Indira Gandhi
| Indira Gandhi | |
|---|---|
 | |
| 3. premijerka Indije | |
| Vrijeme na dužnosti 14. januar 1980 – 31. oktobar 1984. | |
| Prethodnik | Charan Singh |
| Nasljednik | Rajiv Gandhi |
| Vrijeme na dužnosti 24. januar 1966 – 24. mart 1977. | |
| Prethodnik | Gulzarilal Nanda (privremeno) |
| Nasljednik | Morarji Desai |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 19. novembar 1917. Allahabad, Indija |
| Smrt | 31. oktobar 1984 (66 godina) New Delhi, Indija |
| Politička stranka | Indijski nacionalni kongres |
| Supružnik | Feroze Gandhi (1942–1960) |
| Djeca | 2 |
Indira Priyadarshini Gandhi (इन्दिरा प्रियदर्शिनी गान्धी) (Allahabad, 19. novembar 1917. – New Delhi, 31. oktobar 1984.) bila je indijska političarka, treća premijerka Indije i jedna od vodećih ličnosti Pokreta nesvrstanih. Britanske su je vlasti progonile i zatvarale. Provela je nacionalizaciju 14 velikih indijskih banaka, te ukinula visoke naknade koje je indijska država isplaćivala maharadžama. U vanjskoj politici nastavila je očevu politiku miroljubive koegzistencije i nesvrstanosti. Nakon parlamentarnih izbora 1975. i opozicione optužbi za izbornu prijevaru uvela je izvanredne mjere i zatvorila mnoge opzicione prvake. Ubili su je dvojica njezinih tjelohranitelja Sikha kao osvetu za napad indijske vojske na Zlatni hram u Amritsaru, koji je po njezinoj naredbi izveden u junu 1984.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Indira Priyadarshini Gandhi rođena je 19. novembra 1917. u mjestu Allahabadu, kao jedino dijete Jawaharlal Nehrua, kasnije prvog indijskog premijera. Diplomirala je na Univerzitetu Visva-Bharati u Bengalu, također je studirala na Univerzitetu u Oxfordu u Velikoj Britaniji. Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim organizacijama. Godine 1938. pridružila se Nacionalnoj Kongresnoj stranci i postala aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost. Godine 1942. udala se za Feroze Gandhija, pariskog odvjetnika koji je također bio aktivni član stranke. Uskoro nakon toga oboje su Britanci uhapsili zbog optužbe za protivdržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci u zatvoru. Kada je Indija stekla nezavisnost 1947. godine i Nehru zauzeo premijersko mjesto, Indira je postala njegova službena domaćica. Nehru joj se često obraćao za savjet po pitanju nacionalnih problema, a ona ga je pratila i na putovanjima u inostranstvo.
Godine 1955. izabrana je u izvršno tijelo Kongresne stranke (Radni komitet), postajući tako samostalna nacionalna politička figura. Godine 1959. postala je predsjednik stranke na period od godinu dana. Godine 1962. za vrijeme kinesko-indijskog pograničnog rata koordinirala je aktivnosti civilne odbrane. Nakon smrti njegog oca u maju 1964. Gandhi je postala ministar informacija i javnogovornica u vladi Lal Bahadur Shastrija. Boraveći na toj dužnosti povećala je vrijeme emitiranja radijskog i tv programa, liberalizirana cenzuru te je odobrila projekt planiranja obitelji preko televizijskih obrazovnih emisija. Kada je u januaru 1966. Shastri iznenada preminuo Indira ga je naslijedila na premijerskom mjestu. Naredne godine izabrana na rok od pet godina za premijerku u parlamentu u kojem je Kongresna stranka imala većinu. Na izborima 1971. bila je čelna osoba stranke dobijajući na nacionalnim izborima uvjerljivu većinu glasova. Godine 1975. optužena je za manji izborni prekrašj za vrijeme izborne kampanje održane 1971. godine. Ostajući neokaljana u toj aferi optužila je dio svoje stranke da je pokušava ukloniti s funkcije te je umjesto podnošenja ostavke u državi proglasila izvanredno stanje 26. juna 1975. godine sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe koju su upućene protiv nje.
Što je više boravila na vlasti Indira je mnoge aspekte javnog života u Indiji sve više stavljala pod svoj strogi nadzor. Mnogi su u tim njenim potezima vidjeli uticaj njenog mladjeg sina Sanjaya, politički neiskusne osobe kome se sve više obraćala za pomoć. Nadajući se kako će tako demonstrirati javnu podršku njenom režimu, organizirala je u martu 1977. godine opće izbore. Međutim ne samo da nakon proglašavanj izbornih rezultata više nije bila premijerka već je nije izabrana ni za zastupnicu u indijski parlament, a Kongresna stranka je doživjela strašan poraz. No, na izborima u januaru 1980. uspjela je napraviti spektakularni povratak te oformiti većinsku vladu. Nakon što je Sanjay poginuo u avionskoj nesreći iste godine u junu, počela se sve više oslanjati na svog starijeg sina Rajiva, vidjeći u njemu svog nasljednika. Dana 31. oktobra 1984., nakon što je ugušila pobunu Sika, smrtno ju je ranio Sik koji je bio pripadnik garde koja je bila zadužena za njenu sigurnost. Nakon tog nemilog događaja Rajiv je vršio dužnost premijera sve do 1989. godine. On je ubijen u jeku predizborne trke u Madrasu 21. maja 1991. godine.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kragić, Bruno, ured. (2001). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 28. 1. 2023.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Indira Gandhi na Wikimedia Commonsu
