Epitaf

Epitaf (grčki: ἐπιτάφιος – epitaphios = posmrtni govor, iz ἐπί – epi = na, nad, po - preko τάφος – taphos = grob) kratki je tekst u čast preminule osobe. Strogo govoreći, to se odnosi na tekst koji je upisan na spomeniku ili ploči, ali se može koristiti i u figurativnom smislu. Neke natpise su postavile same osobe prije njihove smrti, dok su druge izabrali oni kojih se tiče sahrana. Natpis može biti u vidu pjesme u stihu; pjesnici su bili poznati po sastavima vlastitog natpisa prije svoje smrti, što je uradio i William Shakespeare.^{[1][2][3][4][5] [6]}

Većina natpisa su kratki zapisi porodice, a možda i o karijeri i navikama pokojnika, često sa izrazom ljubavi ili poštovanja - "voljeni otac ..." - ali drugi su ambiciozniji. Iz renesanse do 19. stoljeća u zapadnoj kulturi, natpisi za značajne ljude su postali sve duži i pompezniji u opisima porijekla porodica, karijere, vrlina i uže porodice, često na latinskom. Međutim, najduži poznati starorimski natpis ima Laudatio Turiae, koji je prelazi gotovo svih 180 linija; slavi vrline žene, vjerojatno konzula.

Neki epitafi su citati iz svetih tekstova ili aforizmi. Jedan od pristupa od mnogih natpisa je da 'govore' čitaocu kao upozorenje na vlastitu smrtnost. Iskrivljenim trik drugih je da se zatraži čitaocu da sići svoje odmorište, utoliko što čitalac će morati da se stoji na terenu iznad kovčeg da pročita natpis. Neki od rekordnih dostignuća (npr. prošlosti političari imajte na umu godine svog mandata). Gotovo svi (osim onih kojima je to nemoguće po definiciji, kao što je grob neznanog vojnika) sadrže ime, godinu ili datum rođenja i datum smrti. Mnogi članovi obitelji se popisuju kao oni koji su podigli spomenik / nišan / nadgrobnu ploču (na primjer, "otac / majka / sin / kći / djeca / porodica").

Do danas je evidentiran veliki broj nadgrobnih spomenika – 323, a natpisi o kojima se najviše zna su slijedeći:

1. Arhanđelovo, iz prve polovine 13. vijeka, jedan od najstarijih natpisa
2. Malo Čajno, iz 13. vijeka pronađen u Gračanici, a danas se čuva u Zemaljskom muzeju;
3. Jušići kod Uloga (od 1353. do 1378.)
4. Donja Zgošća kod Kaknja, jedan od najljepših stećaka koji je pisan prije 1377.;
5. Veličani u Popovom polju (od 1377. do 1391.);
6. Milavići s kraja 14. vijeka. nađen na prostoru između Miljevine i Foče;
7. Glađevine kod Rogatice prema Drini pisan krajem 14. ili početkom 15.; vijeka za vojvodu Vlatka Lađevića;
8. Čevin, iz druge polovine 14. vijeka na području srednje Bosne;
9. Vrpolje, iz druge polovine 14. vijeka pronađen u selu Ljubomiru kod Trebinja;
10. Humsko, iz 14. vijeka nađen u selu Humsko kod Foče;
11. Podgradinje, iz 14./15. vijeka na prostoru srednje Bosne;
12. Troskot, 14./15. vijeka na hercegovačkom prostoru;
13. Kočerin, s početka 15. vijeka između Fojnice i Visokog;
14. Gradica, s početka 15. vijeka iz okoline Konjica;
15. Ričica, s početka 15. vijeka iz Kraljeve Sutjeske;
16. Slatina kod Banja Luke iz 1471.;
17. Boljun, iz 1477., šire područje Stoca;
18. Han Podbrdica, iz 15. vijeka, okolina Stoca;

• I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.
• Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju, nego on sam 1094.
• Ti, koji pročitaš moj kam, možda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tamo nema ništa do ponovo ti sam.
• Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okusti ono tšto nije otkusio, bit tami gdji nije bio, al` uvijek i svagdi, samo sebe može najti, ili ne najti.
• I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
• Človječe, tako da niesi proklet, ne tikaj u me.
• Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša, pa u nebu ne bješe nijedne suze za me...^[7]
• A se ležiMilac Povržen od Gornjih strana

na svojini na plemenitoj u Bosni.

