Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucija broj 1244
Kosovo (žuto obojeno) na karti Srbije
Datum	10. juni 1999.
Sjednica	4011
Oznaka	S/RES/1244 (Dokument)
Glasanje
Za: 14 Suzd.: 1 Protiv: 0
Tema	Sukobi na Kosovu
Rezultat	usvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 1999. godine
Stalne članice	Kina  Francuska  Ujedinjeno Kraljevstvo  Rusija  Sjedinjene Američke Države
Nestalne članice	Argentina  Bahrein  Brazil  Kanada  Gabon  Gambija  Malezija  Namibija  Nizozemska  Slovenija
← 1243 1245 → Spisak rezolucija iz 1999.
p r u

Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UNSCR 1244) donesena je 10. juna 1999. na osnovu VII poglavlja Povelje Ujedinjenih nacija u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija na 4011. sjednici sa 14 glasova "za" i jednim suzdržanim (Kina) od 15 članica Vijeća. Donošenje Rezolucije uslijedilo je nakon potpisivanja sporazuma 8. juna 1999. od predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, s uvjetima povlačenja Vojske Jugoslavije s Kosova, koje su predložili finski predsjednik Martti Ahtisaari i ruski predsjednik Vlade Viktor Černomirdin. Dogovoru je uslijedio i Kumanovski sporazum 9. juna, kojim je ujedno i završena vojna operacija NATO-a "Saveznička sila".

Rezolucija 1244, poznata kao i Kosovska rezolucija, određuje međunarodno-pravne osnove za osnivanje prelazne upravljačke misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), kroz koju će se organizirati civilna uprava na području Kosova, kao i stacioniranje međunarodnih vojnih trupa nazvanih KFOR. Suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Savezne Republike Jugoslavije, rezolucija spominje samo u njenom deklarativnom dijelu, ali ne u pravno-obavezujućem dijelu. Također se u rezuluciji ne definiše budući status Kosova. Donošenjem Rezolucije obilježen je kraj oružanih sukoba i rata na Kosovu, Prijelaznom upravom UNMIK dobijeno je vrijeme za omogućavanje odmjerenog rješenja budućeg statusa Kosova. Rezolucija se povezuje s donesenim rezolucijama 1160, 1199, 1203 iz 1998. i 1239 iz 1999.^[1]

U preambuli Rezolucije 1244 Vijeće sigurnosti je izrazilo žaljenje zbog neusaglašenosti sa prethodnim rezolucijama. Odlučeno je da se riješi ozbiljna humanitarna situacija i želja da se sve izbjeglice i protjerane osobe sigurno vrate. Osuđuje se nasilje nad civilnim stanovništvom, kao i teroristički akti, i podsjeća se na nadležnost i mandat Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Također se podsjeća na suverenitet i teritorijalni integritet SRJ i drugih država u regiji i potvrđuje poziv na široku autonomiju i suštinsku samoupravu za Kosovo.

U tački 10. Rezolucije Vijeće sigurnosti generalnog sekretara UN ovlašćuje za osnivanje privremene civilne uprave, koja će na Kosovu omogućiti stvaranje substancionalne autonomije, te UNMIK treba da teži stvaranju u jačanju samostalnih demokratskih institucija, koje se naznačavaju u t. 11.

U preambuli Rezolucije obavezuju se sve članice Ujedinjenih nacija za poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta SR Jugoslavije, kao i drugih država iz regije. Priznanje integriteta i pravnog sistema Jugoslavije, čiji je pravni nasljednik 2003. postala novoproglašena država Srbija i Crna Gora, a 2006. Srbija, po Georgu Noltu, njemačkom ekspertu za ustavno pravo, prestaje na osnovu Aneksa I rezolucije.^[2] Po Noltu, priznavanje jedne političke strukture ili zajednice kao države, po općem međunarodnom pravu dozvoljeno je ako ta zajednica, nezavisno od dotadašnje državne uprave, provodi efektivnu upravu i kontrolu na tom području.

To mišljenje ne zastupaju zvanične političke institucije Srbije i Rusije.

Pravni status Kosova u Rezoluciji nije određen, jer Vijeće sigurnosti generalno nema ovlasti po tom pitanju. Međunarodnim pravom nije jasno definisano može li Vijeće sigurnosti utjecati na teritorijalni integritet neke zemlje i time poticati otcjepljenje jednog dijela. Ovakve odluke u suprotnosti su sa članom 2, tačkom 4 i tačkom 7 Povelja Ujedinjenih nacija, poglavlje I. Opseg djelovanja UNMIK-a definisan je kao olakšavanje političkog procesa za dugoročno konačno oderđivanje međunarodnopravnog statusnog pitanja Kosova, bez određivanja perioda u kojem proces treba biti završen. Po međunarodnom pravu nejasno je jesu li ovi ciljevi prinuđeno usaglašavanje konfliktnih strana ili samo poziv na pregovaranje.

Rok i trajanje civilnog i vojno-sigurnosnog mandata po t. 19 određen je na 12 mjeseci, s automatskim produžavanjem od Vijeća sigurnosti, sve do donošenja odluke o završetku misije.

Donošenjem Deklaracije o nezavisnosti Kosova u Skupštini Kosova 17. februara 2008. Kosovo je proglasilo nezavisnost. Nakon donošenja Deklaracije Srbija je na osnovu Rezolucije 1244 objavila da ne priznaje nezavisnost Kosova te da ga smatra dijelom Srbije.

Wikizvor ima izvorni tekst: Rezolucija Vijeća sigurnosti broj 1244

• Tekst rezolucije na UNHCR.org (en)
• Potpun tekst Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a