To the Bone

To the Bone
Steven Wilson (studijski album)
Žanr	progresivni pop, rock[1]
Objavljen	18. kolovoza 2017.[2]
Snimanje	prosinac 2016. – veljača 2017.
Studio	Strangeways (London, Ujedinjeno Kraljevstvo) Studio du Flon (Lausanne, Švicarska)
Trajanje	59:53
Izdavač	Caroline International
Producent(i)	Steven Wilson, Paul Stacey
Kronologija albuma – Steven Wilson
Hand. Cannot. Erase. (2015.) To the Bone (2017.) The Future Bites (2021.)
Singlovi s albuma To the Bone
„Pariah” Objavljen: 9. svibnja 2017.[3] „The Same Asylum as Before” Objavljen: 2. lipnja 2017.[4] „Song of I” Objavljen: 9. lipnja 2017.[5] „Permanating” Objavljen: 30. lipnja 2017.[6] „Refuge” Objavljen: 3. kolovoza 2017.[7]

To the Bone peti je studijski album britanskoga glazbenika Stevena Wilsona. Diskografska kuća Caroline International objavila ga je 18. kolovoza 2017. Do danas je najuspješniji Wilsonov album; dosegao je treće mjesto na Britanskoj ljestvici albuma i na Billboardovoj ljestvici Independent Albums.

Krajem 2016. Wilson je izjavio da je ponovno u studiju i da snima album koji će biti objavljen iduće godine.^[8] Na početku 2017. objavio je dva videozapisa koji prikazuju snimanje novih pjesama; u videozapisu objavljenu 5. siječnja prikazao je snimanje pjesme „Pariah”, a u videozapisu objavljenu 12. veljače snimanje pjesme „To the Bone”, na kojoj gostuje svirač usne harmonike Mark Feltham.^[9][10] Wilson je 8. svibnja na Instagramu objavio popis pjesama, a idućeg dana objavio je prvi singl „Pariah”.^[11][12] Istog je dana službeno najavio novi album i izjavio da će 2018. otići na europsku turneju, a 18. svibnja objavio je glazbeni spot za pjesmu „Pariah”.^[13][14] Naknadno je objavio još četiri pjesme: „The Same Asylum as Before”, „Song of I”, „Permanating” i „Refuge”. U glazbenom spotu za „Permanating”, objavljenu 21. srpnja, pojavljuje se bolivudska plesna trupa.^[15] Glazbeni spot za pjesmu „Nowhere Now” objavljen je 19. rujna,^[16] a za pjesmu „The Same Asylum as Before” objavljen je 31. siječnja 2019.

Wilson je izjavio da su pjesme na albumu nadahnute albumima progresivnog popa koje je slušao u djetinjstvu, a među njima su So Petera Gabriela, Hounds of Love Kate Bush, The Colour of Spring sastava Talk Talk i The Seeds of Love skupine Tears for Fears.^[17]

Tekstovi: Steven Wilson, osim za pjesmu „To the Bone”, čiji je tekst napisao Andy Partridge, glazba: Wilson.

Odaziv kritičara

Zbirne ocjene
Izvor	Ocjena
AnyDecentMusic?	6,8/10[18]
Metacritic	77/100[19]
Recenzije
Izvor	Ocjena
AllMusic	[20]
Classic Rock	[21]
Drowned in Sound	4/10[22]
Metal Injection	9/10[23]
Perun.hr	9/10[24]
PopMatters	7/10[25]
Sputnikmusic	4,5/5[1]
Under the Radar	[26]

To the Bone dobio je uglavnom pozitivne kritike. Na Metacriticu, koji glazbenim uradcima daje ocjenu od 0 do 100 na temelju prosječne ocjene recenzenata raznih publikacija, dobio je ukupno 77 bodova na temelju 12 recenzija, što označava „uglavnom pozitivne kritike”.^[19]

Pišući za AllMusic, Thom Jurek dao mu je četiri zvjezdice od njih pet, izjavio je da su pjesme na albumu „vješto napisane” i da se cijeli uradak može ubrojiti među „najbolje Wilsonove radove”.^[20] Jednaku mu je ocjenu dao i Philip Wilding u osvrtu za Classic Rock napisavši da je riječ o njegovu „najboljem i najpotpunijem samostalnom albumu dosad”.^[21]

Brice Ezell dao mu je sedam bodova od njih deset u recenziji za PopMatters zaključivši: „Bez obzira na to o kojem je projektu riječ, Wilsonove pjesme određuje melankolija. Zbog beskompromisna veselja koje prožima To the Bone, [taj je album] dobrodošla dopuna njegovoj diskografiji.”^[25] U osvrtu za Under the Radar Scott Dransfield dao mu je 7,5 boda od njih 10 i napisao je da „izvrsno predstavlja kvalitete Stevena Wilsona koje ga čine tako važnim kantautorom i producentom”.^[26]

U manje naklonjenu osvrtu za Drowned in Sound Benjamin Bland dao mu je četiri boda od njih 10 izjavivši: „Ima zaraznih melodija, ali raštrkane su i često ubačene u pjesme koje zabrinjavajuće podsjećaju na mlake i nezanimljive pop-pjesme.”^[22]