Kad sam imala desetak, dvanaest godina moj pape počeo je graditi vikendicu za svoju dušu. Većinu radova obavio je samouko, bez ičije pomoći, a mene bi doveo kao "supervizora" da izrazim svoje mišljenje. "Jel' ti se sviđa", pitao bi sa nadom u očima, mene, balavicu koja nije znala ni što je beton. Pape je bio takav, cijenio je mišljenje djeteta i starca, uvažavao želje i prijedloge. Davao krila. 

Imali smo zajedničku želju. U uglu kuhinje napraviti kamin. Ali pape nije znao kako ga napraviti. Od tada su prošla desetljeća, moj pape je zauvijek otišao i u nasljeđe mi ostavio i vikendicu i čežnju za kaminom. 

Prije dvije, tri godine u časopisu Moj stan prikazana je zanimljiva imitacija kamina, korak po korak napravljen od šperploče. Zatim je Nely koja piše blog Blue Hortenzia pokazala svoju predivnu imitaciju kamina... sve mi se posložilo osim jedne sitnice. U mome stanu jednostavno ne postoji kutak u kojem bih ga smjestila.

Sve dok jedan kutak nije trebao dobiti drugi TV, smjestiti ga na zid i sakriti gomilu kablova. U obzir je dolazilo samo nešto jednostavno, neupadljivo, što ne zauzima puno mjesta.

 "Kamin" nasuprot trosjeda

Nakon mijenjanja greda na kosom stropu, iskoristila sam ostatke... jedna duža greda i dvije kraće koje su malo pobrušene. U prvoj varijanti planirala sam postaviti šipku na koju bi se vješali ukrasi...

Za ispunu udubine u kojoj se nalaze kablovi skrojen je komad od ostatka knaufa i obrađen čipkastom teksturom. Za one koji ne znaju tehniku ukrašavanja čipkom:

          - čvrsto napeti uzorak preko podloge

          - špatulom premazati akrilnim kitom za drvo preko čipke

          - odstraniti čipku (i odmah oprati ukoliko ju želite ponovno koristiti)

          - osušenu teksturu lagano prebrusiti i po želji lakirati

Grede su premazane temeljnom bijelom bojom i akrilnim lakom, uzorak rađen pomoću šablone i akrilnog kita.

Za početak, dovoljno da ublaži želju... Nisam baš u cijelosti ispunila svoj san, ali nisam ni odustala od snova:)

Eda

Nekoliko redaka za početnike koji razmišljaju o lijepljenju zidnih tapeta na ormar a nisu sigurni odakle krenuti. Stvari su donekle jednostavnije ako je podloga drvena i svijetla, u tom slučaju dovoljno je malo prebrusiti površinu da se ljepilo bolje uhvati. Problem nastaje ako je, kao u mom slučaju, podloga od iverala, izrazito glatka i visokog sjaja.

 Ormar nakon lijepljenja...

"Mali princ" sobe bile su jako popularne prije nekih desetak godina, kombinacija javora i intenzivne zelene godinama je činila zanimljiv kontrast sa plavim (njegovim) i pink (njezinim) detaljima. Ona je odselila, a On zašao u zrele, burne tinejdžerske godine, kada svaka naznaka dječjeg izaziva istinsko zgrožavanje. Približavanje 14-tog rođendana dalo je ozbiljan signal da se svi djetinjasti detalji zauvijek odstrane iz njegove sobe, zeleni zidovi obijele, a zavjesice sa dječjim motivima pod hitno odstrane i postave neke umjerene, "pristale njegovim godinama"...

 Prethodni izgled sa zelenim stranicama...

 Naravno da soba nije ni blizu svog konačnog izgleda, postigli smo za početak nekakav kompromis u vidu bijelo-sivo-crnih tonova sa retro detaljima... presudan je bio i njegov jednomjesečni boravak u Engleskoj pa će detalji na zidnim plakatima i kutijama biti povezani sa putovanjima... za početak - lijepljenje zidnih tapeta na postojeće plohe ormara od iverala.

