Milan Kundera
Milan Kundera | |
---|---|
Rođenje | |
Smrt | 11. juli 2023 | (94 godine)
Zanimanje | Književnik |
Značajna djela | Šala Nepodnošljiva lahkoća postojanja |
Milan Kundera bio je češko-francuski[1] književnik. Poznat je po proznom djelu Smiješne ljubavi, napisanom 1969. Komercijalni uspjeh postigao je knjigom Nepodnošljiva lahkoća postojanja, objavljenom 1984.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 1929. u češkoj građanskoj porodici. Njegov otac, Ludvík Kundera, svojedobno učenik kompozitora Leoša Janáčeka, bio je češki muzikolog i pijanist te kasnije i rektor Janáčekove muzičke akademije u Brnu od 1948. do 1961. Naučio je svirati klavir od oca i kasnije se upisao na studij muzikologije i kompozicije. Muzikološki utjecaji i reference brojni su u njegovom književnom opusu.
Godine 1945. kao gimnazijalac preveo je pjesmu ruskog pjesnika Vladimira Majakovskog, koja je objavljena u časopisu Gong. Svoje prve pjesme, vjerovatno pod utjecajem svog bratića, književnika Ludvíka Kundere, objavio je u časopisu Mladé archy 1946.
Kundera je, također, u Pragu studirao književnost i estetiku, ali je nakon dva semestra prešao na prašku filmsku akademiju, gdje je slušao predavanja iz režije i scenaristike. Nakon što je 1952. diplomirao, ondje je počeo predavati svjetsku književnost.
Pripadao je generaciji mladih Čeha koji su stekli malo ili nimalo iskustva s predratnom demokratskom Čehoslovačkom Republikom. Na njihovu ideologiju znatno su utjecala iskustva Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije; tako se 1948. Kundera – još mladić – pridružio vladajućoj Čehoslovačkoj komunističkoj partiji. Godine 1950. on i još jedan češki pisac, Jan Trefulka, isključeni su iz nje zbog "antipartijske djelatnosti". Obojica su književno obradila taj incident: Kunderu je on nadahnuo za glavnu temu romana Šala (1967).
Kundera je ponovo primljen u Komunističku partiju 1956. da bi naposljetku po drugi put iz nje bio isključen 1970. Zajedno s drugim češkim umjetnicima i književnicima – poput Václava Havela – i on se angažirao u Praškom proljeću (1968), kratkom razdoblju reformističkog optimizma koje je ugušila sovjetska invazija na Čehoslovačku u augustu iste godine.
Kundera je i dalje ostao angažiran u reformi češkog komunizma i oštro je javno, u štampi, polemizirao s Havelom, govoreći da bi svako trebao ostati staložen, jer "nikoga još ne zatvaraju zbog mišljenja", a "važnost Praške jeseni mogla bi u konačnici biti veći od važnosti Praškog proljeća". No, na kraju je napustio svoje reformističke snove i odselio se u Francusku 1975. Bio je francuski građanin od 1981.
Djela
[uredi | uredi izvor]Počeo je objavljivati 1953. Pisao je i na češkom i na francuskom jeziku. Od 1993. pisao je na francuskom.
Romani i pripovijetke
[uredi | uredi izvor]- Šala (Žert) (1967)
- Smiješne ljubavi (Směšné lásky) (1968)
- Život je drugdje (Život je jinde) (1969)
- Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou) (1976)
- Knjiga smijeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění) (1979)
- Nepodnošljiva lahkoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bytí) (1984)
- Besmrtnost (Nesmrtelnost) (1990)
- Polaganost (La Lenteur) (1993)
- Identitet (L'Identité) (1998)
- Neznanje (L'Ignorance) (2000)
Eseji
[uredi | uredi izvor]- Umjetnost romana (L'art du Roman) (1985)
- Iznevjerene oporuke (Les testaments trahis) (1992)
- Zavjesa (Le Rideau) (2005)
Drama
[uredi | uredi izvor]- Jacques i njegov gospodar (Jakub a jeho pán) (1975)
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Incipiti nekih Kunderinih djela (fr)
- Zbirka citata iz Kunderinih djela (fr)
- Intervju Philipa Rotha s Kunderom (1980) (en)
- Intervju Arhivirano 4. 2. 2020. na Wayback Machine Olge Carlisle s Kunderom (1985) (en)
- Intervju Lois Oppenheim s Kunderom (1989) (en)
- Rad na temu Kundere i kiča (fr)
- Kundera i muzika (Tekla Babyak) (en)
- Topos bazena kod Kundere (2007) (en)
- Recenzija romana Nepodnošljiva lahkoća postojanja (Bob Corbett, 2001) (en)
- O romanu Identitet (Yannick Rolandeau, 2001) (fr)
- Kritička bibliografija o Kunderi (fr)