Idi na sadržaj

Stephan El Shaarawy

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stephan El Shaarawy
Lični podaci
Datum rođenja27. oktobar 1992.
Mjesto rođenjaSavona, Italija
Visina177 cm
NadimakIl Faraone
PozicijaNapadač
Informacija o klubu
Trenutni klubRoma
Broj na dresu92
Datum i mjesto debija21. 12. 2008, Verona (protiv Chieva)
Omladinski pogoni
2001-2006.
2006-2010.		Legino
Genoa
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
2008-2011.
2010–2011.
2011–2016.
2015–2016.
2016.
2016–2019.
2019–2021.
2021–		 Genoa
→ Padova
Milan
→ Monaco
→ Roma
Roma
Shanghai Shenhua
Roma		 3 (0)
29 (9)
82 (21)
15 (0)
16 (8)
109 (34)
16 (1)
99 (14)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
2008.
2008–2009.
2010.
2010.
2011–2012.
2012–		 Italija U-16
Italija U-17
Italija U-18
Italija U-19
Italija U-21
Italija
8 (4)
15 (2)
3 (1)
5 (1)
5 (3)
32 (7)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 16. 7. 2024.

Stephan Kareem El Shaarawy (arap. ستيفان الشعراوي) italijanski je nogometaš. Igra na poziciji napadača, a trenutno nastupa za Romu, u koju je došao prvo na posudbu iz Milana da bi zatim potpisao puni ugovor s njom. Član je reprezentacije Italije. Godine 2012. zauzeo je 52. mjesto na Guardianovom spisku 100 najboljih nogometaša na svijetu.[1]

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Rane godine

[uredi | uredi izvor]

Otac mu je Egipćanin, a majka Italijanka. Po vjeri je musliman, ali ne prakticira ramazanski post.[2]

Genoa

[uredi | uredi izvor]

Kad je imao 13 godina, priključio se omladinskom pogonu Genoe.[2] Dana 21. decembra 2008, u dobi od 16 godina i 55 dana, debitirao je u Seriji A. Odigrao je 10 minuta na gostovanju u Veroni kod Chieva i postao četvrti najmlađi igrač u historiji Serie A. To mu je bio jedini nastup te sezone iako je često bio na klupi.

Padova

[uredi | uredi izvor]

U junu 2010. posuđen je Padovi za sezonu 2010/11. u Serie B.[3] Ubrzo je postao jedan od ključnih igrača, dovevši svoj tim u finale doigravanja za Serie A, u kojem je Padova ipak izgubila od Novare i ostala u Seriji B.

Milan

[uredi | uredi izvor]
El Shaarawy i Robinho u pripremnoj utakmici protiv Real Madrida

2011/2012.

[uredi | uredi izvor]

Dana 25. juna 2011. El Shaarawy je potpisao za AC Milan.[4]

Dana 18. septembra debitirao je za Milan u prvenstvu u gostujućem porazu 3:1 od Napolija na "San Paolu". Tri dana kasnije, nakon što je ušao kao zamjena za Pata, postigao je svoj prvijenac za Milan, spasivši svoj tim od poraza na San Siru od Udinesea (1:1). U prvih pola godine u Milanu nastupio je sedam puta (ukupno samo 175 minuta), što je dovelo do medijskih izvještaja o njegovoj mogućoj posudbi kako bi se pomoglo njegovom napretku. Međutim, direktor Milana Galliani, trener Allegri i sam El Shaarawy dogovorili su se da ostane u klubu u skorijoj budućnosti. Upravo nakon toga desio se napredak u njegovoj igri i El Shaarawy je postao jedan od najcjenjenijih mladih nogometaša u Italiji.

