Prijeđi na sadržaj

Malahija (knjiga)

Izvor: Wikipedija
Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
uredi
Malahija na ruskoj ikoni iz 18. vijeka

Malahija je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Mal.

Ova proročka knjiga je posljednja napisana knjiga Staroga zavjeta. Napisao ju je prorok Malahija u drugoj polovici 5. st. pne. Nakon toga, uslijedilo je oko 400 godina "šutnje" do sv. Ivana Krstitelja i Isusova naučavanja. Malahijino ime znači "moj (Božji) glasnik". Nisu poznati detalji iz njegova života.

Malahija piše u vremenu, kada je jeruzalemski hram već ponovno sagrađen i obnovljen. Judejski narod više se ne klanja lažnim bogovima kao prije babilonskog izgnanstva, ali je nevjeran i ravnodušan prema Bogu [1]. Narod je uputio osam pitanja Bogu, a On im je odgovorio preko proroka Malahije. Odgovori počinju riječima: "vi pitate". Bog im poručuje, da ih i dalje voli. Kritizira svećenike zbog ravnodušnosti i nemara. Oni su žrtvovali Bogu slijepu, hromu i bolesnu stoku (Mal 1,8), a zdravu čuvali za sebe. Narod je dobio opomenu, zbog razvoda i mješovitih brakova s nevjernicima, koji su častili lažne bogove. Nisu ni postojani u dobru: "Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih (Mal 3,6-7)." [2] Narod je pomislio, da se ne isplati biti dobar, kada se zli izvuku i napreduju. Bog ih poziva na obraćenje, hvali pravedne, obećava nagradu onima koji se poprave, a sud i kaznu pokvarenima: "I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. Jer evo dan dolazi poput peći užaren;oholi i zlikovci bit će kao strnjika (Mal 3,18-19). Na kraju se naviješćuje Dan Jahvin i spominju se Mojsije i Ilija.

Ova proročka knjiga citira se u Novom zavjetu oko 20 puta.

Izvori

[uredi | uredi kod]