• Kad proleće dojde

po tko zna koji put i moje bi pomahnitale kostji negdi išle za mirisom nekih starih, tajnih i tujđih jubavi.

• A i život mi takav bje.

U snovima bjeh ko planina, u mislima vitez, a u životu pas.

• Ne prevrni moga kama mogao bi vidjeti

kako ćeš izgledati i ti. Dvadestog dana veljače 1165. godine Gospodnje

• A se leži

Klut od Dolnjih strana sin.

• Legoh,

jer se zmorih.

• Nisam vjerovo,

al sad znam da nikdar nije isti človek onaj kojino sajdi dlvo i onaj kojino se u sjeni dlveta odmara.

• Dulgo sadih dlveta

i ni mi tohga žal. Žal mi je što stajdoh.

• Sujza koju pusti

ona koju voljoh terža mi je no ovi kam koji na me ona stavi.

• I da se ne zboravi ko bjeh

zapis mi ona stavi da sam cjel svoj vjek sajdio dlveta, a da se odmaram u sjeni ovi kami. v drugi vtorak v kolovozu 1288. godine

• A se leži

starac Radin, koji na zemlji Bosni bješe pravi sin, sada na svojini na plemenitoj u Vrhbosni.

• V ime i otca i sina

i svetoga Duha tražio si u sebi dublje no što tvoja dubina bješe i šire no što tvoja širina bi.

• U sve si u školjci duše svoje dirnuo,

sve osmotrio, al ni Njega ni sebe nikada nisi dotaknuo.

• Kako si sada,

dok ležiš nepomičan, suvišan u proljetnoj kiši, jer spoznah da iznad i ispod zemlje vrijeme drugačiji smisao ima i druge puteve kojima teče.

• Držao si se rala,

jer ti to tako rečeno bješe, i druge si savjetovao da ga se čvrsto drže, al' sad ti je toga žal, jer voljeo bi da si se držao jarbola, jedra i vjetra i dotakao neki nedotaknuti žal.

• Blaga ti bila

ispod tvoga kama starče Radine vječna tama.

• Dubok je

predubok tvoj san, al još dublja je java.

• Napisa Prehten,

sin njegov, onaj što jedriti ode... 1317. ljeta vzalud čekajući da se Gospod ponovo javi

• A se lezi dobri junak Krac Obodan

na svojoj zemlji na plemenitoj bastini tu u Bosni gdje ni zemlja kostima nije pretvrda ni vjecna notc tako dulga kao tsto to drugdje jest.

• Ovi kam je, svojeglavi brate, kutca u koju moz utc al iz nje nemres izc.

A i vislje kud bi?

• Da te tak starog djetca tvoje djetce ponovo pameti utce,

a najstarsi sin da ti odmjeri od sake do lakta, ko tsto nekoc ti odmjeri otcu nasemu.

• Dobro je dok sve imade svoje vrijeme i svoj tok.

I neka se ne ponovi ono kad su mora potcela da oticu rijekama.

• Zelim ti dobar san dusi brate Obodane i jos puno unuka da ti kam zapisavaju ko tsto si ti zapisavo kam djeda nasega,

pa ti od te i take radosti kosti do Neba vristale.

• Govorase brat Ozrko, a pisa tsto tcu Ivanis.

1313. ljeta u mjesecu rujnu .

• A se lezi dobri junak Krac Obodan

na svojoj zemlji na plemenitoj bastini tu u Bosni gdje ni zemlja kostima nije pretvrda ni vjecna notc tako dulga kao tsto to drugdje jest.

• Ovi kam je, svojeglavi brate, kutca u koju moz utc al iz nje nemres izc.

A i vislje kud bi?

• Da te tak starog djetca tvoje djetce ponovo pameti utce,

a najstarsi sin da ti odmjeri od sake do lakta, ko tsto nekoc ti odmjeri otcu nasemu. Dobro je dok sve imade svoje vrijeme i svoj tok. I neka se ne ponovi ono kad su mora potcela da oticu rijekama.

