Abhazi

Abhazi su etnička skupina nastanjena na sjeverozapadu Kavkaza, koja uglavnom živi u Abhaziji, spornoj regiji Azije, na sjeveroistočnoj obali Crnog mora. U Turskoj živi veliki broj abhaske dijaspore, čije u Kavkaskom ratu krajem 19. stoljeća. Mnogi Abhazi također žive u drugim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza, a naročito u Rusiji i Ukrajini.^[1]

Abhaski jezik pripada izolovanoj porodici jezika sjeverozapadnog Kavkaza, također poznatoj kao abhasko-adigska porodica, koja čini cjelokupnost dijalektičkog kontinuuma kojim govore Abhazi i Adigi ("Čerkezi" na engleskom).^[2] Abhazi su usko etnički povezani sa Čerkezima.^[3] Klasični izvori govore o nekoliko plemena koja žive u regionu, ali njihov tačan identitet i lokacija ostaju kontroverzni zbog abhasko-gruzijskog historiografakog sukoba.

Postoje tri podgrupe ovog naroda. Bzyb (Bzyԥ, Bzyph), koji žive u regionu rijeke Bzyb i govore vlastitim dijalektom. Abzhui (Abžʹyua, Abzhwa) žive u regionu rijeke Kodori, također imaju vlastiti dijalekt na kojem se temelji abhaski književni jezik. Naposlijetku, tu su i Samurzakani koji žive na jugoistoku Abhazije.^[4]

Neki naučnici smatraju staro pleme Heniochi praprecima Abhaza. ^[5] Ovaj ratoborni narod došao je u kontakt sa starim Grcima preko kolonija Dioskourias i Pitiuntas.^[5] U rimskom dobu Abasgoji se pominju kao nastanjeni u regionu.^[5] Abhaze je Prokopije opisao kao ratoborne prirode, obožavatelje tri božanstva, i narod koji je pod vlašću Kraljevine Lazice.^[5] Abhazijski stav je da su Apsile i Abasgoji preci grupe naroda Abhaz-Adyghe, dok je gruzijski stav da su to bili Kolhiđani (Kartveli ili Gruzijci).^[6]

Lazica je bila vazalna kraljevina Vizantijskog carstva tokom većine svog postojanja. Kasnije je uspostavljena nezavisna Kraljevina Abhazija i regija je postala dio gruzijskog kulturnog svijeta. Lokalno plemstvo, sveštenstvo i obrazovani sloj koristili su gruzijski kao jezik pismenosti i kulture. Od ranog 11., sve do 15. vijeka, Abhazija je bila dio svegruzijske monarhije, ali je potom postala posebna kneževina Abhazija. Nedugo zatim biva nadjačana i zauzeta od strane Osmanlija.

Krajem 17. vijeka, regija je postajala pozorište raširene trgovine robljem i piratstva. Prema kontroverznoj teoriji koju je razvio Pavle Ingorokva 1950-ih, u to vrijeme jedan broj paganskih plemena sjeverozapadnog Kavkaza migrirao je sa sjevera i pomiješao se s lokalnim etničkim osobenostima, značajno promijenivši demografsku situaciju u regiji.^[6][7]

Nakon Ruske revolucije 1917, Abhazija je postala dio Demokratske Republike Gruzije, ali je osvojila Crvena armija 1921, te na kraju ulazi u Sovjetski Savez kao Sovjetska Socijalistička Republika povezana sa Gruzijskom SSR-om. Status Abhazije je unazađen 1931. kada je postala Autonomna SSR u okviru Gruzijske SSR. Pod vladavinom Josifa Staljina uvedena je prisilna kolektivizacija i čistka domaće komunističke elite. Potaknut je i priliv Jermena, Rusa i Gruzijaca u rastući poljoprivredni i turistički sektor, a abhaske škole su nakratko bile zatvorene. Do 1989. broj Abhaza je iznosio oko 93.000, dok je gruzijsko stanovništvo brojalo 240.000, što iznosi oko 45%. Značajno je porastao i broj Jermena, kao i Rusa. ^{[ <span title="This claim needs references to reliable sources. (December 2017)">potreban citat</span> ]}

Rat u Abhaziji (1992–1993), koji je bio praćen etničkim čišćenjem Gruzijaca u Abhaziji, ostavio je Abhazima etnički pluralitet od otprilike 45%. Rusi, Jermeni, Gruzijci, Grci i Jevreji čine većinu preostalog stanovništva Abhazije. Popisom iz 2003. godine utvrđen je ukupan broj nastanjenih Abhaza, što je bilo oko 94.606 stanovnika. Međutim, tačni demografski podaci za regiju su sporni i dostupni su alternativni podaci. De facto predsjednik Abhazije Sergej Bagapš je 2005. godine sugerisao da manje od 70.000 Abhaza živi u Abhaziji.

