Delfi

Godine 1987. arheološko područje Delfi je zbog izuzetnih kulturnih vrijednosti upisano na Listu svjetske baštine UNESCO-a.^[1] Kao svjetska baština, Delfi unutar svojih granica sadrže sve ključne atribute koji prenose izvanrednu univerzalnu vrijednost dobra. Mjesto nije mijenjano kroz vijekove. Projekti restauracije koji su preduzeti bili su ograničenog i malog obima i izvedeni su u skladu sa principima Venecijanske povelje.^[2]

Delfi se nalaze na zaravni na padini planine Parnas. Polukružna izbočina poznata je kao Fedrijade; ona nadgleda dolinu Pleisto. Jugozapadno od Delfa, udaljen oko 15 km, nalazi se grad-luka Kira u Korintskom zalivu.

Ime Delphoi je povezano s δελφός delphus „materica“ i možda ukazuje na obožavanje boginje zemlje na tom mestu. Apolon je povezan s ovim mestom svojim epitetom Δελφίνιος Delphinios, „Delfski“, t.j. „iz Delfa“, ili „iz materice“. Epitet je povezan s delfinom („ribom s matericom“) u homerskoj Himni Apolonu (Εις Απόλλωνα Πύθιον, 400), koja kaže kako je Apolon prvi put došao u Delfe u obliku delfina, noseći krićanske sveštenike na leđima.

Druga legenda kaže da je Apolon došao u Delfe sa severa i zaustavio se u Tempeu, gradu u Tesaliji da ubere lovor, biljku koja mu je posvećena. U znak sećanja na ovu legendu, pobednici Pitijskih igara nagrađivani su lovorovim vencem ubranim u Tempeu.

Delfi su bili mesto velikog hrama posvećenog Apolonu Febu, Pitijskih igara i poznatog proročišta. Čak i u rimsko vreme bilo je stotine votivnih statua, koje je opisao Plinije mlađi a video ih je i geograf Pauzanija.

Kad je bio mlad, Apolon je ubio htoničnu zmiju Pitona, koji je živeo kraj Kastalijanskog potoka, zato što je, po nekima, pokušao da siluje Leto koja je bila trudna s Apolonom i Artemidom. Ovaj potok je odavao isparenja zbog kojih je proročište u Delfima davalo pretskazanja. Apolon je ubio Pitona ali je morao biti kažnjen zbog toga, jer je Piton bio Gejino dete. Svetilište posvećeno Apolonu je verovatno prvobitno bilo posvećeno Geji, a posle Posejdonu. Proročište je u to vreme prorocalo budućnost na osnovu žuborenja vode i šuštanja lišća.

Prva proročica je bila opšte poznata kao Sibila, iako je njeno ime bilo Herofila. Ona je svoja predskazanja pevala, a dobijala ih je od Geje. Kasnije, „Sibila“ je postala titula koja je davana svakoj sveštenici "Sibyl" koja je proricala. Sibila bi sedela na „sibilskoj steni“, udišući isparenja iz zemlje ¹ i davala svoja često zbunjujuća predskazanja. Pauzanija je tvrdio da je Sibila rođena iz veze čoveka i boginje, kćerke morskog čudovišta i besmrtne nimfe. Drugi su govorili da je ona Apolonova sestra ili kćerka. Treći tvrde da je Sibila crpla snagu prvobitno od Geje, koja je predala proročište Temidi, a ova Febu.

Proročica je imala značajan uticaj širom Grčke, i konsultovana je pre svakog važnijeg poduhvata: ratova, osnivanja kolonija i sl. Ona je poštovana i u polu-helenističkim zemljama u okolini Grčke, kao što je Lidija, Karija, čak i Egipat. Krez, vladar Lidije tražio je savet od Delfa pre nego što je napao Persiju, i prema Herodotu dobio je odgovor: "ako to uradiš, uništićeš veliko carstvo.“ Krez je smatrao da je odgovor povoljan i krenuo u rat, ali je bio poražen (a njegovo carstvo je, naravno, uništeno).

