Jat (slovo)

Ћириличко слово Ѣ
Позиција у Уникоду
Велико: U+0462
Мало: U+0463
Слова словенских језика
А	Б	В	Г	Ґ	Д	Ђ
Ѓ	Е	Ѐ	Ё	Є	Ж	З
З́	Ѕ	И	Ѝ	І	Ї	Й
Ј	К	Л	Љ	М	Н	Њ
О	П	Р	С	С́	Т	Ћ
Ќ	У	Ў	Ф	Х	Ц	Ч
Џ	Ш	Щ	Ъ	Ы	Ь	Э
Ю	Я
Слова несловенских језика
Ӑ	Ӓ	Ә	Ӛ	Ӕ	Ғ	Ҕ
Ӻ	Ӷ	Ԁ	Ԃ	Ꚉ	Ӗ	Ӂ
Җ	Ӝ	Җ	Ԅ	Ӟ	Ԑ	Ӡ
Ԇ	Ӣ	Ҋ	Ӥ	Қ	Ӄ	Ҡ
Ҟ	Ҝ	Ԟ	Ԛ	Ӆ	Ԓ	Ԡ
Ԉ	Ԕ	Ӎ	Ӊ	Ң	Ӈ	Ҥ
Ԣ	Ԋ	Ӧ	Ө	Ӫ	Ҩ	Ԥ
Ҧ	Ҏ	Ԗ	Ҫ	Ԍ	Ҭ	Ԏ
Ӯ	Ӱ	Ӳ	Ү	Ұ	Ҳ	Ӽ
Ӿ	Һ	Ԧ	Ҵ	Ҷ	Ӵ	Ӌ
Ҹ	Ꚇ	Ҽ	Ҿ	Ӹ	Ҍ	Ӭ
		Ԙ	Ԝ	Ӏ
Историјска слова
Ꙉ	Ѻ	Ѹ	Ѡ	Ѽ	Ѿ	Ҁ
Ѣ	Ꙓ	Ꙗ	Ѥ	Ѧ	Ѫ	Ѩ
Ѭ	Ѯ	Ѱ	Ѳ	ֹѴ	Ѷ	Ꙟ
Диграфи ћирилице
Сва слова ћирилице

Jat (starosl. ѣть) je glas staroslovenskog jezika koji se u kasnijim slovenskim jezicima razvio u različite izgovore, te čini osnov razlike između dijalekata. Jat se u staroslovenskoj glagoljici označavao slovom Ⱑ, a u ćirilici Ѣ (malo slovo ѣ).

U praslovenskom jeziku jat je bio dugačak samoglasnik. Pretpostavlja se da je izgovarano kao zvuk [æ:]. U različitim slavenskim jezicima, kao i u srpskohrvatskim govorima, jat je prešao u druge glasove, najčešće /je/, /i/, /ie/, /e/, ali ponekad i /a/. Ta pojava se naziva "odraz jata". Po tome se slavenski jezici mogu podijeliti na različite skupine, kao i srpskohrvatski govori.

Slovo jat se na latinicu trasnkribuje kao ě, što je preuzeto iz češkog jezika, u kome se najčešće čita kao je.

U ruskom jeziku slovo se koristilo do 1917. godine, a u bugarskom do 1945. godine.

Različiti izgovor jata je glavni kriterij za razlikovanje ikavskog, ijekavskog i ikavskog izgovora u srpskohrvatskom jeziku. U slovenskim jezicima i dijalektima postoji više varijanti zamene ovog slova u izgovoru i pisanju:

• e — srpskohrvatska ekavica, makedonski jezik, slovenački jezik, ruski jezik i zapadni bugarski govori
• je i ije — srpskohrvatska ijekavica, slovački, poljski
• i — srpskohrvatska ikavica, ukrajinski jezik
• ja — bugarski jezik (na primer: bjal, mljako)^[1] i poljski (npr. biały)

• Jatova granica
• Glagoljica
• Staroslovenska ćirilica
• Ě

Jat (slovo) na Wikimedijinoj ostavi

Ovaj članak o lingvistici je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako što ćete ga proširiti.