Dana 23. januara 2012. zabilježio je svoju prvu asistenciju u Milanovom dresu; namjestio je gol Robinhu za 3:0 protiv Cesene. Dvije sedmice kasnije, 8. februara, bio je strijelac u domaćem porazu od Juventusa 1:2 u prvoj utakmici polufinala Italijanskog kupa. Tri dana kasnije postigao je izuzetno važan pobjednički gol u prvenstvu protiv Udinesea. To je bio prvi Udineseov poraz na domaćem terenu u sezoni, koji je označio preokret u formi Milana.

El Shaarawy je 25. jula produžio ugovor s rossonerima do 2017.[5][6]

2012/2013.

[uredi | uredi izvor]

Dana 3. oktobra postigao je svoj prvi gol u Ligi prvaka u gostima kod Zenita u Sankt Peterburgu, postavši s 19 godina i 342 dana najmlađi strijelac Milana u tom takmičenju ikad.[7] Dana 17. novembra bio je dvostruki strijelac u gostima kod Napolija (2:2), spasivši bod u 82. minuti. Nastavio je s dobrim igrama postigavši dva gola u gostujućoj pobjedi protiv Catanije 1:3.[8] Zatim je u pobjedi 2:4 kod Torina bio strijelac u 76. minuti, a nakon toga i u domaćem trijumfu 4:1 protiv Pescare, što je bila Milanova četvrta uzastopna pobjeda.[9][10] Jesenski dio prvenstva završio je kao najbolji strijelac Serie A sa 14 golova te kao najbolji strijelac Milana u svim takmičenjima sa 16 golova.[11] Dana 28. februara 2013. okončao je špekulacije u vezi sa svojom budućnošću potpisavši produženje već postojećeg ugovora s Milanom za još godinu, tj. do juna 2018.[12] U proljetnom dijelu ove sezone mučio se s formom, ali je Galliani stao na njegovu stranu izjavivši da su njegovi golovi ostavili Milan u utrci za jedno od prva tri mjesta.[13]

2013–2015: Problemi s povredama

[uredi | uredi izvor]

Nakon sedmica nagađanja o njegovoj budućnosti Milan je 2. jula 2013. službeno objavio da El Shaarawy neće napustiti klub u ljetnom prelaznom roku.[14] Dana 20. augusta 2013. postigao je prvi gol u takmičarskim utakmicama nakon pola godine, i to u prvoj utakmici doigravanja za ulazak u Ligu prvaka protiv PSV-a.[15] U prvoj polovini sezone mučio se s povredama i zabilježio je samo sedam nastupa u svim takmičenjima.[16] Nakon neuspješnog oporavka od operacije pete, 28. decembra stavljen je van pogona dodatnih deset sedmica.[17] Vratio se 11. maja 2014. u porazu 1:2 od Atalante.[18]

U Milanovoj prvoj prvenstvenoj utakmici u sezoni 2014/15. protiv Lazija El Shaarawy je asistirao Hondi u sedmoj minuti. Dana 8. novembra postigao je svoj prvi gol u prvenstvu nakon 622 dana i pao na zemlju u suzama.[19][20] Nakon dugog odsustva zbog nove povrede postigao je dva gola u domaćoj pobjedi 3:0 protiv Torina 24. maja 2015.[21] Tokom te dvije sezone odigrao je samo 28 utakmica u svim takmičenjima.[22]

Monaco

[uredi | uredi izvor]

Dana 13. 7. 2015. posuđen je Monacu na jednu sezonu s mogućnošću otkupa ugovora.[23] Debitirao je 15 dana kasnije zamijenivši Anthonyja Martiala sedam minuta prije kraja u gostujućoj pobjedi 3:1 protiv Young Boysa u trećem kolu kvalifikacija za Ligu prvaka.[24] U revanš-utakmici, koju je Monaco dobio 4:0, prvi put je bio starter, a postigao je i prvi gol za taj klub.[25] Prije početka januarskog prelaznog roka njegov status u Monacu zamrznut je zato što je već odigrao 24 utakmice u svim takmičenjima, jednu manje od broja utakmica potrebnog za aktivaciju klauzule koja obavezuje klub da ga odmah (ot)kupi.[26]

