Jörg Haider

Jörg Haider
Guverner Koruške
Vrijeme na dužnosti 1999–2008.
Prethodnik	Christoph Zernatto
Nasljednik	Gerhard Dörfler
Lični podaci
Rođenje	(1950-01-26) 26. januar 1950. Bad Goisern, Austrija
Smrt	11. oktobar 2008(2008-10-11) (58 godina) Köttmannsdorf, Austrija
Politička stranka	BZÖ, FPÖ
Supružnik	Claudia Haider-Hofmann
Vjera	katoličanstvo

Jörg Haider (26. januar 1950 – 11. oktobar 2008) bio je austrijski političar, pripadnik 2005. osnovane partije Savez za budućnost Austrije (BZÖ), jedne frakcije Slobodarske partije Austrije (FPÖ) kojoj je do tada pripadao. Haider je od 1979. bio član parlamenta Austrije a od 1986. predsjedavajući Slobodarske partije Austrije. 1989. ga je koruški parlament, po prvi put izabrao za guvernera gdje je ostao do 1991. godine. 1999. kao i 2004. godine je ponovo postao guverner iste austrijske pokrajine.

Poginuo je u saobraćajnoj nesreći 11. oktobra 2008. u blizini mjesta Köttmannsdorf na jugu Austrije.^[1]

Porijeklom iz porodice roditelja različitog socijalnog statusa, Jörg Haider odrasta u porodici sa nacionalsocijalstičkim predznakom. Otac Robert, bio je zanatlija, majka kći primarijusa, ginekologa opće klinike u Linzu, bili su ubjeđeni nacionalsocijalsta za vrijeme vladavine nacista u Austriji ^[2]. Već u 30-tim godinama prošlog stoljeća ,otac Robert pristupa ilegalnoj grani njemačke NSDAP partije, te je član austrijske legije. Sudjeluje u neuspjelom pokušaju državnog udara 1934. godine^[2]. U drugom svjetskom ratu biva na zapadnom u istočnom frontu više puta ranjen, te se iz rata vraća kao poručnik (njemački:Leutnant). Majka je bila članica i vođa Saveza njemačkih djevojaka Bund Deutscher Mädel. Nakon 1945. godine bivaju obilježeni kao neumjereni nacisti, ali otac učestvuje u prinudnom radu prilikom iskopavanja masovnih grobnica za pobijene logoraše u koncentracionom logoru Ebensee. Nakon rata otac nalazi posao u tvornici cipela, te kasnije postaje sekretar Slobodarske partije (FPÖ) za okrug Gmunden^[2]. Ti događaji gotovo da određuju Haiderovo desno političko opredjeljenje.

1968. godine, nakon osnovne škole u Bad Goisern am Hallstättersee završava gimnaziju u Bad Ischlu, gdje pristupa udruženju učenika "Albia". Nakon mature u 1968-69. služi dobrovoljno vojni rok godinu dana, te iz vojske izlazi za redovnim činom podoficira kao Wachtmeister - otprilike u rangu desetera. Nakon vojske Haider upisuje pravo na bečkom univerzitetu, gdje se 1973. godine promovira kao doktor prava ^[3].Za vrijeme studija učlanjuje se u politički desno orijentirano udruženje studenata Silvania. Radi na bečkom univerzitetu kao asistent na institutu državnog i upravnog prava kod profesora Günthera Winklera.

U vremenu djelovanja Jörga Haidera unutar FPÖ, on biva na raznim pozicijama, te je ukupno četrnaest godina šef partije. Pod njegovim vođstvom, desno orijentirana partija, nastala od oficira bivše njemačke vojske, kao i članova drugih nacionalsocijalistickih partija i organizacija, doseže na parlamenatrnim izborima 1999. godine 26,9 % glasova, što je do tada rekordan rezultat tzv. trećeg lagera u Austriji. Političkim angažmanom u Koruškoj, postiže sa FPÖ većinu na pokrajinskim izborima u Koruškoj, koju godinama drži naspram Socijalističke partije Austrije (SPÖ). U politički labilnoj Koruškoj, usljed nesuglasica sa slovenskom manjinom i organizacija tzv. Koruškog domovinskog saveza, Haider koristi osjetljivu nacionalnu problematiku i stvara političko nepovjerenje prema slovenskoj manjini i ignoriranjem Državnog sporazuma iz 1955. godine, koji garantira korištenje slovenskog jezika u javnim ustanovama Koruške, privlači k sebi pripadnike desno orijentiranih snaga, kao i mnogobrojne neonaciste iz čitave Austrije. Međutim pod njegovim vodstvom partija gubi na slijedećim parlamentarnim izborima, te se rezultat FPÖ na parlamentarnim izborima 2002. godine smatra najvećim porazom jedne partije u historiji austrijskih parlamentarnih izbora. Partija naime gubi dvije trećine ukupnih glasova i dolazi na 10.01 %.

