Prikazani su postovi s oznakom čipka. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom čipka. Prikaži sve postove

petak, 6. prosinca 2013.

Imitacija kamina. I jedan san.


Kad sam imala desetak, dvanaest godina moj pape počeo je graditi vikendicu za svoju dušu. Većinu radova obavio je samouko, bez ičije pomoći, a mene bi doveo kao "supervizora" da izrazim svoje mišljenje. "Jel' ti se sviđa", pitao bi sa nadom u očima, mene, balavicu koja nije znala ni što je beton. Pape je bio takav, cijenio je mišljenje djeteta i starca, uvažavao želje i prijedloge. Davao krila. 
Imali smo zajedničku želju. U uglu kuhinje napraviti kamin. Ali pape nije znao kako ga napraviti. Od tada su prošla desetljeća, moj pape je zauvijek otišao i u nasljeđe mi ostavio i vikendicu i čežnju za kaminom. 

Prije dvije, tri godine u časopisu Moj stan prikazana je zanimljiva imitacija kamina, korak po korak napravljen od šperploče. Zatim je Nely koja piše blog Blue Hortenzia pokazala svoju predivnu imitaciju kamina... sve mi se posložilo osim jedne sitnice. U mome stanu jednostavno ne postoji kutak u kojem bih ga smjestila.
Sve dok jedan kutak nije trebao dobiti drugi TV, smjestiti ga na zid i sakriti gomilu kablova. U obzir je dolazilo samo nešto jednostavno, neupadljivo, što ne zauzima puno mjesta.

 "Kamin" nasuprot trosjeda


Nakon mijenjanja greda na kosom stropu, iskoristila sam ostatke... jedna duža greda i dvije kraće koje su malo pobrušene. U prvoj varijanti planirala sam postaviti šipku na koju bi se vješali ukrasi...


Za ispunu udubine u kojoj se nalaze kablovi skrojen je komad od ostatka knaufa i obrađen čipkastom teksturom. Za one koji ne znaju tehniku ukrašavanja čipkom:
          - čvrsto napeti uzorak preko podloge
          - špatulom premazati akrilnim kitom za drvo preko čipke
          - odstraniti čipku (i odmah oprati ukoliko ju želite ponovno koristiti)
          - osušenu teksturu lagano prebrusiti i po želji lakirati



Grede su premazane temeljnom bijelom bojom i akrilnim lakom, uzorak rađen pomoću šablone i akrilnog kita.



Za početak, dovoljno da ublaži želju... Nisam baš u cijelosti ispunila svoj san, ali nisam ni odustala od snova:)


Eda



petak, 17. svibnja 2013.

Hm.....


U kojem tonu napisati post nakon tri mjeseca? Odakle ću krenuti, prvo sa isprikama, ili da se pravim kao da sam cijelo vrijeme prisutna?
Možda bih izabrala ovu drugu varijantu da ovaj čudan internet svijet koji nas je sve zajedno povezao nije nekako dočijukao da sam bila u problemima... pa su neke drage osobe počele "čačkati" i pitati i opet pitati, a ja nekada imam volje pa opet nemam ni snage ni volje pisati..

Ukratko: prometna prije dva mjeseca. Svi živi. Auta više nema. Nitko nije slomljen. Ugruvani, netko sa potresima mozga (s epicentrom u Dugopolju, kaže moj sin).

Natučena. Šanc još uvijek obožavam jer mi je glava bez njega preteška. Nisam više ljubičasta. Nisam ni zelena. Ali jesam ljuta. Zato jer je netko nepažnjom ugrozio moju obitelj i učinio da nas tjednima sve boli. Pa nisam ljuta nego sretna jer imamo jedno drugo. Pa sam zahvalna jer pišem ove retke. Pa sam opet ljuta jer hoću biti ljuta. Pa sam tren poslije najsretnija na svijetu.

I na blog sam bila ljuta. Zato jer je prašnjav, nijem i nije me htio potaknuti na akciju. Tek jedan mali Sinišin mail i poziv na igricu koju organizira "Uređenje doma" podsjetili su me da ja ovaj moj blog i ono što radim u stvari jako volim.

Volim reciklirati stvari. Gledati kroz neki predmet sve dok se ne upali lampica. Nisam bila u stanju ovih tjedana baviti se cvijećem onoliko koliko sam planirala "prije". Pa sam "sadila" cvijeće od tankog bež i bijelog konca:)


Preobična. Treba joj malo bijele boje, tkanine i konca.



Heklana čipka i rascvjetana košara...


U ožujku sam napravila dvadesetak obruča od vrbinog granja, nemajući nikakvu posebnu ideju na koji način ih iskoristiti...



 Košara je napravljena za jednu dragu gospođu... tek trebam odlučiti kakvim je sitnicama napuniti:)



 Sa druge strane tek jedan jedini cvijetak...