Takođe se smatra da je proročica objavila da je Sokrat najmudriji čovek u Grčkoj, na šta je Sokrat rekao da ako je tako, to je zbog toga što je svesan svog neznanja. Ova tvrdnja povezana je s najčuvenijim geslom Delfa, za koji je Sokrat rekao da ga je ovde naučio, Gnothi Seauton (Γνώθι Σεαυτόν): „upoznaj sebe samog“. Drugi poznati moto Delfa je Meden Agan (Μηδέν Άγαν): „ništa previše“.

U 3. veku posle Hrista, proročica je, verovatno potkupljena, izjavila da bog ovde više neće govoriti.

Apolonov hram u Delfima izgradili su Troponije i Agamed.

¹ Nakon istraživanja mesta, arheolozi su bili ubeđeni da su isparenja samo mit, jer nikakav dokaz o njegovom postojanju nisu mogli da pronađu, i – po opšteprihvaćenom mišljenju tadašnje geologije – emitovanje gasova iz stene može se pojaviti jedino u vezi s vulkanskom aktivnošću. Međutim, nedavna geološka ispitivanja ukazuju da je mesto proročišta mlada geološka raselina i da je moguće da su u drevnim vremenima ovde izlazili laki ugljovodonični gasovi iz bitumenoznog krečnjaka koji imaju opojan efekat. (de Boer et al., Geology 29 (2001) pp. 707; videt npr. here Arhivirano 2006-02-05 na Wayback Machine-u

Od samog ulaza u nalazište, pa uz padinu skoro do samog hrama, nalazi se veliki broj votivnih statua i brojne riznice. NJih su podizale razne države – prekomorske, kao i one s grčkog kopna, da bi obeležile pobede i zahvalile se proročištu za korisne savete. Najimpresivnija je danas restaurirana Riznica boginje Atine, koja je podignuta u znak sećanja na atinsku pobedu u Maratonskoj bici. Atinjanima je proročica takođe savetovala da imaju veru u u svoje „drvene zidove“ – shvativši da je proročica mislila na njihove brodove, dobili su poznatu bitku kod Salamine. Druga impresivna riznica je posvećena gradu Sifnosu, u kojoj je nagomilano veliko bogatstvo iz rudnika srebra i zlata.

Tolos na svetilištu Atine Proneje je kružna građevina izgrađena između 380. i 360. pne. Ona se sastoji od 20 dorskih stubova raspoređenih u prečniku od 14,76 metara, s 10 korintskih stubova unutra. Tolos se nalazi oko 800 m od glavnih ruina u Delfima. Tri dorska stuba su restaurirana, a to je danas najpopularnije mesto u Delfima za fotografisanje turista.

Današnji Delfi ili Delfoi nalazi se zapadno od arheološkog nalazišta. Pored njega prolazi moderan autoput koji povezuje Amfisu sa Itejom i Arahovom. Glavna ulica je dvosmerna. U Delfiju postoji škola, licej i trg (plateia). Opština uključuje i mesto Hriso, koje se u antičko doba zvalo Krisa.

• Homepage of the modern municipality Arhivirano 2009-03-04 na Wayback Machine-u (in English or Greek)
• Hellenic Ministry of Culture: Delphi Arhivirano 2005-04-01 na Wayback Machine-u
• The Oracle of Delphi and Ancient Oracles, annotated guide edited by Tim Spalding
• Delphi guide Arhivirano 2009-02-28 na Wayback Machine-u
• Delphi (in Greek)
• C. Osborne , "A Short detour to Delphi and the Sibyls" Arhivirano 2005-04-03 na Wayback Machine-u
• Eloise Hart, "The Delphic oracle"
• "The Delphic oracle" Arhivirano 2007-01-07 na Wayback Machine-u
• John R. Hale, et al., "Questioning the Delphic Oracle: When science meets religion at this ancient Greek site, the two turn out to be on better terms than scholars had originally thought", in Scientific American August 2003
• John Roach, "Delphic Oracle's Lips May Have Been Loosened by Gas Vapors" in National Geographic news, August 2001
• Geology of Delphi Arhivirano 2005-09-19 na Wayback Machine-u
• The New York Times, March 19, 2002: "Fumes and Visions Were Not a Myth for Oracle at Delphi"