Političku karijeru počinje osvajanjem prve nagrade na takmičenju njemačko-nacionalnih saveza u Innsbrucku 1966. godine, pišući prilog pod naslovom "Da li smo mi Austrijanci, zapravo Nijemci?". „Sind wir Österreicher Deutsche?“ ^[4]. Tendencija nekih slojeva društva u Austriji da negiraju postojanje austrijske nacije, krije se obično u raznim savezima, udruženjima, koji pod krinkama sporta, studentskih udruženja, političkih saveza, negiraju austrijsku državnost, te se vraćaju idejama njemačko-austrijskog zajedništva. Ta težnja danas polako gubi na značaju jačanjem Evropske ekonomske zajednice i prebacivanjem težišta politički desno orijentiranih partija na problematiku useljavanja stranaca, negativnom stavu prema islamu, kao i političkom populizmu. Od 1971-75. predsjednik je omladinskog ogranka Slobodarske partije Ring Freiheitlicher Jugend Österreich. 1979. godine kao najmlađi poslanik austrijskog parlamenta zastupa FPÖ. Gubitkom apsolutne većine Socijalističke partije Austrije 1983. godine i ulaskom iste u koaliciju sa FPÖ, Haider se vidi na mjestu ministra za socijalnu skrb, mada ne uspijeva u toj težnji. Stalnim kritiziranjem tadašnjeg šefa FPÖ konzervativnog Norberta Stegera, njihov sukob završava 13. septembra 1986. godine, izborom Jörg Haidera na čelo FPÖ. Glavne političke teme se svode na razgradnju političkih privilegija, te kritiku političkih odnosa u Austriji, vladavinu i podjelu vlasti takozvane velike koalicije, saveza Socijalističke i Narodne partije Austrije (ÖVP), kao i kritiziranje postojanosti austrijske nacije izjavom za austrijsku televiziju (ORF) :

"...To znate, jednako tako kao i ja, da je austrijska nacija jedna ideološka deformacija..." ^[5]

1989. godine podrškom Narodne partije, postaje predsjednik austrijske pokrajine Koruške i sve do 1991. godine vrši tu političku dužnost, kada oduzimanjem povjerenja od strane OVP i SPÖ gubi mjesto predsjednika zbog izjave u jednoj diskusiji o problemu nezaposlenosti, o politici zapošljavanja u nacistickoj Njemačkoj:

"...Da, toga u Trećem Rajhu nije bilo, jer u Trećem Rajhu je bila bolje organizirana politika zapošljavanja, nego što ikada jedna vlada u Beču može uspjeti...To se mora jednom otvoreno reći..."

Mada Haider i FPÖ podržavaju ulazak Austrije u Ekonomsku uniju i dalje se politički partija zalaže kao protivnik EU, te čak za preispitivanje članstva u Austrije u EU. 1999. godine Haider ponovo dolazi na vlast u Koruškoj, pobjedom na lokalnim izborima sa 42 % glasova. Iste godine FPÖ, kao drugoplasirana partija na parlamentarnim izborima, ulazi u koaliciju sa trećeplasiranom Narodnom partijom, što dovodi do protesta u Evropi i Austriji, kao i sankcija EU prema Austriji. Dogovorom Schüssel-Haider stvara se koalicija i vlada tzv. Schüssel I, koja zbog povezanosti Haidera sa ekstremno desnim partijama u Evropi i njegovih izjava o pozitivnim stranama u nacionalsocijalizmu, koncentracionim logorima i sl. nakog izbora pod kritikom Evrope i svih većih evropskih političara 2002. godine pada, što dovodi do novih izbora. Jörg Haider zbog kritike izvana, daje ostavku na mjesto šefa partije i povlači se kao obični član partije, mada u sjeni ostaje kao siva eminencija i zapravo onaj koji partijom i dalje upravlja. Nedugo nakon toga Haider se želi ponovo vratiti na vrh partije, ali zbog navodnih prijetnji atentatom na njega i njegovu porodicu povlači se iz političkog vrha FPÖ. Zbog svojih kontakta sa libijskim predsednikom Muammar al-Gaddafijem, te iračkim diktatorom Saddam Husseinom, Haider je kritiziran od strane međunarodnih nevladinih organizacija, kao i zbog političkih stavova tih državnika. 2002. godine sastaje se sa Saddam Husseinom u Bagdadu na neformalnom i gotovo poluprivatnom razgovoru. Porazom na parlamentarnim izborima 2002. godine zahtjevi za preuzimanje partije dolaze iz članstva, ali vrh preuzima njegova sestra Ursula Haubner.