• Zelim ti dobar san dusi brate Obodane i jos puno unuka da ti kam zapisavaju ko tsto si ti zapisavo kam djeda nasega,

pa ti od te i take radosti kosti do Neba vristale.

• Govorase brat Ozrko, a pisa tsto tcu Ivanis.

1313. ljeta u mjesecu rujnu .

• A se ne leži junak Bogčin Radinic iz Bosne Srebrne.Tugdje na njegovoj plemenitoj baštini uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djede djeda,lezi samo biljeg njegov,jer je on zagibo i zalegho u tudjoj zemlji,tamor gdji je i Sonce drugatčije i vjeter drugatčiji i Bog i voda i vazduh i ljudi tudji i dusi mojoj strani.
• Kulinu,matchu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ni zal.
• I kadah bih bil,kakor vi jeste,opeta bih bil isti kakor ja bih.
• Vi nikdar necte biti kakor ja,a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi.
• Blagosloven ko procita i zmisli se,a lud koji privali.
• Ljeta 1205,godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin..
• Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.
• Ti koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.
• Človjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tčuti ono sto nije tčuo,okusti ono sto nije otkusio bit tami gdji nije bio al`uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.
• I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

• Človjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.
• Legoh 1094 ljeta,kad bješe susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.
• U davno u slavno doba

legoh tujdi na svojini na plemenitoj ja Prehten Kuklec v Bosni.

• Kam mi usiče Ljubljen Miotoš,

a zapis ureza dijak Hlapac.

• Ja im srebrom platih za ruhke i znoj

a Bog će im platiti za dobro djelo.

• Ovaj biljeg su vrata

na koja izađoh da se višlje ne vretim, al nigdi ne odoh.

• I sad sam tuder,

sve vidim, sve čujem, samo me se ništa ne dotiče.

• Tko mi biljeg obali i kostji razgasi

Bog mu dal kostjima njehgovim istju sudbu, život pun lošljih ljudi i zlu ženu da ga žulji ko sjupalj zub. u lijepom mjesecu legoh u svibnju u godini Gospodnjoj 1345.

• Človjek mojže vidjeti ono što nije vidio,

tčuti ono tšto nije tčuo, okusiti ono tsto nije otkusio, biti tami gdje nije bio, al' uvik i svagdi, samo sebe može najti, ili ne najti.

• Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša,

pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.

• A se leži Asta,

Bogčina Zloušića ksći, a ne leži mi se...

• Kako bih rado

sad pred veče s tebom krojz livade projšetala i onaj poljubac što si isko, a ne dobio, ti dala.

• Pa da i nebo pukne.

Ne bi mi bilo žal, ni stid.

• Namjerniče,

ne tiči mi kam, nek oni koji nečine, učine što ja ne učinih, jer ja tek sad znam kako dušu perže neispunjena davanja.

• 1422. ljeta kad se radovaše sretni, a ja zmreh

jer ja tek sad znam kako dušu perže neispunjena davanja. 1422. ljeta kad se radovaše sretni, a ja zmreh

• A se lezi dobri gost Misljen prave vjere bosanske.
• Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na moju milu kucnicu Badacu.
• Ti koji prolazis projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.
• Zalud ti je taj posao. Nasi dani su izbrojani, nase notci potrosene, nasi grijesi dim.
• Svojih koraka se plasi, oni tce ti glave dojci na putu kojim hodis.
• I da znas vise vrijedi crv koji se sada kretje no sva dobra djela koja zajedno ucinsmo za zivota svojih i Badaca i ja.
• Kam nam usjecen je godne 1273. po Gospodu u Kocerini na plemenitoj zemlji, a pisa Dabisa.^[8]
• A se lezi na svoijoj na plemenitoj bastini Sermorad Ozrkov i duhgo mi ti je lejzati.
• Kad mimo mohga kama projdes, ako ti se zelja javi da se Bogu za mir morje dujse pomolis ti se tad za svoju dujsu pomol, a za moju nejmoj.
• Za mir moje dujse ti samo spohmeni ime Grubacino i moja tce dujsa do sljedetceg proletja da treperi i moj dobri duh da je sanja.
• A ahko izgovoris ime njejzino nehka ti Bog da puno dobrih ljudi na tvom putu ma kud iso. V sedamnesti dan v ozujak godne 1322. po Gospodu
• Ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi.
• Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio.

