Kuna bjelica
Kuna bjelica (Martes foina) | |
---|---|
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc) | |
Sistematika | |
Carstvo | Animalia |
Koljeno | Chordata |
Razred | Mammalia |
Red | Carnivora |
Porodica | Mustelidae |
Rod | Martes |
Vrsta | M. foina |
Dvojno ime | |
Martes foina (Erxleben, 1777.) |
Kuna bjelica (Martes foina) je zvijer iz porodice kuna (Mustelidae). U Bosni i Hercegovini je opisana njena autohtona podvrsta M. f. bosniaca (bosanska bjelka ili samsar).[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]Kuna bjelica, uključujući i bosanskog samsara je nešto manja od zlatice. Dužina joj bude i do 75 cm, od čega (kitnjasti) rep zauzima oko 25 cm. Visoka je oko 25 cm, a tjelesna masa doseže 1,5 – 1,7 kg. Kao i zlatica, ima 38 zuba. Razlikuje se od nje po površini zadnjeg kutnjaka: kod bjelice je udubljena, a kod zlatice – ispupčena. Noge su joj srazmjerno kraće i niže.
Dlaka je kraća i nešto svjetlije, a ovisi o uvjetima staništa i starosti jedinke. Obično je nešto svjetlija od zlatice. Preovladava sivo-smeđa, a upadljivo bijelo polje (lisa) ispod vrata i na grudima je bijelo – po čemu je i imenovana. Pod-dlaka je gusta i svjetlija od ostatka krzna Tabani i jagodice prstiju su goli. Njuška je boje mesa (ciglasto-crvena).
Ishrana i ponašanje
[uredi | uredi izvor]Osnovna obilježja ponašanja i načinu života uopće veoma liče na onaj kod zlatice. Također je okretna i srčana, a vješto se pentra i skače, dobro pliva i uspješno se provlači kroz najuže pukotine. Često se zadržava u blizini ljudskih naselja, pa čini manje ili veće štete u peradarnicima i kunićarima. U tim „ mosjetama“ zna biti vrlo krvoločna, pri čemu ne pojede ni dio usmrćenih životinja. Aktivna je u predvečerje i noću. U poređenju sa zlaticom, vezanija je za tlo, u kojem pravi skrovišta i traži hranu. Oglašavaju se frktanjem, cvrčanjem, i osobenim režanjem. Hrani se istim malim kičmenjacima koji su ponekad i dvostruko veći od nje same: miševima, štakorima, pticama, jajima, šumskim plodovima i sl. kunićima.
Rasprostranjenje i ekologija
[uredi | uredi izvor]„Bjelka“ naseljava gotovo cijelu Evropu i sjevernu Aziju, a u BiH je ima na gotovo cijeloj teritoriji, osobito u brdsko-planinskom pojasu. Ima je i na hercegovačkom kršu. Najčešća je u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, kraškim garizima, a javlja se i u okolini naseljenih mjesta (osamljena skladišta sijena, napušteni objekti, gomile kamenja i slični zakloni).
Razmnožavanje
[uredi | uredi izvor]Bjelica se pari u julu i avgustu, a bremenitost traje 247-280 dana. U aprilu ili maju okoti se 3-5 (rijetko 7) mladunaca, koji su slijepi 34-38 dana. Ženka ima 4 sise, a sišu 7-8 sedmica. Potpuno se osamostale nakon 3-4 mjeseca. Spolnu zrelost dostižu za oko su zreli u dobi između 15-39 sedmica. Dožive i do 10-12 godina.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Sofradžija A. (1999): Lovna divljač. Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, COBISS/BIH-1D 6920454.
Također pogledajre
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Sestrinski projekti
[uredi | uredi izvor]U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Martes foina | |
Wikivrste imaju podatke o: Martes foina |