Prijeđi na sadržaj

Sjedište Europskog parlamenta u Strasbourgu

Koordinate: 48°36′N 7°46′E / 48.6°N 7.77°E / 48.6; 7.77 (WD)
Izvor: Wikipedija
Sjedište Europskog parlamenta u Strasbourgu
Osnovni podatci
Mjesto Strasbourg
Država
Koordinate 48°36′N 7°46′E / 48.6°N 7.77°E / 48.6; 7.77 (WD)
Vrijeme gradnje 1995. − 1999.
Otvorenje 14. prosinca 1999.
Status gradnje izgrađen
Stil gradnje suvremena arhitektura
Arhitekt Arhitektonski studio: Martin Robain, Rodo Tisnado, Jean-François Bonne, Alain Bretagnolle René-Henri Arnaud, Laurent-Marc Fischer i Gaston Valente[1]
Korisnici
Namjena sjedište Europskog parlamenta
Vlasnik Europski parlament
Glavni korisnik prostora Europski parlament
Tehnički podatci
Visina 60 m
Broj katova 20
Površina 220 000 m²

Grad Strasbourg u Francuskoj službeno je sjedište Europskog parlamenta. Odlukom Europskog vijeća iz Edinburgha 11. i 12. prosinca 1992. i člankom 341. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Parlament je zakonski obavezan ondje održati najmanje dvanaest plenarnih zasjedanja godišnje, od kojih svako traje obično četiri dana. Većina sastanaka, međutim, odvija se u Bruxellesu, a neki radovi obavljaju se u gradu Luxembourgu.[2][3] Također, sva se glasovanja Europskog parlamenta moraju održati u Strasbourgu. "Dodatna" zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju se u drugom sjedištu u prostorima Espace Léopold u Bruxellesu. Iako se de facto većina posla Parlamenta sada odvija u drugom sjedištu u Bruxellesu, postoji zakonska obveza zadržati Strasbourg kao svoje službeno sjedište, što je situacija koja nailazi na brojne kritike samog Europskog parlamenta, te mnogih interesnih skupina, administrativnog osoblja i ekoloških udruga.

Pet zgrada Parlamenta, sve nazvane po uglednim europskim političarima, nalaze se u tzv. "Europskoj četvrti" grada, koju dijeli s drugim europskim organizacijama neovisnima od Europske unije.[4] U prošlosti je Parlament imao zajedničku dvoranu za rasprave s Vijećem Europe, no danas je glavna zgrada Louise Weiss, svečano otvorena 1999. godine, na raspolaganju isklučivo Parlamentu.

Glavna zgrada

[uredi | uredi kôd]
Staklena skulptura "Ujedinjena Zemlja" Tomasza Urbanowicza u unutarnjem dvorištu palače Louise Weiss u Strasbourgu.

Palača Louise Weiss (zgrada broj 4 Europskog parlamenta - IPE 4) dobila je ime po Louise Weiss, bivšoj francuskoj zastupnici u parlamentu), i nalazi se u okrugu Wacken u Strasbourgu južno od Schiltigheima, između bivše radničke prigradske kolonije iz 1920-ih (Cité ouvrière) Cité Ungemach i niza zgrada iz pedesetih godina prošlog stoljeća smještenih na sajmu u Strasbourgu, od kojih su neke morale biti srušene kako bi se stvorio prostor za novu građevinu. Izgrađena po cijeni od 3,1 milijarde francuskih franaka (470 milijuna eura) na križanju Ila i kanala Marna - Rajna, u njoj se nalazi glavna dvorana za plenarne sjednice, najveća od svih parlamentarnih dvorana na kontinentu (750 mjesta s mogućnošću proširenja na 785 za članove Europskog parlamenta i 680 mjesta za posjetitelje),[5] te 18 manjih prostorija za sastanke i ukupno 1133 ureda za članove Parlamenta i prateće osoblje. Palača Louise Weiss komunicira sa zgradama Winston Churchill i Salvadora de Madariage putem zatvorenog pješačkog mosta.