Umalo da zaboravim. Moj sin i ja živi smo samo zato jer sam vrisnula. Pa se ON prepao i skrenuo volan u pravom smjeru. Zato, drage moje, koliko god oni prigovarali i gunđali, kad god smatrate da je potrebno - vrištite! Iz petnih žila! Vjerujte mi na riječ, taj prodoran i iritirajući ženski vrisak može vam spasiti život!

Eda



utorak, 27. studenoga 2012.

Kukičana jelka


Brzo kukičate? Imate ostatke vunice? Gledate serije i ne znate što s rukama? Ne sviđaju vam se vaši stari božićni ukrasi? Nemate volje prtljati danima i noćima za napraviti nove?


Za početak, izaberite što deblju vunicu da  motiv bude gotov za nekoliko minuta... Gotove motive fiksirati sa štirkom za košulje u spreju... Za vrh jelke pronaći motiv koji nalikuje na božićnu zvijezdu (dolje lijevo), kroz rubove provući tanku žicu i spljoštiti krajeve (dolje desno).




Motive samo nataknuti na grančice, bez ikakvih kvačica...


Ako baš bude viška vune oplesti i čizmice...


 Poslije božićnih blagdana motive pričvrstiti za šalove, kape i slično:))



Ovo mi se čini brzo, jeftino i toplo:))

Pozdrav svima,



Eda



nedjelja, 25. studenoga 2012.

Božićni pokloni...


Zgrozila sam se kada sam jučer na nečijem blogu, među popisom omiljenih blogova, ugledala svoj i uz njega napomenu da je zadnji post objavljen PRIJE DVA MJESECA!!!

I šta sad?? Gledam unatrag i vidim da sam u posljednjih nekoliko mjeseci ostavila i posljednju trunku snage u uređenje stana u kojem će stanovati moja draga majčica... nokte sam zauvijek ostavila negdje na gomili brusnog papira kojeg sam nemilice trošila pa sad ih čak ne mogu ni grickati jer jagodice još uvijek bole...
Nekako sam planirala sve to puno ranije završiti... pa ukorak sa useljenjem objavljivati i što sve radim i podijeliti sva moja (nezanemariva) iskustva...

Ali nisam, priznajem, računala na to da po povratku kući treba skuhati, popeglati, pogledati u oči klinca kojeg pubertet grize sa svih strana... ispratiti i spakovati starije dijete koje je otišlo zarađivati kruh svoj svagdašnji čak u Pulu... u svemu tome uspjeh je samo poviriti vaše blogove, a moj neka čami čekajući...

U cijeloj priči ipak sam dovoljno prisebna da na vrijeme krenem sa izradom božićnih poklona... ma jednostavno se grozim situacije da pred Badnjak nemam ideju što kome pokloniti..

Ove godine pokloni nešto skromniji, jednostavno moram potrošiti sve ostatke ostataka i zalihe koje su se nataložile ispod moga kreveta... i odlučno želim potrošiti ostatke zidnih tapeta koje sam koristila u stanu kojeg uređujem:)

Moj izbor za poklon - registratori... Za silne dokumente, za časopise, za zalihe starih Burdi...


Ikea pakovanje od 5 registratora - cijena 1,5 eura; ljepilo i nekoliko metara čipkaste trake...


Stranice registratora jednostavno sam rotirala po podlozi, slijedom, bez podizanja, tako da dobijem jedan jedinstveni omot..


Zalijepljeno izgleda otprilike ovako..


Rubove zalijepiti čipkom...


Ružica od papira, malo trakice i latice od tkanine... nek se zna da je u pitanju ženski registrator:)



Posloženi u zidni ormar na poziranje... pred Božić ću ih razmontirati i upakovati u celofan..




A ovdje poziraju na maminom novom shabby laminatu:)



Eto, ode moja dvomjesečna prašina konačno u nepovrat!!


Eda



utorak, 28. kolovoza 2012.

Nešto za moju dušu...



Kukičani čipkasti podmetači u raznim varijantama dio su moga djetinjstva, moga odrastanja... već u petom razredu osnovne radila sam odlične male ukrase, čini mi se čak sa više strpljenja nego li danas! 


 https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjBSqzxHPwbOoDHuhHUirjfKRs4mb8zybW4P-zoesoRUTt3s8kEqE9CmPndIUcLfAJyUUYXWwalcOrt8F4aIa5SAMwpuB_iaUmoN5xQA35d-zdH5fNPR3hhpFp7fvpH2y9oidnltosipqKz/s1600/9.jpg



Stoga sam, da ne prekinem tradiciju koja se prenosi sa (ženskog) koljena na koljeno i ja sam svojoj kćerki u petom osnovne kao prvu lekciju dala da kukiča metre i metre tzv. lančića...