Roma

[uredi | uredi izvor]

Dana 26. januara 2016. pridružio se Romi, kojoj je posuđen do 30. juna iste godine za 1,4 miliona €. Dogovor je uključivao opciju kupovine za 13 miliona € prije početka sezone 2016/17.[27] Četiri dana kasnije, u debiju za Romu, postigao je atraktivan gol petom u 48. minuti prvenstvene utakmice protiv Frosinonea, koju je Roma dobila s 3:1.[28] Samo tri dana kasnije ponovo je bio strijelac zapečativši gostujuću pobjedu 0:2 protiv Sassuola u 94. minuti.[29]

Dana 21. juna 2016. Roma je odlučila otkupiti El Shaarawyjev ugovor od Milana za 13 miliona €, zadržavajući ga u klubu do 2020.[30] Dana 20. maja 2017. postiggao je dva gola protiv Chieva u pobjedi Rome 5:3, nastavivši niz od tri utakmice na kojima je bio strijelac.[31]

Shanghai Shenhua

[uredi | uredi izvor]

Dana 8. jula 2019. prešao je u kineski klub Shanghai Shenhua za 16 miliona €.[32][33] Debitirao je 2. augusta 2019. u prvenstvenoj utakmici protiv Wuhan Zalla.[34] Trinaest dana kasnije postigao je i prvi gol za novi klub protiv Tianjin Tianhaija.[35] Na kraju debitantske sezone osvojio je Kineski FA kup pobjedom njegove ekipe protiv Shandong Lunenga u finalu.[36]

Povratak u Romu

[uredi | uredi izvor]

Dana 30. januara 2021. vratio se u Romu kao slobodan igrač.[37] Prvi gol po povratku postigao je 11. marta u pobjedi 3:0 protiv Šahtara iz Donjecka u osmini finala Evropske lige, 677 dana nakon posljednjeg u crveno-žutom dresu.[38]

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

Mlade selekcije

[uredi | uredi izvor]

U početku je bio kvalificiran da igra za reprezentaciju Egipta, ali ga selektor Hassan Shehata nije želio pozvati izjavivši da "ne može se svaki Egipćanin koji igra u stranoj ligi kvalificirati da igra za reprezentaciju (Egipta)", pošto je ona tada bila veoma uspješna osvojivši 3 uzastopna Afrička kupa nacija, uz dobar nastup na Kupu konfederacija 2009.

El Shaarawy je tada počeo igrati za U-17 reprezentaciju Italije, s kojom je učestvovao na Euru U-17 2009. i SP-u U-17 iste godine.

Za reprezentaciju U-21 debitirao je 15. novembra 2011. u kvalifikacijskoj utakmici protiv Mađarske.

A-reprezentacija

[uredi | uredi izvor]
El Shaarawy u utakmici protiv Haitija 2013.

Za A-reprezentaciju debitirao je 15. augusta 2012. počevši od prve minute prijateljsku utakmicu protiv Engleske.[39] Svoj prvi gol postigao je 14. novembra u još jednoj prijateljskoj utakmici protiv Francuske.[40]

Bio je u sastavu reprezentacije na Kupu konfederacija 2013, a u igru je prvi put ušao u posljednjoj utakmici grupne faze, onoj protiv Brazila, zamijenivši Alessandra Diamantija 19 minuta prije kraja.[41] Vratio se u utakmici za treće mjesto protiv Urugvaja, koju je odigrao cijelu, a realizirao je i penal nakon što se utakmica završila 2:2, doprinijevši pobjedi Italije.[42]

Usljed toga što je veći dio sezone 2013/14. propustio zbog povrede, nije pozvan u reprezentaciju za SP 2014.[43]