S površinom od 220.000 m² i prepoznatljivim tornjem visokim 60 metara,[6] jedna je od najvećih i najvidljivijih zgrada u Strasbourgu. Palaču Louise Weiss dizajnirao je tim pariških arhitekata, koji su izjavili da su ih nadahnuli rimski amfiteatri.[7] Nakon što je pobjednički projekt odobren na međunarodnom natječaju 1991. godine, u svibnju 1995. započeli su radovi uz pomoć dvanaest toranjskih dizalica, koje je naručila Société d'Aménagement et d'Équipement de la Region de Strasbourg u ime Gradske zajednice Strasbourga. Izgradnja ovog objekta je u to vrijeme bila jedna od najvećih gradilišta desetljeća u Europi. Svečano otvaranje zgrade bilo 14. prosinca 1999., a crvenu vrpcu prerezali su zajedno francuski predsjednik Jacques Chirac i predsjednica parlamenta Nicole Fontaine.[8] U internim dokumentima EP-a zgrada se naziva "LOW".[9]

Toranj

[uredi | uredi kôd]

Tijelo zgrade visoko je 60 metara i namjerno je prividno nedovršena s jedne strane, što predstavlja značajnu simboliku. Nedovršeni dio u početku je trebao biti orijentiran prema istoku, tj. prema Istočnoj Europi, jer se u vrijeme završetka zgrade još nijedna zemlja iz bivšeg sovjetskog bloka nije pridružila EU. Međutim, otvorena strana kule u konačnici je okrenuta prema zapadu. Američki konzervativni politički komentator i teoretičar zavjere Glenn Beck je 2010. sugerirao da dizajn tornja svjesno odražava bečku sliku Babilonske kule Pietera Bruegela starijeg.[10]

Unutarnje dvorište

[uredi | uredi kôd]

Dana 14. siječnja 2009. godine Europski je parlament donio odluku da se unutarnje dvorište palače imenuje po nedavno preminulom poljskom europarlamentarcu Bronisławu Geremeku,[11] nazivajući ga "Agora Bronisław Geremek". Unutarnje dvorište je službeno otvoreno 21. travnja 2009.[12] Od 2004. središte Agore krasi staklena skulptura "Ujedinjena zemlja" umjetnika Tomasza Urbanowicza, koja simbolizira otvorenost i spremnost na daljnje širenje Europske unije.[13] Arhitektonski studio odobrio je postavljanje skulpture i ona je službeno postavljena kao poklon grada Wrocława u nazočnosti Josepa Borrella, tadašnjeg predsjednika Europskog parlamenta.[14]

Glavna dvorana

[uredi | uredi kôd]
Glavna dvorana Europskog parlamenta.

Članovi Europskog parlamenta smješteni su u polukružnoj glavnoj dvorani, gupirani u političke skupine i raspoređeni uglavnom slijeva udesno ovisno o percepciji pozicioniranja na političkom spektru, dok su nezavisni članovi smješteni u stražnjem desnom dijelu dvorane. Sva su mjesta opremljena mikrofonima, slušalicama za slušanje prijevoda i opremom za elektroničko glasovanje. Vođe skupina sjede na prednjim klupama u središtu, a u samom središtu je podij za gostujuće govornike. Preostali segment kružne komore prvenstveno čini uzdignuti prostor na kojem sjede predsjednik i osoblje.[15] Iza njih je zastava EU-a pričvršćena na zid i nacionalne zastave država članica ovješene na motkama s obje strane zastave EU.

Kabine zaprevoditelje smještene su sa stražnje strane i uz bokove dvorane, dok se galerija za javnost i novinare nalazi iznad dvorane oko cijelog perimetra. Dodatna mjesta za sjedenje postavljena su bočno od povišenog središta i rezervirana su za Europsko vijeće s krajnje lijeve i Europsku komisiju s krajnje desne strane.[16] Dvorana je u cijelosti suvremenog dizajna, zidovi su u potpunosti prekriveni svjetlećim panelima, a zastupnici u Europskom parlamentu smješteni su u širokim plavim foteljama.

Urušavanje stropa

[uredi | uredi kôd]

Dana 7. kolovoza 2008. srušilo se 10% stropa glavne dvorane. Nitko nije ozlijeđen, jer se Parlament u to vrijeme nije sastajao (bilo je to za vrijeme ljetnih godišnjih odmora), no nekoliko je sjedećih mjesta oštećeno. Prvi se dio stropa srušio u 18.00 po srednjoeuropskom vremenu, a drugi dio u 22.36.[17] Nisu zabilježeni ekstremni vremenski uvjeti, a konstrukcija je bila nova, pa se pretpostavljalo da je lažni strop imao strukturne nedostatke.[18] Predsjednikov ured izjavio je da je potpuno ili djelomično oštećena trećina stropa i da su "preliminarni rezultati otkrili da je djelomično urušavanje stropa rezultat loma nosača koji učvrščuju spušteni strop sa stvarnom strukturom stropa."[19]