Kukičane detalje danas rado koristim u seoskoj vikendici; nekako mi je sasvim prirodan ambijent za stolnjak, zavjesice ili neke čipkaste kukičane podmetače...


Neki od ovih čipkastih ljepotana već su prešli i prag punoljetnosti:))



... rađeni još u vrijeme kada je svaka komoda i svaka vitrina imala po nekoliko primjeraka uštirkanih podmetača...


Danas većinu ovakvih detalja najčešće koristim pri izradi glinenih predmeta...(vidi ovdje). Sasvim zgodno i nekako "domaće" izgledaju mi vaze, satovi ili zdjele na koje je otisnuta čipka...


 Ali što uraditi sa platnenom vrećicom prepunom ovakvih znakova prošlosti?





Uokviriti u Ikein drveni okvir dimenzija 50 x 70:))


Uživo izgleda fenomenalno... naravno, sve je stvar ukusa, bež i bijela varijanta odlično su se uklopile u cjelokupni ambijent... kako god, jedno je sigurno - ove stvarčice više neće skupljati prašinu!

S obzirom da sam ove fotografije, sukladno vremenu u kojem su ove stvarčice nastale, stavila u black and white opciju, vrlo skoro pokazat ću vam kako će izgledati u budućem ambijentu - spavaćoj sobi u bijelo-bež varijanti:))



 Do tada moram stići blogo-zaostatke, toliko toga mi se nagomilalo dok sam maksimalno koristila produženi godišnji odmor, da mi se čini da će mi trebati deset dana dok vas sve obiđem!! Ali podrudit ću se, evo krećeeeeem....



Eda








srijeda, 8. kolovoza 2012.

Na brzaka...


Još uvijek dišem na pomoćne škrge zbog uporne vrućine, u maniri prave horoskopske ribice na suhom sam ovog ljeta totalno neupotrebljiva... dok ronim s maskom na licu, pogled na podmorje u potpunosti zadovoljava svu moju unutarnju potrebu za kreativnošću:)) Nekoliko komada namještaja čeka zadnje dotjerivanje i završni lak, stara kredenca još uvijek je na čekanju, tek su me mamine osušene latice ljekovitog bilja natjerale na mini-akciju, onako - na brzaka...
Za kamilicu, majčinu dušicu, metvicu, kadulju i sušeni vlasac trebalo je pripremiti i odgovarajuće tegle...od instant kavice:))



Osim akrilne boje u prljavo bijeloj i bakrenoj nijansi, trebali su mi...


čipkator za izradu papirnate čipke...


 pamučne čipkaste vrpce i šablona...



bitumen...


ukrasi od das mase... i završni saten lak..



prigodna Ikea polica koju sam obradila pirografom još prije ovih nesnosnih vrućina...




Ukupno će konobu krasiti pet ovakvih polica sa domaćim čajevima i začinima...
 



Još nedostaju privjesnice sa nazivima... da ne bude zabune:)

Slani pozdrav svima,


Eda




četvrtak, 12. srpnja 2012.

I love.... jogurt!!!

Da, obožavam jogurt u svim njegovim inačicama... kiselkasti, "obični" u koji trpam zobene pahuljice; voćni, kremasti, sa dodacima ili bez ičega... mljac, mljac....



Neću sada o proteinima i kalciju, o ljetnim djetama i zdravlju, nego o jogurt ambalaži... kutije ovih gigant Lidlovih jogurta od kilograma skupljala sam s namjerom da ih upotrijebim kao posude za cvijeće. Ali kako smo i ja i moj cvijetni kutak trenutno na totalnom izdisaju zbog ovih bezobraznih vrućina - niti ja imam volje saditi i zalijevati, niti biljke koje su trenutno na balkonu imaju volje cvjetati i rasti... sve su se sparušile, uvrnule i jadnice jedva što su žive.

Dok se temperature malo ne smiluju, moje kutije poslužit će u drugu svrhu - kao spremište za konce i trake u novom kutku koji se polako ali sigurno iz dana u dan oblikuje... e, kako je lijepo brusiti i štemati na temperaturi od 40-tak stupnjeva!!

Površina poklopca je izdignutog ruba i pomalo nezahvalna za postavljanje tkanine - nalijepljeni ostaci tanje spužvice bit će dobra podloga za kockasti dezenčić:))


Ove obrise formirane flomasterom po rubu poklopca izgleda da vidim samo ja - srećom mama ne čita moj blog:))




 Zidna tapeta koja će se koristiti na dijelovima zidova i namještaja zgodno je poslužila da pokrije njami ambalažu i logo firme...


Zajedno sa tanjurima iz ranijeg posta čini zgodan komplet (tanjur kao zidnu dekoraciju možete virnuti ovdje) .



U pozadini veliki Ikein okvir za slike u kojem će počivati neke davne uspomene - crno bijele fotografije... o tome drugom prilikom:))



 Eda









LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...