Dana 10. oktobra 2015. prekinuo je period od tri godine bez gola za reprezentaciju postigavši pobjednički gol u gostujućoj pobjedi 3:1 protiv Azerbejdžana u kvalifikacijama za EP 2016. Tom pobjedom Italija je osigurala učešće na prvenstvu.[44] Dana 31. maja 2016. selektor Antonio Conte uvrstio ga je na spisak od 23 igrača za nadolazeće prvenstvo.[45] Jedinu utakmicu odigrao je 22. juna, ušavši s klupe u posljednjoj utakmici grupne faze, koju je Italija izgubila 1:0 od Irske.[46]

Stil igre

[uredi | uredi izvor]

Otkad se probio u prvi plan u sezoni 2012/13, smatraju ga nadolazećim i potencijalnim igračem svjetske klase. Primarno igra po lijevom krilu, ali također može igrati i kao ofanzivni veznjak ili centralni napadač. Poznat je po izvanrednom driblingu i tehnici. Udarcima izvan šesnaesterca pokazao je snagu koju ima u nogama. Također je i iznadprosječan dodavač i stvara slobodan prostor vještim prvim dodirom.[47]

Njegov stil igre upoređuju sa stilom Cristiana Ronalda, dobitnika nagrade za FIFA-inog nogometaša godine.[48] Kao svog uzora naveo je bivšeg Milanovog igrača, Kaku.[49] Legenda Rossonera José Altafini uporedio je mladog Italijana s brazilskom zvijezdom Neymarom i trostrukim osvajačem FIFA-ine "Zlatne lopte" Lionelom Messijem: "El Shaarawy me podsjeća na Neymara i Messija. Oni imaju nizak centar gravitacije. Igraju loptom zalijepljenom za stopala. Već je dokazao da je dobar igrač. Važna je stvar ne nadebljati ga previše."[50] Uprkos talentu, često ima problema s povredama.[51][52][53]

Sponzorstvo

[uredi | uredi izvor]

Godine 2012. potpisao je sponzorski ugovor s američkim proizvođačem sportske opreme Nikeom. U novembru iste godine pojavio se u reklami za nove kopačke Nike Green Speed II, a učestvovali su još i Eden Hazard, Mario Götze, Raheem Sterling, Christian Eriksen i Theo Walcott.[54][55]

Statistika karijere

[uredi | uredi izvor]

Klubovi

[uredi | uredi izvor]
Do 26. 5. 2024.
Ekipa Sezona Liga Kup[a] Liga-kup Evropa Ostalo Ukupno
Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol
Genoa 2008/09. 1 0 0 0 — — — 1 0
2009/10. 2 0 0 0 — 0 0 — 2 0
Ukupno 3 0 0 0 — 0 0 — 3 0
Padova (posudba) 2010/11. 29 9 1 0 — — — 30 9
Ukupno 29 9 1 0 — — — 30 9
Milan 2011/12. 22 2 4 2 — 2[b] 0 0 0 28 4
2012/13. 37 16 1 1 — 8[b] 2 — 46 19
2013/14. 6 0 0 0 — 3[b] 1 — 9 1
2014/15. 18 3 1 0 — — — 19 3
Ukupno 83 21 6 3 — 13 3 0 0 102 27
Monaco (posudba) 2015/16. 15 0 0 0 — 9 3 — 24 3
Ukupno 15 0 0 0 — 9 3 — 24 3
Roma (posudba) 2015/16. 16 8 — — 2 0 — 18 8
Roma 2016/17. 32 8 4 2 — 8 2 — 44 12
2017/18. 33 7 1 0 — 10 2 — 44 9
2018/19. 28 11 1 0 — 4 0 — 33 11
Ukupno 109 34 5 2 — 23 4 — 139 40
Shanghai Shenhua 2019. 10 1 3 3 — — — 13 4
2020. 6 0 0 0 — 0 0 0 0 6 0
Ukupno 16 1 3 3 — 0 0 0 0 19 4
Roma 2020/21. 10 1 0 0 — 4[c] 1 — 14 2
2021/22. 27 3 1 0 — 8[d] 4 — 36 7
2022/23. 29 7 2 0 — 11[c] 2 — 42 9
2023/24. 33 3 2 0 — 13[c] 0 — 48 3
Ukupno 99 14 5 0 — 36 7 — 140 21
Sveukupno 354 79 20 8 — 82 17 0 0 456 104

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

Do 29. 6. 2024.

