ^ СЭС 1986, str. 89.
- ^ СЭС 1986, str. 68.
- ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 66–67.
- ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 67.
- ^ Богомильский, Чистякова 2002, str. 67–68.
- ^ Асанов и др. 2003, str. 198–199.
- ^ Асанов и др. 2003, str. 198.
- ^ a b Богомильский, Чистякова 2002, str. 65.
