OF-40
OF-40 | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 4 |
Dužina | 9.22 m |
Širina | 3.51 m |
Visina | 2.76 m |
Težina | 45.5 t |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | kompozitni |
Osnovno naoružanje | 105 mm užljebljeni top |
Sekundarno naoružanje | 2x 7.62 mm mitraljez |
Pokretljivost | |
Pogon | MTU MB 838 Ca M500 V-10 819 KS (610 kW) |
Suspenzija | torzijski ovjes |
Brzina na cesti | 60 km/h |
Snaga/težina | 18,2 KS/t |
Domet | 600 km |
OF-40 bio je italijanski glavni borbeni tenk iz Hladnog rata koji je bio zajednički rad kompanija OTO Melara i Fiata namijenjen za izvoz. Jedini kupac i korisnik tenka su bili UAE koji su ga uveli u upotrebu 1981. godine. Početne radove na tenku započela je OTO Melara 1977. godine, a prvi prototip je bio gotov 1980. godine.
Opis tenka
[uredi | uredi izvor]Karakteristično za OF-40 je to da je veoma sličan njemačkom Leopard 1 sa varenom kupolom (Leopard 1A3 i 1A4) što nije bila slučajnost jer je kompanija Oto Melara proizvodila Leopard 1 pod licencom, kasnije je surađivala sa njemačkim firmama na projektu tenka Lion/Leone koji je zapravo bio prilagođena tropikalizovana verzija Leoparda koji bi se prodavao zemljama bliskog istoka. Njemačka strana se povukla iz projekta, a talijani ga nisu mogli prodavati bez njemačke dozvole. Tako su talijani odlučiti proizvesti novi tenk pod nazivom OF-40 koji je zapravo bio daljnji razvoj tenka Leopard/Leone. OF-40 je koristio glavne mehaničke dijelove koji su bili namijenjeni za Leopard 1 kojeg je proizvodila kompanija OTO Melara pod licencom od 1974. godine. Kod OF-40 je primjenjen gotovo isti raspored kao i kod Leoparda 1, naročito u trupu. Motor, prijenos i gusjenice, raspored posade i streljiva su gotovo isti. Vozač je smješten u prednjem desnom dijelu trupa, dok se ABH sistem nalazi sa njegove lijeve strane. Kupola je smještena na srednjem dijelu trupa u kojoj se komadir i nišandžija nalaze sa desne, a punioc topa sa lijeve strane.
Naoružanje
[uredi | uredi izvor]glavno naoružanje tenka predstavlja užljebljeni top kalibra 105 mm dužine 52 kalibra koji je takožer proizveden od strane OTO Melare za potrebe ovog tenka i vrlo je sličan topu M68 (OTO Melara je proizvedila M60 Patton pod licencom), ali je jednostavniji i kompaktniji od topa L7. Top je opremljen toplinskim omotačem, skrivačem plamena, poluatomatskim mehanizmom punjenja, a stabiliziran je u svojoj vertikalnoj i horizontalnoj osi sa elektohidrauličkim sistemom. Top koristi standardno NATO streljivo uključujući podkalibarska (APDS) (brzina zrna 1470 m/s), visokoeksplozivna protivtenkovska (HEAT) (1170 m/s), trenutno-fugasna zrna (HESH) (730 m/s), ali i zapaljivo streljivo i dimnu zavjesu. Sekundarno naoružanje predstavljaju dva mitraljeza kalibra 7.62 mm od kojih je jedan postavljen koaksijalno, a drugi služi kao protivavionski mitrljez za zaštitu tenka od niskoletećih letjelica.
Tenk je bio opremljen tada savremenim SUP-om kojeg je razvila kompanija Officine Galileo. Komadir tenka je bio opremljen stabilizovanom VS 580-B panoramskom dnevno/noćnom vizijom sa uvećanjem od 8 puta koja je napravljena u saradnji sa francuskom kompanijom SFIM. Vizir je bio montiran u oklopljenoj kupoli s prednje strane komandirovog otvora. Nišandžija je bio opremljen sa 8x C125 teleskopskim nišanom u svrhu ciljanja topom i suspregnutim mitraljezom. Ovaj nišan je bio usklađen sa Selenia VAQ-33 laserskim daljinometrom raspona od 400 do 10.000 metara.
Pokretljivost
[uredi | uredi izvor]OF-40 je pokretao njemački dizelski motor MTU MB 838 Ca M500 snage 610 kW pri 2.200 0/min. MB 838 Ca M500 je četverotaktni, turbo, destecilindarski višegorivni motor. Motor je bio povezan za ZF transmisijom sa 4 brzine za vožnju naprijed i dvije brzine za vožnju unazad. Motr je bio hlađen tečnošću, dodatno optimiziran za rad u sušnim područjima sa automatskim zračnim hlađenjem koji detektuje pregrijavanje motora i aktivira turbinu za njegovo hlađenje. Prostor motora je također bio opremljen sa automatskim sistemo za gašenje požara.
Tenk se pokretao sa 14 kotača (po 7 sa obje strane tenka) koji su bili obloženi gumom. Gusjenice su imale izdržljivost do 2.500 km prijeđemog puta. Tenk je također bio opremljen opremom za forsiranje vodenih prepreka.
Prodaja
[uredi | uredi izvor]Tenk se nudio Tajlandu, demonstriran je bio u Egiptu, lokalna proizvodnja je bila ponuđena Španiji i Grčkoj, na kraju je jedina narudžba došla iz Ujedinjenih arapskih emirata. Prva narudžba od 18 komada je izvršena 1981. godine.[1] Nakon toga slijedila je druga narudžba od još 14 primjeraka i 3 inžinjerska vozila, što je izvršeno 1985. godine. OTO Melara više nije nudila OF-40.
Verzije
[uredi | uredi izvor]OF-40 Mk.2: verzija opremjena poboljšanim OG14LR SUP-om sa dvoosovinskom stabilizacijom topa i poboljšanim senzorima. Poboljšan je sa dnevno/noćnim nišanom sa uvećanjem do 7 puta i 14 puta za nišandžiju i LLLTV kamerom za noćno osmatranje i identifikaciju do 2 km i reprodukciju slike na zaslonima komadira i nišandžije. Također je poboljšan oklop s prednje strane kupole. Svi OF-40 koji su bili u upotrebi UAE su nadograđeni na ovaj standard.
OF-40 ARV: inžinjerska verzija sa 4 člana posade, opremljena dizalicom kapaciteta 18 tona i vitlom kapaciteta 35 tona i buldožerom.
OF-40 SPAAG: iako nikad nije proizvedena, predložena je verzija samohodnog protivavionskog topa ako bi to kupac zatražio.
Ostale verzije
[uredi | uredi izvor]Kasnije je trup OF-40 tenka poslužio kao trup nove samohodne haubice kalibra 155 mm poznate pod nazivom Palmaria. Samohodna haubica je imala znato veći uspjeh u prodaji od tenka, prodano je 210 primjeraka Libiji i 25 Nigeriji. Argentina je kupila kupole ove haubice i postavljala ih na šasije svojih TAM tenkova.
Trupovi Leopard 1 i OF-40 tenka su korišteni su za razvoj projekta samohodnog protivavionskog topa Otomatic.
Korisnici
[uredi | uredi izvor]- UAE - 36 OF-40 Mk.2 i 3 OF-40 ARV. Povučeni iz aktivne upotrebe.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Oto Melara OF-40". MilitaryFactory.com.