Nogometna reprezentacija Italije
GodinaNastupiGolovi
2012. 3 1
2013. 7 0
2014. 1 0
2015. 6 1
2016. 3 1
2017. 3 0
2018. – –
2019. 2 1
2020. 3 2
2021. 1 0
2022. 0 0
2023. 2 1
2024. 1 0
Ukupno 32 7

Golovi za reprezentaciju

[uredi | uredi izvor]
Gol Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1. 14. 11. 2012. Stadion "Ennio Tardini", Parma  Francuska 1:0 1:2 Prijateljska
2. 10. 10. 2015. Olimpijski stadion, Baku  Azerbejdžan 2:1 3:1 Kval. za EP 2016.
3. 29. 3. 2016. Allianz Arena, München  Njemačka 1:4 1:4 Prijateljska
4. 15. 10. 2019. Stadion "Rheinpark", Vaduz  Lihtenštajn 4:0 5:0 Kval. za EP 2020.
5. 7. 10. 2020 Stadion "Artemio Franchi", Firenca  Moldavija 3:0 6:0 Prijateljska
6. 5:0
7. 17. 11. 2023. Stadion "Olimpico", Rim  Makedonija 5:2 5:2 Kval. za EP 2024.

Trofeji i priznanja

[uredi | uredi izvor]

Klubovi

[uredi | uredi izvor]

Milan

Shanghai Shenhua

Pojedinačno

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Uključuje kup-takmičenja kao što su Italijanski i Francuski kup.
  2. ^ a b c Svi nastupi bili su u Ligi prvaka.
  3. ^ a b c Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom UEL
  4. ^ Nastupi u Konferencijskoj ligi