1377, kad kralj nas bjese Tvrtko

• A se lezi dobri gost Misljen prave vjere bosanske.
• Va ime Boga Dobroga Dobri Bostjani digose ovi kam svoijem plemenitim ratnicim sto legose daleko od doma svojega da im biljeg bude na bastini u Bosni.
• Kosti s bojnih polja im raznijese zvijeri, a tugu u zivima zalijeci vrijeme. Iz plasta njihove slave svake godine sve vise kopiladi izlazi. Odakle li samo dolaze?
• Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami licni porazi.

Da je blagoslovena ruka koja sijece i pisa, a prokleta koja prevali. 1449. u kolovoz

• A se lezim rad na svojini plemenitoj. Ime mi Vlk ot Humske zemje sin. Ono tsto tcu ti rejti ti privati al nejmoj mi vjerovati.
• Tij si ti, ja sam ja pa nam ni istine ne moraju biti iste. Kad budnes ko ja svedi svoj ratcun tko tsto svedoh ja svoj.
• Ne najdaj se da tce biti vjetcno ono tsto tce tek dojti, al ni ne zali za onijem tsto je projslo.
• Vetcina ljudi ima malo znanje a velka otcekivanja. Oni tce zato uvijek optuzivati jutce za ono tsto tce im se dejsiti sijutra. Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube.
• Kasnje tce ti kostji ko sada moje mirno snivati ispod terzka kamena. Ne prevali mi biljega mojega, pusti ga da stoji kako stoji. Ako me ne razumijes sada ti mozda me razumjedne tvojega sina neki sin.

V proklet dan legoh v godini 1209.

• Va ime Boga Dobroga Dobri Bostjani digose ovi kam svoijem plemenitim ratnicim sto legose daleko od doma svojega da im biljeg bude na bastini u Bosni.
• Kosti s bojnih polja im raznijese zvijeri, a tugu u zivima zalijeci vrijeme. Iz plasta njihove slave svake godine sve vise kopiladi izlazi. Odakle li samo dolaze?
• Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami licni porazi.
• Da je blagoslovena ruka koja sijece i pisa, a prokleta koja prevali. 1449. u kolovoz
• A sej lezi pocteni knez Rastudije Prvonjeg na svojoj zemji na plemenitoj.
• U to doba bjeh junakom, mil bratiji i gospodinu Kulinu.
• Najbolji muz u Dubravah bih.
• Ondak kad sam mogao nisam htio, sada kada hotcu ne mogu ratsiriti krila.

Takva mi kob.

• Nisam otcajavao onda netcu ni sada.
• Al vidim da svi koji lete slete i da niko ne osta zauvijek u nebu sa svojom hrabrostcu pa netcu ni ja dovijeka ispod ovog kamena sa svojijem strahom.
• Pristupite i zalite me, al ne popirajte me nogami, jer tcete biti vi kako jesam ja, a ja netcu biti kakovi jeste vi.
• Usijetce Veseoko Kukulamovic a pisa Gost. 1203. oko Velike Gospojine
• Va ime Boga Dobroga Dobri Bostjani digose ovi kam svoijem plemenitim ratnicim sto legose daleko od doma svojega da im biljeg bude na bastini u Bosni.
• Kosti s bojnih polja im raznijese zvijeri, a tugu u zivima zalijeci vrijeme. Iz plasta njihove slave svake godine sve vise kopiladi izlazi. Odakle li samo dolaze?
• Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami licni porazi.
• Da je blagoslovena ruka koja sijece i pisa, a prokleta koja prevali. 1449.^[9][9]

• Spomenik
• Grob

• Imperial War Museum. "What is the Kohima Epitaph?". archive.iwm.org.uk. Arhivirano s originala, 30. 12. 2014. Pristupljeno 4. 4. 2013.
• Kohima Epitaph