Tuvinci
Tuva, također Tiva, Tuvinci, Tivinci, Tuvanci ili Tivanci (Urjanhajci; engl. Tuvas, Tuvans, Tuvinians /citat: The Buryats and Tuvas are Buddhists, the rest – Orthodox./; mong. naziv im je Uryankhai, Uriankhai), stočarski su narod turkijske jezične skupine nastanjen u Rusiji (206.000), Mongoliji (28.000) i Kini (3.400).
Tuva govore više narječja: središnje, zapadno, sjeveroistočno, jugoistočno i tuba-kizhi tuvinski. Uzgajivači su konja i goveda. Najsrodniji su im Sojoti (engl. Soyots) iz Burjatske.
Tuva se dijele na dvije etničke skupine, to su Zapadni Tuva i Todžini (jezik (?) Тоджинцы; engl. Todzhins) nastanjeni u Tuvi, Rusija. Tuvinska dijaspora živi i u Mongoliji gdje su poznati kao Cengel Tuvinci (engl.: Tsengel Tuvinians) ili Altajski Tuvinci. Dosta srodni Sojoti (jezik (?) Сойоты), kako sebe zovu, inače nastanjeni u Burjatskoj, ponekad se nazivaju imenom Okinski (engl. Okinsky) Tuvinci. Izvorna vjera im je animizam, danas su budisti.
U slavenskim jezicima ovaj narod poznat je kao Tuvinci: Odpradavna zili Tuvinci, patrici k asijskym narodum. '...zaradi vpliva Tibeta, so bili Tuvinci po tradiciji budisti.' ...Asi 77 % obyvatel tvoří turkičtí Tuvinci, Rusů.
Naziv Tuvinci nema nikakvu etničku vrijednost, ovim terminom ponekad se naziva stanovništvo Tuve, kao što su, za primjer, Teksašani, stanovnici Teksasa, ili Njujorčani stanovnici grada ili države Njujork.
Zemlja Tuva naroda je planinsko područje, ljeta su vruća i suha (43 stupnja), zime strahovito hladne (do -61 stupanj), područje ima oko 300 sunčanih dana godišnje. Večina ih živi od stoke, poljodjelstvo je ograničeno, nešto ječma, zobi i prosa. Većina Tuvinaca je ipak nomadska koja sezonski migrira sa svojim stadima. Nizinski Tuvinci pak žive u velikim šatorima poznatim kao 'ger' ili 'yurta'. Glavna hrana Tuvinaca je meso, ovčetina, govedina, kozje meso, te meso konja, deva, sobova. Do mesa divljači dolaze lovom.
U prošlosti tuvinska ženidba počinje u 12. ili 13-oj godini (danas 18), mladu su naravno tražili roditelji a par je ispočetka živio kod muževe obitelji.
Šamanizam je dosta rasprostranjen među Tuvincima, a proučavali su ih tuvinolozi ('tuvinologists', tuvinologija, znanost o Tuvincima) L.P. Potapov, V.P. Dyakonova, E. Taube, S.I. Weinstein, M.B. Kenin-Lopsan i N.A. Alekseev, dokazavši da je šamanizam sastavni dio njihovog duhovnog i kulturnog života. Šamanski bubanj, maske i šamanska odjeća tipični su za tuvinski kao i sibirski šamanizam.
Današnji Tuvinci 1/3 su budisti, trećina prakticira šamanizam, ostali su ateisti. Budizam među njih dolazi 1700-ih godina. Sovjeti 1930-ih uništavaju većinu samostana. Monasi su morali pobjeći. Budizam se ipak održao među Tuvincima iz Tuve.
Utjecaj šamanizma je još jak. Sedmog i četrdesetdevetog dana nakon nečije smrti održavaju pogrebne ceremonije. Kod njih se vjeruje da se duša u tijelu zadržava još sedam dana nakon smrti, tada je spremna za odlazak u 'Kraljevstvo mrtvih'.
Šaman vodi brigu o bolesnima i komunicira sa duhovima.
- [1] Arhivirano 2006-09-01 na Wayback Machine-u
- Khoomei Festival Arhivirano 2007-11-27 na Wayback Machine-u
- Mitohondrija
- Putopis Arhivirano 2006-05-22 na Wayback Machine-u
- [2] Arhivirano 2006-05-06 na Wayback Machine-u
- Religion Arhivirano 2005-12-20 na Wayback Machine-u
- Tuvas Arhivirano 2005-05-26 na Wayback Machine-u