Popravak je započeo odmah, ali postalo je jasno da se oštećenje ne može sanirati na vrijeme za sljedeću sjednicu, tako je plenarna sjednica s početkom 1. rujna morala biti premještena u glavnu dvoranu parlamenta u Bruxellesu. Očekivalo se da će se Parlament vratiti u Strasbourg na zasjedanje koje jezakazano za 22. rujna,[19] ali se i tada morao zadržati u Bruxellesu zbog odugovlačenja rada sigurnosnih inspekcija.[20] Događaj su s radošću dočekali oni koji se protive nazočnosti Parlamenta u Strasbourgu,[19] a ismijali su ga i euroskeptici koji su nakon incidenta na prvom plenarnom zasjedanju u Bruxellesu nosili kacige (da su u trenutku urušavanja stropa održavala sjednica, materijal bi se srušio baš na članove euroskeptičnih stranaka).[20]

Kritike

[uredi | uredi kôd]

Palača Louise Weiss u Strasbourgu bila je meta kritika zbog složenog dizajna interijera: "Očigledno je transparentno, ali gotovo je nemoguće kretati se. Postoje mostovi između različitih razina, ali ne možete točno utvrditi kamo vode".[21] Kad je otvorena, neki su je kritizirali zbog toga što je zgrada "otrcana, mračna, teška za snalaženje", a telekomunikacijski uređaji i dizala imali su tehničkih poteškoća. Predsjednica parlamenta Nicole Fontaine izjavila je da se radije pješke popne do devetog kada gdje se nalazio njen ured, nego da riskira ostati zarobljena u ozloglašenim liftovima.[22] Godine 2002. u vodoopskrbi zgrade pojavio se uzročnik legionarske bolesti, uglavnom kao posljedica nekorištenja tijekom većeg dijela godine.[23]

Pomoćne zgrade

[uredi | uredi kôd]

Postoje četiri pomoćne zgrade preko puta rijeke što ih dijeli od palače Louise Weiss. Poput Louise Weiss, većina njih slijedi sustav brojeva za označavanje "Zgrada Europskog parlamenta" (francuski: Immeuble du Parlement Européen) 1, 2 i 3, a najnovija zgrada (nazvana Václav Havel) još nije (srpanj 2017.) službeno dobila broj 5. Zgrade 1 i 2 tvore jedinstveni kompleks uz rijeku. Zgrade 3 i "5" nalaze se podalje od rijeke u unutrašnjosti i povezane su staklenim mostom. Na mjestu na kojem je kompleks izgrađen, prethodno se nalazio bazen Société des nageurs strasbourgeois (SNS), izgrađen 1952. i srušen 1978. da bi se stvorio prostor za nove građevine.[24]

Zgrada Winstona Churchilla (IPE 1)[25] nalazi se na Avenue du Président Schuman, u okrugu Orangerie. U njemu su smješteni administrativno osoblje i pomoćne strukture. Zgrada Salvador de Madariaga (IPE 2),[26] uz Quai du Bassin de l'Ill, nalazi se pored zgrade Winstona Churchilla. Obje zgrade je projektirao arhitekt François Sauer u suradnji s Jean-Paulom Friedmannom i one zapravo čine jedan jedinstveni kompleks površine 58.400 m². Kompleks je izgrađen po cijeni od 81 milijuna eura,[27] inauguriran 1980. (uz bitne preinake 1988. i 1991. zbog izgradnje IPE 3) i dizajniran u postmodernom stilu koji se često odlikuje zamršenom, zmijolikom arhitekturom i ostakljenim fasadama.[28][29] U zgradi Salvador de Madariaga nalazi se i drugo tijelo EU-a kojem je Strasbourg službeno sjedište (od 1992.): Europski ombudsman.

Zgrade su bile u središtu prijepora oko optužbi za preveliku cijenu najma,[30] sve dok ih na posljetku Parlament nije kupio 2006. godine.[31]

U listopadu 2007. otkriveno je da zgrade sadrže veću količinu azbesta nego što se mislilo prije nego što su kupljene. Međutim, količina azbesta još je uvijek u zakonskim granicama i ne smatra rizikom za javno zdravlje, te je ograničena samo na pojedine prostorije. Prethodni vlasnik zgrade se obvezao na uklanjanje azbesta u zgradama.

Zgrada Pierre Pflimlin (IPE 3), relativno niska zgrada srcolikog oblika izgrađena u na križanju Avenue du Président Robert Schuman i Allée Spach,[32] otvorena je 1991. godine kao sjedište za tisak i masmedije (Centar de presse et d'information) po cijeni od 38 milijuna eura[33] i dobila je ime po bivšem predsjedniku Europskog parlamenta 6. srpnja 2007.[34] To je i najmanja zgrada u čitavom kompleksu (21.000 m2) i ujedno je i jedina koja se ne nalazi pored rijeke ili kanala. U njoj je između ostalog smješteno i prevoditeljsko osoblje.

