Wikipedija

Malikijski mezheb

(Preusmjereno sa stranice Malikiti)

Malikijski (arapski: مالكي) mezheb je jedan od četiri škole fikha ili vjerskog zakona u sunitskom islamu. Drugi je po brojnosti od četiri mezheba, a slijedi ga oko 25% muslimana, uglavnom u Sjevernoj Africi, Zapadnoj Africi, UAE, Kuvajtu, te u nekim dijelovima Saudijske Arabije. U prošlosti, također su ga slijedili u dijelovima Europe pod islamskom vladavinom, posebno u islamskoj Španiji i Sicilijanskom Emiratu.

Malikijski mezheb

Osnove škole Grada Svjetlosti - Medina Munawwarah

uredi

Malikijski mezheb proizlazi iz rada Malik ibn Anas, u prvom redu Muwaṭṭah i Mudawwanah. Muwaṭṭah je zbirka hadisa koji koji su dio Sahih Buhari sa nekim komentarima Malika u vezi početne "prakse" ljudi iz Medine gdje je početna praksa u skladu ili u suprotnosti sa prenesenim hadisima. Malik (po kome je kasnije nazvan ova mezheb) smatra početnike Medine (prve tri generacije) da su nepobitan dokaz "živog" prvobitnog sunneta.

Drugi glavni izvor, al-Mudawwanah al-Kubrā, jeste zajednički rad Malika i njegovog dugogodišnjeg studenta, Ibn Qasim i njegov studenta Saḥnūna. Mudawwanah se sastoji od bilješki Ibn Qasima od predavanja Malika i odgovora na pravna pitanja koje je sakupio Saḥnūn u kojjima Ibn Qasim citira Malika, a gdje nisu postojale bilješke, on daje svoje pravno obrazloženje na temelju načela koja je postavio Malik. Ove dvije knjige, odnosno Muwaṭṭah i Mudawwanah, zajedno s drugim primarnim knjigama uzetih od drugih istaknutih studenata Malika, zajedno čine Mukhtaṣar Khalil, koji je uzet za osnovu malikijskog mezheba. Ovaj mezheb se razlikuje od ostala tri ponajviše u izvorima koji se koriste za donošenje zaključaka. Sve četiri mezheba koristite Kuran kao primarni izvor, a zatim sunnet od Muhammeda, koji se prenosi putem hadisa. U malikijskom mezhebu, sunnet uključuje ne samo ono što je zabilježeno u hadisima, već i pravna rješenja uzeta od prvih četiri pravednih halifa (rāshidūn), u prvom redu Omera, idžma (konsenzusom učenjaka), kijas (analogija) i urf (lokalni običaj koji nije u direktnom sukobu s utvrđenim islamskim principima). Malikijski mezheb, osim toga, u velikoj mjeri oslanja se na praksu salaf ljudi iz Medine kao izvora (sastoji se od Ṣaḥābah, tābi'īn , i prakse ashaba, odnosno najbolje generacije kao što je rečeno u autentičnom hadisu). To je zato što je njihova kolektivna praksa, uz izvedena rješenja iz salafa učenjaka, smatrana mutawātir, ili poznatom i prakticiranom tolikog broja različitih ljudi da to može biti samo sunnet. Drugim riječima, praksa prve tri generacije muslimana koji su boravili u Medini, tj. salaf ili pravedni prethodnici, formirala je oblik normativne prakse - "živi sunnet", koja je sačuvana od Muhammeda. Kada su prisiljeni da se oslanjaju na nepouzdane hadise da bi se donijela neka odluka, malikije onda biraju hadis koji je medinskog porijekla, a to znači da je prenositelj(i) živio u Medini. U malikijskom mezhebu "živi sunnet" od salafa iz Medine podržava samo jednom potvrđeni hadis, a nikako obrnuto. To je vjerojatno ono što najviše razlikuje malikijski mezheb od šafijskog, hanbelijskog i hanefijskog mezheba respektivno. Ti izvori, prema Maliku, ponekad zamjenjuju hadise, jer se praksa ljudi iz Medine smatra "živim sunnetom", s obzirom da se Muhammed preselio tamo, živio i umro tamo, a također većina njegovih ashaba je živjela tamo za vrijeme njegova života i nakon njegove smrti. Rezultat ovoga je ono što se čini da ovaj mezheb uzima puno šire stavove-dokaze od oslanjanja samo na sahih (vjerodostojnije) hadise kao što je slučaj u drugim školama, ali u stvarnosti, ovo služi za jačanje hadisa vezanih za stvarnu praksu. Malik je naročito pazio na vjerodostojnost svojih izvora, a njegova relativno mala zbirka hadisa, poznata kao al-Muwaṭṭah ili "Odobreno", vrlo je cijenjena. Malik je rekao, objašnjavajući naslov: "Moju knjigu je pregledalo sedamdeset pravnika iz Medine, i svaki od njih mi ju je odobrio, pa sam je nazvao 'Odobreno'."

Malik, imam Hijraha

uredi

Malik je jednom bio osuđen na bičevanje od strane guvernera Medine, rođaka kalifa Abū al-Mansura Ja'fara zbog prenošenja hadisa o tome da razvod dobiven pod prisilom je nevažeći. Hadis je o tom pitanju je imao važnu političku implikaciju, jer je podržavao one koji su tvrdili da je halifin autoritet bio sličanog karaktera tj. nevažeći - jer je, također, bio osiguran preko sredstava prisile. Na kraju, Malik je primoran da paradira ulicama u sramoti i naređeno je da se sam javno vrijeđa. Kažu da je on tad rekao: "Ko me poznaje, zna me, tko me ne zna, moje ime je Malik ibn Anas, a ja kažem: razvod od prisilom je ništav i nevažeći." Kada se o incidentu izvijestio al-Mansur, naređeno je da Malik bude otpušten, a njegov rođak da bude kažnjen.

Razlike u namazu u odnosu na druge mezhebe

uredi

Postoje male razlike u uobičajenim metodama salata, ili namaza u malikijskom mezhebu.

  • Kijām (stojeći položaj u molitvi) – uobičajeno je (mashhūr) da ruke vise sa strane tokom namaza.
  • Gleda se ravno u razini očiju (tj. doslovno "okrenut" Kabi) tokom i stojećeg i sjedećeg dijela namaza, umjesto da gleda prema dolje u mjesto sedžde (postoji neslaganje u ovom pogledu, s mnogim poznatim malikijskim naučnicima o tome da treba gledati u mjesto sedžde; međutim, to se ponajviše odnosi na koncentraciju i poniznost pred Allah om, a u svakom valjanost namaza neće biti upitna).
  • Ne uči se nikakve dove prije Fatihe u obaveznim namazima (Bismillah, recitirajući "u ime Allaha, milostivog samilosnog" prije Fatihe).
  • Taslīm – izgovaranje taslīma na kraju namaza samo jednom ("Al-salāmu 'alaykum" okrećući glavu nadesno), u drugim mezhebima je uobičajeno izgovoriti taslīm dvaput, jednom na svoje desno rame i jednom na lijevu stranu.

Poznate Mālikīje

uredi

Eksterni linkovi

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Malikijski_mezheb&oldid=41223376