Melit

„Mellitus” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Mellitus (razvrstavanje).

Melit (latinski: Mellitus, ? - 24. april 624) bio je prvi biskup Londona pod saksonskom vlašću, treći nadbiskup Canterburyja i član Gregorijanske misije koju je papa Grgur Veliki godine 601. poslao u današnju Englesku kako bi pokrstila tada paganske Anglosaksonce. U Britaniju je došao kako bi pomogao naporima Augustina od Canterburyja a godine 604. je posvećen kao biskup Londona. Melit je poznat kao primatelj znamenitog papinog pisma poznatog kao Epistola ad Mellitum koje citira historičar Beda Uvaženi, a u kome se savjetuje postepeno pokrštavanje Anglosaksonaca koji bi trebali zadržati što je moguće više svojih rituala i običaja. Godine 610. je Melit putovao u Italiju i prisustvovao crkvenom sinodu, ali se odatle vratio u Englesku sa papinim pismima za misionare.

Melit Mellitus
nadbiskup Canterburyja
Kamena oznaka Melitovog groba u opatiji sv. Augustina u Canterburyju
Provincija	Canterbury
Dijeceza/eparhija	Biskupija Canterbury
Stolica	Nadbiskup Canterburyja
Stolovanje završilo	24. april 624
Prethodnik	Laurencije
Nasljednik	Justus
Ostale funkcije	biskup Londona
Redovi
Konsekracija	604
Lični detalji
Smrt	24. april 624
Svetost
Datum slave	24 April[1]
Štovanje u	Pravoslavna crkva Rimokatolička crkva[2][3] Anglikanska zajednica[1]
Kanonizacija	Pre-kongregacijski

Nakon smrti svog porkovitelja, kralja Saeberhta od Essexa, Melit je protjeran iz Londona od strane njegovih paganskih nasljednika na prijestolju Essexa. Godine 616. je umro njegov drugi, daleko važniji pokrovitelj, kršćanski kralj Ethelbert od Kenta, a nakon čega su također na vlast došli pagani, pa se Melit morao skloniti u Galiju. Međutim, već sljedeće godine se Etelbertov nasljednik Eadbald ponovno pokrstio, pa se Melit vratio u Britaniju. Kada je 619. umro nadbiskup Laurencije od Canterburyja, Melit je preuzeo njegovo mjesto; u London se nije vratio, jer su tamošnji stanovnici i plemstvo ostali pagani. Na mjestu kenterberijskog nadbiskupa je, po predaji, čudesno spasio katedralu i grad Canterbury od požara. Nakon smrti 624. se slavio kao svetac.