Zagros

Naziv „Zagros“ potječe od iranskog naroda Zagartijanaca (Sagartijanaca) koji su naseljavali planinski masiv od jezera Van do obala Makrana. Druga objašnjenja kako termin potječe od grčke riječi „Zagreus“ (Olujno) ili avestanske riječi „Za-g'r'“ (Velika planina) smatraju se pogrešnima. Prije opisa starih Grka Zagros je nazivan „Planinom sa željeznim vrhovima“ (perz. اوپاریگی سهنه).

Planinski masiv Zagros je orogen, ulančano gorje nastalo endogenim procesima boranja uslijed djelovanja euroazijske i arapske litosferne ploče. Nedavna istraživanja u pomoću GPS-a u Iranu^[3] pokazala su kako je sudar dviju litosfernih ploča i dalje aktivan što dovodi do deformacije, posebno u gorjima Zagrosa i Alborza. Relativno gusta iranska GPS mreža^[4] u planinama Zagrosa pokazala je velike rezultate deformacije; oko 10 mm godišnje u jugoistočnom dijelu, te oko 5 mm godišnje u sjeverozapadnom dijelu masiva. Prema navedenim istraživanjima da se zaključiti kako je sudar ploča neravnomjeran, odnosno kako postoje dvije različite zone sudara litosfernih ploča čija se granica nalazi u blizini grada Kazeruna. Pritisci na zemljinu koru uslijed sudara ploča izazivaju često prelamanje slojeva sedimentnih stijena. Naknadne erozije odstranile su mekše stijene dok su ostavile tvrđe stijene poput vapnenca i dolomita (stijene slične vapnencu koja sadrži kalcij i magnezij). Ova različita erozija stvorila je paralelne oblike obronaka Zagrosa. Okolica i tektonska historija stijena su bile pogodne za prikupljanje fosilnih goriva pa područje Zagrosa ima važnost za naftnu industriju Perzijskog zaljeva.

Planinski masiv Zagros podijeljen je na brojne planinske lance koji se pružaju usporedno na razmacima od 10 do 250 km, a nastali su u isto doba kao i Alpe u Europi. Glavna nalazišta nafte u Iranu nalaze se po sredini zapadnog prigorja. Na južnim djelovima masiva uz pokrajinu Fars nalaze se nešto niži vrhovi koji dosežu nadmorske visine do 4000 m, a sadrže vapnenačke stijene bogate morskim fosilima.

Masiv Kuhrud proteže se oko 300 km na istoku paralelno uz Zagros, a između dva planinska lanca nalazi se gusto naseljeno područje relativno velike nadmorske visine gdje vlada umjerena klima. Rijeke u tom području ulijevaju se u slana jezera, a doline kroz koje protječu čine plodne poljoprivredne površine. Slane kupole i slani ledenjaci su česti u planinama Zagros. Slane kupole su važne za eksploataciju nafte, jer neprobojna sol često vezuje petrolej ispod naslaga stijena.

Najstariji tragovi poljoprivrede koji datiraju iz 9000. pne.^[5] nađeni su nižim dijelovima Zagrosa oko gradova Suze i Anšana. Pod planinama Zagrosa postoje brojna arheološka nalazišta; u pećini Šanidar pronađeni su kosturi neandertalaca, dok se neolitičko naselje Jarmo uz Jerihon i Çatal Höyük smatra jednim od najstarih u historiji.

Podno Zagrosa pronađene su i neki od najstarijih tragova proizvodnje. Primjeri su naselja Hadži Firuz Tape i Godin-Tape u kojem su pronađena najstarija skladišta vina koja datiraju između 5400. i 3500. pne.^[6]

U ranom starom vijeku Zagros je bio naseljen Kasitima, Gutejcima, Asircima, Elamitima i Mitancima, koji su povremeno provaljivali u sumerske i akadske gradove u Mezopotamiji. Planinsko gorje tvori geografsku granicu između mezopotamskih ravnica u današnjem Iraku i Iranske visoravni u Iranu.

• Iranska visoravan
• Alborz
• Taursko gorje

• Zagros (Livius.org) Arhivirano 2013-10-01 na Wayback Machine-u
• The genus Dionysia Arhivirano 2019-12-04 na Wayback Machine-u
• Iran, vremenska skala historije umjetnosti (Metmuseum.org) Arhivirano 2001-03-05 na Wayback Machine-u
• Mezopotamija od 9000. do 500. pne. (Usfca.edu/) Arhivirano 2007-02-24 na Wayback Machine-u
• Glavni vrhovi gorja Zagros

Ostali projekti