Narodno vijeće Bosne i Hercegovine
Narodno vijeće Bosne i Hercegovine bilo je najviše predstavničko političko tijelo Srba, Hrvata i Muslimana na teritoriji Bosne i Hercegovine, pokrajine unutar Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Nakon osnivanja Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, u koji su ušli u predstavnici tri naroda iz Bosne i Hercegovine, osnovano je i Narodno vijeće za regije.
Pozadina
[uredi | uredi izvor]Uvod
[uredi | uredi izvor]Kako se bližio kraj Prvog svjetskog rata stanje na frontovima sve više komplikovalo po Austro-Ugarsku, a nemiri i pobune počeli da zahvataju i vojsku, pa čak i u Bosni i Hercegovini, te se tako zapažala sve življa aktivnost projugoslavenski orijentisanih političara. U Zagrebu je 2. i 3. marta 1918. došlo do sastanka predstavnika raznih stranaka iz jugoslavenskih oblasti Monarhije, na kome je naglašena ideja narodnog jedinstva zasnovana na samoopredjeljenju naroda, a koja će biti osnov za stvaranje, na demokratskim načelima zasnovane, buduće države Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je i pokrenuta inicijativa za stvaranje Narodnog vijeća SHS u Zagrebu. Bosnu i Hercegovinu na tom sastanku predstavljali su: Vojislav Šola, Danilo Dimović, Đuro Džamonja, Kosta Majkić i Jozo Sunarić.[1]
Osnivanje
[uredi | uredi izvor]Narodno vijeće SHS za Bosnu i Hercegovonu s Glavnim odborom od 25 članova i Predsjedništvom od pet članova formirano je 20. oktobra 1918, s poslanicima iz sva tri naroda. Glavni odbor na čijem je čelu kao predsjednik bio Gligorije Jeftanović, a kao potpredsjednici Jozo Sunarić i Halidbeg Hrasnica. Narodno vijeće SHS, a na prijedlog Glavnog odbora Narodnog vijeća BiH, imenovalo je i prvu Narodnu vladu za Bosnu i Hercegovinu na čije je čelo, došao Atanasije Šola. Na sjednici Glavnog odbora Narodnog vijeća BiH koja je održana 28. oktobra riješeno je da se u cijeloj Bosni i Hercegovini provede organizacija okružnih, kotarskih i seoskih odbora Narodnog vijeća. Narednih dana uslijedilo je i osnivanje kotarskih odbora narodnog vijeća po svim mjestima u Bosni i Hercegovini, u koje su, uglavnom aklamacijom, birani ugledniji ljudi iz naroda i to svih vjeroispovijesti.[2]
Narodno vijeće, kada se kontituisalo 31. oktobra, imalo je za sekretare Savu Ljubibratića i Hamida Svrzu.[3]
Narodna vlada Bosne i Hercegovine
[uredi | uredi izvor]Dana 3. novembra 1918. imenovana je prva narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu, sa 10 članova, u kojoj su predsjednik i pet ministara (ili povjerenika) bili Srbi, tri Hrvata i jedan Musliman. Predsjednik Vlade bio je Atanasije Šola, a njegov zamjenik Zaim Šarac.[4] Vlada je imenovana saopštenjem Glavnog odbora Narodnog vijeća BiH koje počinje ovim riječima:
Danas u podne položio je general Sarkotić vladu u ruke narodnog vijeća, na čelu Generaliteta i članova Zemaljske vlade. Narodno vijeće imenovalo je Narodnu vladu...
– Glavni odbor Narodne vlade BiH[5]
Narodna vlada je odmah na slobodu pustila sve političke zatvorenike. Šola je kao predsjednik doprinio stabilizaciji političke situacije. Uticao je na Svetozara Pribićevića, kao glavnog u zagrebačkom Narodnom vijeću, da se što ranije izvede ujedinjenje.[6] Vlada Narodnog vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu radila je od 3. novembra 1918. do 31. januara 1919, kada je zamjenjuje Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu od 1. februara 1919, kao vrhovni upravni organ za sve administrativno-teritorijalne organe u Bosni i Hercegovini.
I nakon formiranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca ostao je na položaju predsjednika Narodnog vijeća u Sarajevu. Narodno vijeće je preraslo u Zemaljsku vladu Bosne i Hercegovine, pa je Šola 1. februara 1919. postao predsjednik Zemaljske vlade. Zemaljsku vladu zamijenila je 11. jula 1921. Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu. Na zahtijev Svetozara Pribićevića rukovodio je zborom, na kome je u Sarajevu 15. i 16. februara 1919. osnovana jugoslavenska Demokratska stranka.[7]
Sastav vlade
[uredi | uredi izvor]Portret | Ime i prezime | Funkcija | Stranka |
---|---|---|---|
Anastasije Šola | Predsjednik | Narod | |
Zaim Šarac | Potpredsjednik | ||
Povjerenici | |||
Joso Sunarić | Povjerenik za unutrašnje poslove | ||
Danilo Dimović | Povjerenik za pravosuđe | ||
Mehmed Spaho | Povjerenik za obrt i trgovinu, poštu i brzojav | JMO | |
Vjekoslav Jelavić | Povjerenik za poljoprivredu i rudarstvo | ||
Savo Jelić | Povjerenik za javne radove i željeznice | ||
Uroš Krulj | Povjerenik za zdravstvo | NRS | |
Tugomir Alaupović | Povjerenik za prosvjetu i bogoštovlje | ||
Stevan Žakula | Povjerenik za prehranu | ||
Rezervisano za socijaldemokratsku stranku | Povjerenik za socijanu skrb | SDSBiH |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Mastilović 2013, str. 178.
- ^ Mastilović 2013, str. 180.
- ^ Đorđević, Milan P. (1922). "Srbija i Jugosloveni: za vreme rata 1914-1918". velikirat.nb.rs (jezik: srpski). str. 250. Pristupljeno 10. 12. 2024.
- ^ "Imenovana prva narodna vlada za BiH". Historija.ba. Pristupljeno 2024-12-10.
- ^ "St. 218: Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919". velikirat.nb.rs. Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba. 1. 11. 1918. Pristupljeno 10. 12. 2024.
- ^ Ilić 2011, str. 135.
- ^ Ilić 2011, str. 145.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ilić, Snežana (2011). Атанасије Шола, Прилог изучавању културне и политичке историје Срба у Босни и Херцеговини. Novi Sad: Akademska knjiga.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Mastilović, Draga (2013). Srpska elita iz Bosne i Hercegovine u političkom životu Kraljevine SHS/Jugoslavije (1918-1941). Beograd.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Ćorović, Vladimir (1920). Crna knjiga: Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme Svetskog Rata 1914-1918 (1. izd.). Beograd-Sarajevo.CS1 održavanje: ref=harv (link)