U vrijeme popisa stanovništva iz 2011. godine, 122.175 Abhaza je živjelo u Abhaziji. Oni su činili 50,8% od ukupnog stanovništva.^[8]

U toku sirijskog ustanka, dio ovog naroda koji žive u Siriji emigrirao je u Abhaziju. Do sredine aprila 2013. godine, otprilike 200 Sirijaca abhazskog porijekla stiglo je u Abhaziju.^[9][10] Još 150 trebalo je stići do kraja aprila.^[9] Vlada Abhazije je izjavila da će nastaviti repatrijaciju Abhaza koji žive u inostranstvu.^[10] U augustu 2013. godine, 531 Abhaza je stiglo iz Sirije, kako je prenijela Abhazijska vlada.^[11]

Što se tiče privrede, najuspješnije je stočarstvo, pčelarstvo, vinogradarstvo i poljoprivreda.^[4]

Abhazi se uglavnom dijele na abhaske pravoslavne hrišćane (Abhasku pravoslavnu crkvu ne priznaje nijedna svjetska pravoslavna i sunitske muslimane (hanefijske) škole,^[4] (preovladavaju u Abhaziji i Turskoj), ali domorodačka neabrahamska vjerovanja su idalje zastupljena. Iako se kršćanstvo prvi put pojavilo u carstvu njihovih susjeda Čerkeza u prvom stoljeću nove ere putem putovanja i propovijedanja Svetog Andrije,^[12] i postalo dominantna religija Čerkeza u 3., sve do 4. stoljeća, hrišćanstvo je postalo dominantna religija Abhaza u 6. vijeku za vrijeme vladavine vizantijskog cara Justinijana I, te nastavio da bude praćen pod vladavinom kraljeva Gruzije u kasnom srednjem vijeku . Osmanlije su donijeli islam u 16. vijeku, a regija je postepeno postala pretežno muslimanska sve do 1860-ih.^[13]

Mnogi muslimanski Čerkezi, Abhazi i Čečeni migrirali su u Osmansko Carstvo nakon pobuna protiv ruske vladavine.^[14] Vjeruje se da je zajednica Abhazija u Turskoj veća od one u samoj Abhaziji.^[14] Oko 250 sela Abhaz-Abaza se nalazi širom turske teritorije.^[14] Prema Andrewu Dalbyju, u Turskoj bi moglo biti više od čak 100.000 govornika abhaskog jezika.^[15] Međutim, popis iz 1963. godine zabilježio je samo 4.700 izvornih govornika.^[16] Od 15.000 etničkih pripadnika Abhaza u Turskoj, samo 4.000 govori svoj jezik, a ostali su se asimilirali u tursko društvo.^[17] Od 2006. godine procjenjuje se da 600.000 do 1.500.000^[18] Abhaza porijeklom, živi u Turskoj.^[19] U Egiptu, najveći čerkeški klan u zemlji, famozna porodica Abaz, potiče iz Abhazije i "duboko je ukorijenjena u egipatsko društvo... [i] u historiju zemlje".^[20] To je itekako doprinijelo egipatskom i arapskom kulturnom, književnom, intelektualnom, ali i političkom životu, počevši od vladavine Muhamed Ali-paše u Egiptu, pa sve do danas.^[21][22][23]

Genetski najbliži narod Abhazima su Abazini^[24][25][26] i Čerkezi.^{[24][27][28][29]} Postoje i sličnosti između nekih zapadnogruzijskih etničkih grupa.^[30][31]

• 
  Katedrala Pitsunda, sjedište Abhaske pravoslavne crkve
• 
  Abhazi sredinom 19. veka

• Aleksej Gogua (rođen 1932), pisac
• Dmitrij Gulija (1874–1960), abhaski sovjetski pisac i pjesnik
• Fazil Iskander (1929 – 2016), pisac
• Bagrat Shinkuba (1917 – 2004), pisac, pjesnik
• Aziz Paša Abaza (1898 – 1973) pjesnik
• Fekry Pasha Abaza (1895 – 1979) novinar, pisac i demokratski politički aktivista
• Tharwat Abaza (1927 – 2002) romanopisac i novinar

• Aslan Bžanija (rođen 1963.), abhaski političar
• Aleksandar Ankvab (rođen 1952), abhaski političar
• Anzor Kudba (rođen 1939.), član Vrhovnog vijeća Republike Gruzije
• Gennadi Gagulia (1948–2018), abhaski političar
• Hayreddin Pasha (1820 – 1890), osmanski političar
• Mirab Kishmaria (rođen 1961.), abhaski političar i vojni general
• Nestor Lakoba (1893 – 1936), komunistički vođa Abhazije
• Rauf Orbay (1881 – 1964), turski političar
• Raul Khajimba (rođen 1958.), abhaski političar
• Rauf Orbay (1881–1964), turski pomorski oficir i diplomata
• Šaban Abaš (1890–1943), jahač u čerkeskom konjičkom puku Kavkaske domorodačke divizije tokom Prvog svetskog rata
• Sergej Bagapš (1949 – 2011), predsednik Abhazije
• Vladimir Aršba (1959–2018), abhaski vojnik i političar
• Vladislav Ardzinba (1945–2010), prvi de facto predsednik Abhazije
• Porodica Abaza je porodica iz dijaspore koja je iznjedrila veliki broj političara

• Mihail, princ od Abhazije (umro 1866.)
• Hala Gorani, američka novinarka ^[32]
• Rushdy Abaza jedan od najslavnijih glumaca na arapskom jeziku

• Afro-Abhazi
• Žene u Abhaziji
• Historija Abhazije
• Abhaski jezik