Manipulacija

Manipulacija (lat. manipulus = rukovet, snop, svežanj) je termin sa mnogostrukim značenjem, kao što su rukovanje, raspolaganje, upravljanje, upotrebljavanje, stručan način rada. U prenesenom značenju, najrašireniji smisao ima psihosociološko značenje koje se odnosi na upravljanje ljudskim ponašanjem, iskorištavanje ljudskih navika i sklonosti u određene svrhe, često i vješto varanje, podvaljivanje, u novije vrijeme i spinovanje.^[1][2]

Psihološke manipulacije su oblik društvenog uticaja čiji je cilj promjenu percepcije ili ponašanja drugih, primjenom podmukle, obmanjujuće ili uvredljiv taktike. Od usmjerenja interesa manipulatora, često na račun drugog, takve metode se mogu smatrati eksploatatorskim, uvredljivim, podmuklim i prevarantskim. Socijalni utiecaj nije nužno negativan. Primjerice, ljekari mogu pokušati uvjeriti pacijenta da promijeni nezdrave navike. Obično se smatra da je socijalni uticaj bezopasan ako se poštuje pravo izložene osobe da to prihvati ili odbije i nije neopravdano prisiljena. U zavisnosti od konteksta i motivacije, društveni uticaj može predstavljati nepoštene manipulacije.

Glagol manipulirati ima i radni i trpni oblik: manipulrati nekoga ili nešto i biti manipuliran od nekoga ili nečega. Upotreba ovisi od konteksta rečenice (vidi dolje).

• Manipulacija masa/ma
• Manipulacija podataka/podacima
• Manipulacije na tržištu/tržišta
• Manipulacija medija/Medijska manipulacija
• Psihološka manipulacija

• Manipulacija karata/kartama
• Manipulacija kovanica/ma
• Manipulacija šešira/šeširima
• Opća manipulacija
• Manipulacija ručne terapije
• Manipulacija objektaobjekto
• Spinalna manipulacija
• Genska manipulacija

• Informatička manipulacija
• Manipulacija jezičkim podacima
• Direktna interfejs (interface) manipulacija
• Manipulacija karakteristika motora
• Program GNU Image Manipulation (GIMP)
• Znanje upita i manipulacija jezika
• Manipulacija atoma optičkog polja
• Manipulativna matematika
• Fotomanipulacija
• Manipulacija simboličkih programa

Prema jednom od najuticajnijih svetskih intelektualaca, američkom lingvisti Noamu Chomskom, postoji deset glavnih strategija medijske manipulacije masama.

1. Preusmjeravanje pažnje: Manipilatiri pažnju javnosti preusmeravati sa važnih problema na nevažne.Preokupiranje javnost poplavom nebitnih informacija, ljudi se odvraćaju od razmišljanja i i sticanja osnovnaih spoznaja u razumijeevanju svijeta i aktuelnih događanja.
2. Stvaranje problema: Metod koji se naziva i “problem-reakcija-rješenje”. Stvori se problem, da bi dio javnosti usmjereno reagirao. Primjerice, manipulatori namjerno izazvaju i prenose nasilje, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode i ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalno osjetljive države.
3. Postupnost promjena: Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama, po sistemu znanom kao “kuhanje žive žabe” (posrtepenim zagrijavanjem). Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom roku, biće sprovodljive politikom malih koraka. Svet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promenama, kao što žaba ne osjeti da je voda konačno proključala,
4. Odlaganje: Jedan od načina za realizacije prethodnog je i pripremanje javnosti na nepopularne promjene je da se one najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Tako se promjena ne osjeti odjednom u punoj težini, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava prihvatanje.
5. Upotreba dječijeg jezika: Kada se masana odraslih obraća kao kad se govori djeci, postižu se dva korisna efekta: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djejstvo.Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom marketinškog reklamiranja.
6. Buđenje emocija: Zloupotreba emocija je klasični postupak, koji se koristi u izazivanju kratkog spoja, za blokkiranje razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah i sl.) Upotreba emotivnog registra omogućava ispoljavanje nesvjesnog, pa je kasnije, na toj razini, moguće sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
7. Neznanje: Siromašnijim slojevima javnosti treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Nastoje da kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva bude što slabiji ili podprosječan, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8. Veličanje gluposti: Javnost treba podsticati u prihvatanju prosječnosti. Potrebno je ubediti ljude da je cool (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno izazivaju otpor prema kulturi i nauci.
9. Stvaranje osjećaja krivice: Manipulanti ubjeđuju svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcenjene, opterećene i osećajem krivice, manipulirani odustaju od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10. Zloupotreba znanja: Akceleracija razvoja nauke i [[tehnologija|tehnologije u proteklih pola stoljeća otvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste – vladajuće elite. Taj “sistem”, zaslugom bioloških nauka i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkoj i na psihičkoj razini.^[3][4][5]

• Psihologija
• Etologija
• Propaganda