Rod (gramatika)

Rod je način podjele imenica na više skupina. Jedna je karakteristika roda slaganje s drugim riječima, koje moraju biti u istom rodu. U hrvatskom se imenice slažu s pridjevima i zamjenicama:

• Vidim crnog konja. On dolazi.
• Vidim crnu kobilu. Ona dolazi.

Imenice se dijele u rodove po različitim kriterijima:

• po prirodnom rodu, sve imenice koje opisuju živo pripadaju u "muški" ili "ženski" rod, a sve za neživo u jedan "srednji" ili više njih (to se može reći za engleski jezik)

• po gramatičkom rodu, imenice se dijele po nastavcima, karakterističnim glasovima, prefiksima i sl. (npr. romanski jezici)

• po leksičkom rodu, rod se ne može zaključiti iz na osnovu oblika riječi niti toga što predstavlja, nego je "proizvoljan" (npr. tako je uglavnom u njemačkom)

• jezici u stvarnosti najčešće kombiniraju ova tri kriterija (npr. hrvatski)

Mnogi jezici nemaju rod (ni imenske klase), npr. mađarski (ő znači "on" ili "ona") i japanski. Neki jezici (engleski) posjeduju samo različite zamjenice (he, she) pa se rod svodi na slaganje sa zamjenicama. Mnogi jezici imaju sustav sličan hrvatskom.

U nigersko-kongoanskim jezicima postoje veliki sustavi imenskih klasa koji su organizirani na osnovu početka imenice (ki- je oznaka 7. klase jednine):

kitabu kikubwa kinaanguka

(kl.7 -k njiga; kl.7 - velika; kl.7 -PREZENT - pada)

"Velika knjiga pada".

Neki autori prikazuju tri razine grupiranja imenica (objašnjene u poglavlju o rodu u hrvatskom):

• podklase slaganja (najfinija podjela)
• rodovi
• makrorodovi (najgrublja podjela)

Postoji pretpostavka da se jezici mogu oštro podijeliti na one koje imaju imenske klase i one koje nemaju, i da su prelasci između ove dvije skupine vrlo rijetki. Po tome bi se moglo zaključivati o srodnosti jezika.

Srpskohrvatski se jezik tradicionalno opisuje kao jezik s tri roda, koji se iskazuju na imenicama, pridjevima i zamjenicama. Za imenice je rod fiksan, iako se može tvorbom riječi često stvoriti riječ odgovarajućeg roda, kada je potrebna (npr. učitelj - učiteljica). Ovo je tradicionalna i donekle pojednostavljena slika.

Kriterij podjele po rodovima u srpskohrvatskom jest gramatičko-leksički:

• ako imenica završava u nominativu na -a tada je ženskog roda (voda), s nekim izuzecima (gazda);

• ako imenica završava u nominativu na -o ili e, tada je srednjeg roda (selo, more), s nekim izuzecima (pepeo);

• inače, može biti muškog (most) ili ženskog roda (mast).

U srpskohrvatskom se sve riječi koje imaju rod međusobno slažu po rodu. Međutim, ako gledamo načine slaganja po različitim promjenama pridjeva po padežima, tada različitih promjena ima 7 (sve za pridjev siv; pokazano je i slaganje sa zamjenicama):

• Vidim sivog psa. On je siv. (muški rod, jednina, živo)
• Vidim sivi kamen. On je siv. (muški rod, jednina, neživo)
• Vidim sivu mačku. Ona je siva. (ženski rod, jednina)
• Vidim sivo jezero. Ono je sivo. (srednji rod, jednina)
• Vidim sive pse. Oni su sivi. (muški rod, množina)
• Vidim sive mačke. One su sive. (ženski rod, množina)
• Vidim siva jezera. Ona su siva. (srednji rod, množina)

Neki autori ovakve skupine nazivaju podklasama slaganja. U nigersko-kongoanskim jezicima upravo se ove skupine nazivaju imenskim klasama.

Ako grupiramo oblike jednine i množine zajedno, dobit ćemo četiri skupine:

• muški rod, živo
• muški rod, neživo
• ženski rod
• srednji rod

Ovakve i slične skupine (osnovane strogo na slaganju) se često nazivaju rodovima, npr. u standardnom opisu nekih jezika:

• poljski se opisuje kao jezik s pet rodova (muška imena, živi muški, neživi muški, ženski i srednji) - vidi opis u poljskoj Wikipediji
• čečenski opisuje se kao jezik sa 6 ili 4 roda (ovisi o autoru).

U srpskohrvatskom (i drugim jezicima) gornje se skupine mogu dalje grupirati u tri, tako da se "živi muški" i "neživi muški" grupiraju zajedno u "muške" imenice. Ovakve skupine neki nazivaju makrorodovima. To su upravo tradicionalni "rodovi" u hrvatskom jeziku. U ovakvoj se podjeli problem slaganja s pridjevima opisuje zasebno, a sve se prikazuje na temelju slaganja s zamjenicama.

Engleski pokazuje samo različite oblike kod zamjenica (he, she, it), a slaganje je zasnovano na prirodnom rodu, gdje su sve nežive imenice srednjeg roda, uz neke izuzetke (ship = she).

U latinskom jeziku postoje tri roda (muški, ženski, srednji) bazirani na gramatičko-leksičkim kriterijima (imenice na -a uglavnom su ženskog roda, na -um srednjeg roda, a za ostale nema nekog pravila).

U romanskim jezicima broj rodova reduciran je na 2 (osim u rumunjskom) i često zasnovan na gramatičkim kriterijima (u španjolskom i talijanskom većina imenica koje završavaju na -a ženskog je roda, a sve ostale muškog).

Djirbal, jedan on urođeničkih jezika Australije, ima sljedeća četiri roda:

1. živa bića, muškarci
2. žene, voda, vatra, opasne stvari
3. jestivo voće i povrće
4. ostalo

Mnogi neindoeuropski jezici Europe i Azije nemaju roda (turski, baskijski, finski, itd.)

Većina indijanskih jezika Sjeverne Amerike nema razlikovanje imenica po rodu.