Ustav Hrvatske
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 |
|---|
| Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Hrvatske |
Ustav Republike Hrvatske kao nacionalno obilježje samostalne države donesen je 22. decembra 1990., i od tada je promijenjen tri puta: 1997., 2000. i 2001. godine.
Prva verzija definisala je parlament - Hrvatski sabor, koji se sastojao od Zastupničkog i Županijskog doma, te polupredsjednički sistem. Promjenama je ukinut Županijski dom te je dobar dio ovlasti prebačen s predsjednika Republike i prebačen u nadležnost Vlade.
Hrvatski ustav spada u moderne ustave. Čak 2/3 ustava sadrži norme o zaštiti temeljnih sloboda i prava. Ustav Republike Hrvatske započinje. Hrvatski Ustav pripada prema broju članova (147 članova) i količini teksta spada među kraće evropske ustave. Obuhvata 9 dijelova (odjeljaka).
Preambula
[uredi | uredi izvor]Naznačuje ko donosi ustav i upućuje na volju onoga u čije ime se ustav prihvaća (narod). Često se izlažu historijski temelji ustava i države za koju se donosi. U preambuli se navode i tumače temeljna obilježja koja se zatim institucionalno razrađuju u normativnom dijelu ustava.
Temeljne odredbe
[uredi | uredi izvor]Hrvatska se definiše kao nedjeljiva demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Ukratko su definisani grb, zastava i himna, za koje je rečeno da se njihov podrobniji opis definira zakonom a ne Ustavom. Historijska uzrečica "sloboda, jednakost, bratstvo" se malo modifikovana spominje u trećem članu kao: "sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, miroljubivost, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, zaštita prirode i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sistem su najviše vrijednosti ustavnog poretka naše države".[nedostaje referenca]
Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
[uredi | uredi izvor]Po Ustavu Hrvatske svi su pred zakonom jednaki, nema povlaštenih. Prava i slobode se mogu ograničiti samo da bi se zaštitila prava i slobode drugih ljudi. Nema smrtne kazne, svako je nedužan sve dok se pravomoćnom sudskom presudom ne ustanovi suprotno. Garantuje se privatnost, sloboda mišljenja i pravo vlasništva.
Uređenje državne vlasti
[uredi | uredi izvor]Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana, i nosioc zakonodavne vlasti. Sabor donosi zakone, odlučuje o ratu i miru, nadzire Vladu i obavlja druge poslove definisane Ustavom. Ima 100-160 zastupnika koji se u istom sazivu sastaju četiri godine.
Narodni pravobranioc u Hrvatskoj štiti prava građana pred državnom upravom, a Sabor ga bira na razdoblje do osam godina.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inostranstvu, vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Predsjednik može donositi uredbe sa zakonskom snagom samo u vanrednim okolnostima, za vrijeme trajanja ratnog stanja, ili ako su druga tijela državne vlasti onemogućena u radu, uz supotpis premijera.
Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u Hrvatskoj.
Sudska vlast je nezavisna i samostalna, najviši je sud Vrhovni sud Republike Hrvatske. Suce imenuje i razrješuje Državno sudbeno vijeće.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovlašteno je i dužno progoniti one počinitelje kaznenih, prekršajnih i prijestupnih djela te zastupati interese Republike Hrvatske.