Veljko Bulajić

Veljko Bulajić (Vilusi kraj Nikšića, 22. ožujka 1928. – Zagreb, 2. travnja 2024.) bio je crnogorsko-hrvatski filmski redatelj i dobitnik UNESCO-ove nagrade Kalinga za »vrhunsko ostvarenje na području umjetnosti i znanosti«.^[1]

Bulajić je djetinjstvo proveo u Sarajevu, kao i dio školovanja. Filmove je snimao u svim republikama bivše Jugoslavije, a već 40 godina živi i radi u Hrvatskoj. Srednju školu Bulajić je završio u Sarajevu. Nakon rata našao je mjesto u Domu JNA u Zagrebu, gdje se družio s mlađim poratnim intelektualcima. Tada se počeo zanimati za kinematografiju, upisao je filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959., asistirao velikim redateljima kao što su Federico Fellini i Vittorio De Sica pa se vratio u bivšu Jugoslaviju.^[1]

Redateljsku karijeru započinje kratkim filmovima Kamen i more i Brod lutalica (1953.), a 1959. realizira prvi dugometražni igrani film Vlak bez voznog reda koji je prikazan na filmskom festivalu u Cannesu.

Većinu života proveo je radeći u Hrvatskoj i poznat je prije svega po režiji filmova na temu Drugog svjetskog rata. Prema Hrvatskoj radioteleviziji, njegovi su filmovi dosegli gledanost veću od 500 milijuna gledatelja širom svijeta.^[2] Prema Večernjem Listu, Bulajić je režirao četiri najgledanija jugoslavenska filma svih vremena.^[1] Usluga streaminga MUBI opisuje Bulajića kao "tvorca epskih blockbustera".^[3]

Bulajićev legendarni film Bitka na Neretvi je daleko najskuplji filmski spektakl snimljen u bivšoj Jugoslaviji. U filmu su glumile hollywoodske zvijezde: Orson Welles, Franco Nero, Yul Brynner, Sergei Bondarchuk uz jugoslavenske zvijezde, među njima i: Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Velimir Bata Živojinović. Film bio je nominiran za Oscara u Americi i osvojio je Zlatnu nagradu na filmskom festivalu u Moskvi. Premijerama u Sarajevu i Beverly Hillsu prisustvovali su: Sophia Loren, Ronald Reagan, Josip Broz Tito i drugi.^[4][5] Promotivni poster za film izradio je slavni slikar Pablo Picasso.^[6]

Veljko Bulajić je u proljeće 2018. godine dovršio igrani film Bijeg do mora, hrvatsko-crnogorske koprodukcije.

• Vlak bez voznog reda (1959.)
• Rat (1960.)
• Uzavreli grad (1961.)
• Kozara (1962.)
• Skoplje '63 (1964.)
• Pogled u zjenicu sunca (1966.)
• Bitka na Neretvi (1969.)
• Atentat u Sarajevu (1975.)
• Čovjek koga treba ubiti (1979.)
• Visoki napon (1981.)
• Veliki transport (1983.)
• Obećana zemlja (1986.)
• Donator (1989.)
• Libertas (2006.)
• Bijeg do mora (snimljen 2017.; neprikazan)

• Nagrada Zlatni lav u Veneciji
• Zlatna Nimfa u Monte Carlu
• Nagrade za režiju u San Sebastijanu, Vancouveru, Petrogradu, Leipzigu, New Delhiu i na mnogim drugim festivalima
• 7 Zlatnih Arena za najbolji film na Pulskom filmskom festivalu
• 2009. – Red Danice hrvatske za osobite zasluge u kulturi^[7]
• 2009. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo u području filmske umjetnosti
• 2021. – Zlatni Oktavijan za životni doprinos filmskoj umjetnosti^[8]

Veljko Bulajić dobitnik je preko 80 filmskih nagrada među kojima su nagrade međunarodne kritike Cidalc, nagrade Zlatni klas za najbolji film u Valladolidu, te nekoliko nagrada publike. Tri puta bio je član žirija međunarodnog Filmskog festivala u Cannesu, kao i na filmskim festivalima u Moskvi i New Delhiu. Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu Bulajiću je 2013. dodijeljena Nagrada za životno djelo, nakon što je u rimskoj Filmskoj palači prikazan njegov film Libertas o životu i djelu velikog hrvatskog pisca Marina Držića. Nagradu mu je uručio Franco Nero, zvijezda njegove Bitke na Neretvi iz 1969., filma koji je u Jugoslaviji slavljen kao »jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena«.^[1]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Veljko Bulajić

• Veljko Bulajić u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
• Veljka Bulajića listu "Vijesti"^{[neaktivna poveznica]} (crn.)