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "The 100 best footballers in the world". The Guardian. Pristupljeno 14. 7. 2015.
  2. ^ a b "The Little Pharaoh with a big reputation". Yahoo! Sports. Pristupljeno 1. 2. 2013.
  3. ^ "E' il baby talento Stephan El Shaarawy il primo volto nuovo del Padova 2010-11". PadovaCalcio.it. 27. 6. 2010. Arhivirano s originala, 16. 1. 2014. Pristupljeno 17. 11. 2012. (it)
  4. ^ "Stephan El Shaarawy completes AC Milan transfer". Goal.com. 25. 6. 2011.
  5. ^ "El Shaarawy extends Milan contract until 2017". UEFA. 25. 7. 2012.
  6. ^ "El Shaarawy renews AC Milan deal". Goal.com. 25. 7. 2012.
  7. ^ Pietro Mazzara (3. 10. 2012). "El Shaarawy entra nella storia del Milan: è il suo marcatore più giovane in Champions". Milannews.it. (it)
  8. ^ "Catania vs AC Milan Report". Goal.com. Arhivirano s originala, 13. 12. 2012. Pristupljeno 3. 2. 2013.
  9. ^ "Torino vs AC Milan Report". Goal.com. Pristupljeno 3. 2. 2013.[mrtav link]
  10. ^ "AC Milan vs Pescara Report". Goal.com. Arhivirano s originala, 14. 1. 2013. Pristupljeno 3. 2. 2013.
  11. ^ "Mid-season Top Scorers in Europe's Top Leagues". Sportige. Arhivirano s originala, 26. 9. 2022. Pristupljeno 30. 1. 2013.
  12. ^ "Serie A: AC Milan striker Stephan El Shaarawy has signed a new contract". Sky Sports. 28. 2. 2013. Pristupljeno 25. 3. 2013.
  13. ^ "'El Shaarawy Kept Milan Alive', Says Galliani". Goal.com. 10. 5. 2013.
  14. ^ "AC Milan Blog". ESPN FC. Pristupljeno 28. 7. 2015.
  15. ^ "El Shaarawy thrilled to end goal drought". Goal.com. 20. 8. 2013. Pristupljeno 3. 2. 2016.
  16. ^ "El Shaarawy to miss three weeks with injury". Goal.com. 23. 7. 2015. Pristupljeno 28. 7. 2015.
  17. ^ "El Shaarawy out for 10 weeks". Football Italia. 28. 12. 2013. Pristupljeno 28. 7. 2015.
  18. ^ "El Shaarawy targets World Cup spot after AC Milan comeback". Goal.com. 23. 7. 2015. Pristupljeno 28. 7. 2015.
  19. ^ "Stephan El Shaarawy rediscovering the form that made him the Pharaoh of Milan". Espn Fc. 10. 11. 2014. Pristupljeno 28. 7. 2015.
  20. ^ "Shaarawy breaks down in tears after ending goalscoring drought with wonder strike vs Sampdoria [VINE]". Live Soccer TV. Pristupljeno 28. 7. 2015.
  21. ^ Alessandra Gozzini (24. 5. 2015). "Milan-Torino 3-0: 2 gol di El Shaarawy, Pazzini fa 100, Ventura fuori dall'Europa". La Gazzetta dello Sport. Pristupljeno 24. 5. 2015. (it)
  22. ^ Gholam, Simeon (11. 7. 2015). "Stephan El Shaarawy set to leave AC Milan to join Ligue 1 side Monaco | Daily Mail Online". Daily Mail. Pristupljeno 28. 7. 2015.
  23. ^ "Monaco sign El Shaarawy from AC Milan". Goal. 13. 7. 2015.
  24. ^ "BSC Young Boys Bern 1-3 Monaco". Sky Sports. 28. 7. 2015. Pristupljeno 5. 8. 2015.
  25. ^ "CL: El Shaarawy on target". Football Italia. 4. 8. 2015. Pristupljeno 5. 8. 2015.[mrtav link]
  26. ^ "Milan, El Shaarawy torna da Monaco e andrà via. Per ora sfumano 13 milioni". La Gazetta dello Sport. 30. 12. 2015. Pristupljeno 31. 12. 2015. (it)
  27. ^ "AS Roma complete Stephan El Shaarawy signing". AS Roma. 26. 1. 2016. Pristupljeno 31. 1. 2016.
  28. ^ "El Shaarawy's dream Roma debut". Football Italia. 30. 1. 2016. Pristupljeno 30. 1. 2016.
  29. ^ "El Shaarawy: 'Roma heart'". Football Italia. 2. 2. 2016. Pristupljeno 2. 2. 2016.
  30. ^ "Official: Roma buy El Shaarawy". Football Italia. 21. 6. 2016. Pristupljeno 21. 6. 2016.
  31. ^ "El Shaarawy & Salah Power Roma to Victory".
