Jakob Sabar

Jakob Sabar^[1] (mađ.: Szabár Jakab) (Židan, Mađarska, oko 15. juli 1802. ili 1803 – Črenšovci, Mađarska, danas Slovenija 14. decembar 1863.) vjerski pisac i rimokatolički svećenik. Sabar je bio mađarski Hrvat, a pisao na slovenskom i mađarskom jeziku.

Rođen kod Kisega (Kőszeg), roditelji su mu bili seljaci, Josip Sabar i Ilonka Čarič. U Kisegu i Sambotelu (Szombathely) se školavao, bio je posvečen 1826. godine. Svećenik bio u Prekmurju, u Kančevcima (Kancsócz/Alsószentbenedek) u crkvi Svetog Benedikta, 1833.-1835. godine, pred njim kapelan u Cankovima (Vashidegkút) i Turnišću (Bántornya). Od 25 godine (1835.-1859.) Sabar bio gradišćanski (Felsőlendva) duhovni pastir, napokon doćio u mjestu Črenšovcima (Cserensócz/Cserföld) kod Lendve.

Sabar je posebno pisao vjerska djela (naprimjer: o križnom putu). Nažalost za slovensku zajednicu u Mađarskoj i očuvanje slovenskog jezika među njima, Sabar je hvalio i forsirao upotrebu mađarskog jezika među Slovencima u Mađarskoj, utjecavši tako na odnarođivanje Slovenaca.

U Črenšovcima se nalazi grob, ima natpisom na mađarskom jeziku:

Szabar Jakob

cserencsoczi III.

plebanus szül

Jul. 15. 1803.

megh. Dec. 14. 1863.

Isten üdvözítt se!

Na bosanskom jeziku:

Jakob Sabar

Treći svećenik

u Črenšovcima rođ.

15. jul. 1803.

umr. 14. dec. 1863.

Spasi naj Bog!

• Slovenska književnost u Mađarskoj
• Rimokatolička crkva

• Anton Trstenjak: Slovencima u Mađarskoj (Slovenci na Ogrskem), Maribor 2006.