Digitalis lutea

Žuti naprstak Digitalis lutea
Sistematika
Carstvo	Plantae
Koljeno	Magnoliophyta
Razred	Dikotiledone
Red	Lamiales
Porodica	Plantaginaceae (Scrophulariaceae)
Rod	Digitalis
Vrsta	D. lutea

Žuti naprstak ili žuta zubačica (latinski: Digitalis lutea) je biljka iz porodice Plantaginaceae. U diploidnoj hromosomskoj garnituri ima 2n = 56.

Žuti naprstak je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka, koja dostiže visinu do oko 30 do 80 cm. Stručak je uspravan, nerazgranat, slabašan, pri vrhu povijen i go, sa naizmjeničnim, usko-kopljastim jajolikim listovima. Jednostavni su sa finim trpljama na rubovima, rezani inače goli i neredovni. Bazne rozete u sezoni cvjetanja, kao i kod drugih naprstaka, nedostaju.

U cvasti je jednostrani grozd brojnih, obično kremasto sumpornožutih, labavih, unutra dlakavih, cvjetova, dugih 28 do 40 mm. Manji i uži su nego kod Digitalis grandiflora, čiji su cvjetovi oker i uzvučeni unutra. Krunica je cjevasta i sastoji se od pet stopljenih (sraslih) latice. Ima četiri prašnika, jajnik je izdignut, plod kapsula. Lišće nema zaliske (stipule).^[1][2][3]

U neprimjerenim dozama obva biljka je vrlo otrovna. Glavni sastojci su ar relativno niskim ukupnog sadržaja:

• Lanatosid A – 0,02-0,10%
• Acetildigitoksin – 0,01-0,08%
• Digitoksin – 0,01-0,02%.

Otrovni ili ljekoviti učinak odgovara onom kod vrste Digitalis purpurea. U oficijelnoj medicini se koriste, najčešće purpurni (D. purmurea), a u narodnoj i vunasti (D. lanata). Ekstrakt digitalisa je nekada bio jedan od najznačajnijih lijekova za bolesti srca. Osnovna namjena mu je bila jačanje srčanog mišića; služio je kardiotonik koji jača rad srca, usporva i regulira ritam otkucaja.

U drugoj polovini 20. stoljeća, u Srednjoj Evropi su obavljena istraživanja, uz selekciju i ukrštanja raznih vrsta roda Digitalis, najčešće D. Lanata, D. purpurea, D. ambigua i D. lutea, u namjeri da se zamijeni uvoz D. purpurea.
Iz digitalisa su izdvojeni:

• Supstance koje boji FeCl₂ –
  • tanin
  • kafen
  • ferulna kiselina;
• Kiseline -
  • Digitalinska,
  • Sirćetna,
  • Mravlja,
  • Propionska,
  • Buterna,
  • Izovalerijanska i druge;
• Mineralne soli;
• Enzimi -
  • Hidrolaza,
  • Oksidaza,
  • Peroksidaza,
• Kardiotonični glikozidi i saponozidi.

Digitalis lutea raste na suhim, krečnjačkim, šljunčanim i toplim tlima, na osunčanim lokacijama, kao što su proplanci i rubovi šumskih puteva. Ovaj aširena u zapadnoj, srednjoj i jugoistočnoj Evropi, na jugu Italije i sjeverozapadnoj Africi. U fitosociologiji karakterizira neke biljne zajednice u srednjoj i južnoj Evropi. Smatra se neugroženom vrstom, ali "posebnu saveznu zaštitu" ima u Njemačkoj, od 1957.

Elegancija i druge estetske osobine ove biljke uvjetovale su njeno širenje i u hortikulturi, u kojoj je selektirano nekoliko veoma atraktivnih sorti.

• Digitalis acuta Moench
• Digitalis aurea Desf.
• Digitalis fontanesii Steud.
• Digitalis guellii Sennen
• Digitalis intermedia Pers.
• Digitalis lutea var. pubescens Bréb.
• Digitalis nutans Gaterau
• Digitalis ornata Porta ex Huter
• Digitalis parviflora Lam.

• Otrov
• Lijek

Commons ima datoteke na temu: Digitalis lutea

• (en) Linkovi na baze koje sadrže više informacija Arhivirano 10. 4. 2019. na Wayback Machine