Priznajem, ostala sam ugodno iznenađena ponudom dezena u splitskim trgovinama i onim što se nudi preko interneta... jedini problem što preko neta ne mogu tu strukturu i dodirnuti, prevrnuti preko prstiju, što ostavlja mjesto sumnji u čvrstoću i kvalitetu ljepljenja.

Njegov uvjet je bio: šareno, ali NE DJEČJE. Moja želja je bila: nešto što ima retro nijansu...

Podlogu od glatkog, sjajnog iverala najlakše je "ohrapaviti" tankim premazom temeljne bijele boje. Zgodna alternativa je iveral premazati pomoću valjka impregnacijom za zidove.

Na taj način dobila sam podlogu dovoljno hrapave strukture da ljepilo ne bježi, da fino prione uz iveral i uz tapetu. Pri krojenju tapete za manje površine kao što su ladice, dovoljno je prednju stranicu postaviti na tapetu i točno uzeti potrebnu mjeru. Međutim, ako se radi o većoj površini kao što su vratnice ormara, vodite računa da se većina zidnih tapeta prilikom ljepljenja rasteže... ove moje rastezale su se u dužinu, neke se, u dodiru sa ljepilom, rastežu u širinu... samim time bolje je ostaviti 1-2 cm viška koje je poslije lako skalpelom otkinuti.

Pošto su moje tapete lagano plastificirane, koristila sam jače ljepilo za teške tapete... svakako čitati upute proizvođača i ako ste u dilemi koje ljepilo izabrati, radije odaberite ono jače.

Najvažniji dio u ljepljenju tapeta na ormare i slične površine jest obrada rubova. Svakako višak režite skalpelom dok su rubovi još vlažni: ukoliko su se u međuvremenu osušili, kistom ih ponovno navlažite. Mali trik: višak tapete dobro navlažite ljepilom, preklopite preko ruba i grubim brusnim papirom jednostavno obrusite preko ruba... rubovi će savršeno prionuti a oštri rezovi se neće vidjeti (majstorice decoupagea znaju jako dobro o čemu pričam).

Još jedan mali trik: kad su zalijepljene stranice potpuno suhe, rubove-spojeve preći prozirnim lakom, slobodno preći lakom dijelom i preko tapeta. Na taj način će se krajevi potpuno fiksirati i neće se vremenom početi odljepljivati (ja sam za fiksiranje mojih tapeta prvo koristila bijeli pa prozirni lak za drvo, odabir ovisi o uzorku tapeta).

Za kraj... rekli su mi da sam prvorazredna zabušantica, haha... da je pauza preduga i neopravdana... može li ovaj post proći kao mala isprika za lijenost?

Ljubi vas vaša zabušantica:))

Ima nešto u zvijezdama. Ležala sam na plaži u kasnim (ranim) noćnim satima i osjećala se kao da je zvjezdani plašt tik uz moj dah, uz trepavice, čudeći se iznova zašto ljetne zvijezde sjaje jače... 

Pod zvijezdama mi se misli najlakše roje, vrludaju između uspomena i želja i nadanja... Pitala sam se gdje je nestala moja strast za izradom lampi, u mislima pokušavala razabrati točnu brojku keramičkih lampi koje sam napravila... Više od četrdeset. Bliže pedeset. Sjaje na nečijim noćnim ormarićima. U nečijim dnevnim boravcima. U nečijim uredima. 

Nikada nisam napravila bijelu lampu. Bilo je šarenih, u kombinaciji sa žicom, tamnih, ali bijela nikada. I neskromno sam poželjela bijelu lampu iz nagradne igre na stranici "Uređenje doma". Tamo, na plaži, maštala sam kako bih ju bilo lijepo imati, a nemam ju volje napraviti. Jer je vruće, jer je hladno, jer me boli vrat, tisuću isprika kao tisuću zvjezdica u koje gledam. 

I nikada ne bih dobila Sinišin mail sa uvodnim tekstom "čestitamo" da vi niste glasale. Bile ste moje zvjezdice. Jedna po jedna slijedile ste moje misli i ispunile mi želju da imam bijelu lampu.

Hvala Siniši i "Uređenju doma" i hvala vama, drage moje zvjezdice!

Eda