  32. ^ "重磅！申花官方宣布沙拉维加盟 意大利国脚战中超". 8. 7. 2019. Pristupljeno 8. 7. 2019. (zh)
  33. ^ "Shanghai Shenhua complete €16m deal to sign Roma forward El Shaarawy". goal.com. 8. 7. 2019. Arhivirano s originala, 27. 3. 2020. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  34. ^ "中超-金信煜梅开二度陈钊扑点 申花2–2卓尔无缘4连胜" (jezik: kineski). sohu.com. 2. 8. 2019. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  35. ^ "中超-沙拉维首球莫雷诺杨旭雷鸟建功 天海2–2申花" (jezik: kineski). sohu.com. 15. 8. 2019. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  36. ^ "申花打破足协杯先主后客夺冠魔咒 并终结尴尬纪录" (jezik: kineski). sports.sina.com.cn. 6. 12. 2019. Pristupljeno 6. 12. 2019.
  37. ^ "Official: El Shaarawy returns to Roma". Football Italia. 30. 1. 2021. Arhivirano s originala, 30. 1. 2021. Pristupljeno 7. 3. 2021.
  38. ^ "In Stats: 10 numbers from first leg win over Shakhtar". AS Roma. 11. 3. 2021. Pristupljeno 16. 3. 2021.
  39. ^ Alistair Magowan (15. 8. 2012). ""England 2-1 Italy"". BBC Sport.
  40. ^ ""Bafetimbi Gomis netted France's winner in their friendly against Italy"". Sky Sports. 14. 11. 2012.
  41. ^ Ben Smith (22. 6. 2014). "Italy 2-4 Brazil". BBC Sport. Pristupljeno 8. 9. 2014.
  42. ^ Chris McKenna (30. 6. 2013). "Uruguay 2-2 Italy". BBC Sport. Pristupljeno 8. 9. 2014.
  43. ^ "My future is with AC Milan, insists El Shaarawy". Goal.com. 23. 5. 2014. Pristupljeno 1. 6. 2014.
  44. ^ Andrew Dampf (10. 10. 2015). "El Shaarawy ends drought as Italy qualifies for Euro 2016". Yahoo!. Arhivirano s originala, 17. 11. 2015. Pristupljeno 12. 10. 2015.
  45. ^ "OFFICIAL: Italy squad for Euro 2016". Football Italia. 31. 5. 2016. Arhivirano s originala, 3. 6. 2016. Pristupljeno 31. 5. 2016.
  46. ^ Sam Adams (22. 6. 2016). "Brady sends euphoric Ireland into the last 16". UEFA. Pristupljeno 22. 6. 2016.
  47. ^ Eric Steitz (8. 10. 2012). "AC Milan: 5 Reasons Stephan El Shaarawy Will Keep Improving This Season". Bleacher Report.
  48. ^ Sam Lopresti (30. 10. 2012). "AC Milan Can Build a New Dynasty Around El Shaarawy". Bleacher Report.
  49. ^ Andrea Platini. "El-Shaarawy reveals Premier League admiration but wants to remain at A.C Milan for life". bettor.com. Arhivirano s originala, 6. 1. 2013. Pristupljeno 21. 1. 2013.
  50. ^ Ian Hudson (6. 10. 2012). "Shevchenko: El Shaarawy reminds me of myself". Goal.com.
  51. ^ "El Shaarawy's transformation mirrors that of Roma". theworldgame.sbs.com. 2. 11. 2017. Pristupljeno 21. 5. 2018.
  52. ^ Sumeet Paul (15. 7. 2015). "Stephan El Shaarawy's AC Milan exit may be another poor transfer decision". ESPN FC. Pristupljeno 21. 5. 2018.
  53. ^ "El Shaarawy joins Roma in bid to revive career". Reuters. 26. 1. 2016. Arhivirano s originala, 22. 5. 2018. Pristupljeno 21. 5. 2018.
  54. ^ "Nike announce #GS2SQUAD – Nike GS2 Boots Launch Imminent". Football Boots. 21. 11. 2012. Arhivirano s originala, 16. 12. 2018. Pristupljeno 1. 12. 2012.
  55. ^ "GS II Boots". Football Boots. Arhivirano s originala, 15. 5. 2016. Pristupljeno 1. 12. 2012.
  56. ^ "Gran Cala' del Calcio 2011: Rizzoli premiato miglior arbitro". FIGC. 24. 1. 2012. Arhivirano s originala, 3. 11. 2013. Pristupljeno 25. 1. 2015. (it)
  57. ^ "PALLONE D'ARGENTO A EL SHAARAWY: L'ALBO D'ORO". AC Milan. 12. 5. 2013. Pristupljeno 13. 4. 2015. (it)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Stephan El Shaarawy
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Stephan_El_Shaarawy&oldid=3651537"