Nakon slabog rezultata na općinskim izborima 2005. godine u Donjoj Austriji 3,3 % od ukupnih glasova, dolazi do internih konflikata u FPÖ i nakon sastanka u Knittelfeldu, Haider osniva 4.aprila 2005 novu stranku pod nazivom Savez za budućnost Austrije (njemački:Bündnis Zukunft Österreich). Jedan dio političkog vrha opredjeljuje se za BZÖ, a dio ostaje u FPÖ na čije čelo dolazi Heinz-Christian Strache. Nakon nekoliko općinskih i pokrajinskih izbora, rezultati BZÖ se kreću u minimalnim granicama izmedu 1-3 %, te BZÖ postaje gotovo beznačajna partija. Tek na parlamentarnim izborima 2006. godine osvaja potrebnih 4% za ulazak u austrijski parlament sa sedam (od 182) predstavnika. Zalaže se za uvođenje Flat-tax poreskog sistema u Austriji i predstavlja BZÖ kao partiju malog čovjeka. Na vandrednim parlamentarnim izborima 2008. godine Haider u izbornoj kampanji vraća se na političke parole rasizma, negativnog izjašnjavanja o islamu, te ukazuje na potrebu pooštravanja zakona o strancima i ograničavanje useljavanja stranaca pogotovo iz Turske i zemalja istočne Evrope.

Haiderova politika karijerija protkana je izjavama, stavovima i političkim odlukama koje ukazuju na njegovu usmjerenost prema nacionalsocijalizimu, fašizmu, nacionalnoj isključivosti, mržnji prema strancima i islamu. Povezanost sa drugim evropskim neonacističkim organizacijama u Evropi, drugim desno orijentiranim političkim partijama Evrope, dovela je do kritiziranja jednog dijela političkog vrha Austrije, ali i podrške te okupljanja desnice na strani FPÖ i kasnije BZÖ.

Slovenački jezik je pored njemačkog i hrvatskog po austrijskom Ustavu jedan od službenih jezika u Austriji. U područjima Koruške, većinom nastanjenim Slovencima, postoji dvojezična obdaništa, osnovne i srednje škole, te časopisi i izdavačka društva. Zakonski je propisano, na osnovu Državnog sporazuma iz 1955. godine u kojim općinama su dvojezične saobraćajne table (sa njemačkim i slovenskim imenom ) npr. (Bleiburg-Pliberk), te druga državna obilježja. Zakon propisuje u zavisnosti od procentualnog učešća Slovenaca u jednoj općini, da li je na ulazu u izlazu iz naseljenog mjesta predviđena dvojezična tabla. Odlukama Vrhovnog suda je propisano u kojim općinama su obavezne table. Zbog pritiska i pokušaja asimilacije, broj Slovenaca, koji se tako izjašnjavaju je sve manji, te se neki od njih izjasnjavaju kao Windisch, što umnogome smanjuje procentualno učešće u popisu stanovništva. Ignorisanjem saveznih zakona i uz podršku lokalnih političara i Domovinskih saveza, problematika saobraćajnih tabli vuče svoje korijene u 70-tim godinama, kada su po noći vandalskim aktima table sa slovenskim imenima naselja nestajale, uništavane, te se stvarala politička napetost, čak i ideje angažovanja armije u zaštitu reda i mira u Koruškoj.

Ovaj odlomak potrebno je proširiti.

Ovaj odlomak potrebno je proširiti.

Ovaj odlomak potrebno je proširiti.

Jörg Haider nastradao je 11.oktobra 2008. godine u saobraćajnoj nesreći u mjestu Köttmannsdorf. Nakon obdukcije pronađena je količina od 1.8 ‰ alkohola u krvi. Nakon proslave povodom obilježavanja izlaženja časopisa Haiderovog poznanika i nekoliko zaustavljanja u lokalima, prebrzom vožnjom u službenom autu VW Phaeton pri brzini od 142 km/h, udarom u betosku ogradu i prevrtanjem automobila dolazi do ozlijeda od kojih je tokom vožnje prema bolnici preminuo. Njegova smrt izazvala je razne reakcije u svijetu, te nagađanja o uzrocima udesa. Automobil, koji je bio relativno novi (procijenjena vrijednost oko 75.000 € ) je nedugo nakon nesrece ispitan od tehničara Volkswagena, ali nije ustanovljena pogreška. Nagađanja o umješanosti Mossada, rakiji u gulašu, drogi, te političkom atentatu, su više novinarske izmišljotine, pokušaji stvaranja mita koji odgavaraju političkoj strukturi BZÖ. Posljednji ispraćaj Jörga Haidera bio je 17. oktobra u Klagenfurtu u prisustvu visokih austrijskih političara, kao i desetina hiljada stanovnika Koruške. Trebao je biti kremiran, ali do sada razlozi otkazivanja nisu poznati. Smatra se da porodica zahtijeva novu obdukciju, radi razotkrivanja pozadine udesa.

Nedovršeni članak Jörg Haider koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons ima datoteke na temu: Jörg Haider