Zgradu Václava Havela svečano su otvorili predsjednik EP-a Antonio Tajani i francuska ministrica za europska pitanja Nathalie Loiseau 5. srpnja 2017. godine. Zgrada je izvorno izgrađena 1954. godine i pripadala je Vijeću Europe koje ju je koristilo do 2007. Godine 2012. kupio ju je Europski parlament nakon čega je zgrada u potpunosti dekonstruirana i obnovljena.[35][36][37]

Bivše zgrade

[uredi | uredi kôd]
S lijeva na desno: Louise Weiss, Winston Churchill, Pierre Pflimlin, Václav Havel (prije transformacije, fotografija snimljena 2008.) i zgrada Vijeća Europe.

Sadašnje zgrade izgrađene su kao infrastruktura proširenju Europske unije 1995. (i planiranog proširenja na istok 2004.). Zbog prihvata novih članova, Parlament je trebao veću glavnu dvoranu za održavanje rasprava i više ureda za europarlamentarce. Prije toga, Parlament je dijelio objekte s Vijećem Europe, koji su u svom sjedištu izgradili glavnu dvoranu: Europsku palaču. Ta je struktura svečano dana na korištenje Parlamentu za vrijeme Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 28. siječnja 1977.

Međutim, dijeljenje ove komore s Vijećem dovodila je do zabune kod televizijske publike koja nije sigurna koja ju je institucija u to vrijeme koristila. To je pogoršala Europska unija i Vijeće Europe koji su koristili istu zastavu, iako je svaki od njih imao svoje ambleme.

Prije nego što je 1977. izgrađena Europska palača, dvije su institucije također dijelile Maison de l'Europe ("Kuća Europe") iz 1958.[38] Kuća Europe je bila provizorna zgrada čisto funkcionalne arhitekture[39][40] a svečano je otvorena 1950. Nalazila se na mjestu gdje se sada nalazi travnjak koji vodi prema Europskoj palači.[41][42]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Official press release  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2009. (Wayback Machine)
  2. ↑ Protocol (No 8) on the location of the seats of the institutions and of certain bodies and departments of the European Communities and of Europol (1997) (PDF). Europa (web portal). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. prosinca 2007. Pristupljeno 15. srpnja 2007.
  3. ↑ European Parliament calendar 2007 (PDF). Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  4. ↑ Interactive map of the European district of Strasbourg. En.strasbourg-europe.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2011. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  5. ↑ Cost of the building and number of seats. Diplomatie.gouv.fr. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2012. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  6. ↑ Figures about the building. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 24. ožujka 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ↑ Official press release. Parlementeuropeen.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  8. ↑ Nicole Fontaine. 14. prosinca 1999. Speech by Mrs Nicole FONTAINE, President of the European Parliament: Inauguration of the Louise WEISS Building, with M. Jacques CHIRAC, President of the French Republic. European Parliament. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2008. Pristupljeno 1. veljače 2015.
  9. ↑ Chercher sur Europarl. Europarl.europa.eu. Pristupljeno 7. ožujka 2011. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  10. ↑ "Glenn Beck: Lessons From the Tower of Babel" (transcript), foxnews.com, 17 November 2010
  11. ↑ "La cour Geremek", relatio-euope.eu, 14 January 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2009. Pristupljeno 24. ožujka 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. ↑ Address of the President of the European Parliament, Hans-Gert Pöttering. Wyborcza.pl. 21. travnja 2009. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  13. ↑ Cummings, Keith. Contemporary Kiln-formed Glass | A World Survey. A & C Black | University of Pennsylvania Press. London | Philadelphia. ISBN 9780812242324
  14. ↑ Wyborcza.pl. wroclaw.wyborcza.pl. Pristupljeno 16. travnja 2020.
  15. ↑ Strasbourg seating plan (PDF). European Parliament. Pristupljeno 2. listopada 2010.
  16. ↑ Strasbourg seating plan (PDF). European Parliament. Pristupljeno 2. listopada 2010.
  17. ↑ Mahony, Honor (12 August 2008) European Parliament ceiling collapses, EUobserver
  18. ↑ Lasry, Benjamin (13 August 2008) European parliament roof in Strasbourg collapses  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine), Cafe Babel
  19. ↑ a b c Mahony, Honor (22 August 2008) MEPs shift to Brussels after ceiling collapse, EUobserver
  20. ↑ a b Runner, Phillipa (4 September 2008) MEPs shift to Brussels after ceiling collapse, EUobserver
  21. ↑ "Talking in circles", Tim Adams, The Observer, 25 November 2007
  22. ↑ Banks, Martin (13 August 2008) Roof caves in on EU parliament building, The Parliament Magazine
  23. ↑ EU Parliament hit by Legionnaires disease, BBC News (8 June 2002)
  24. ↑ Piscine de la SNS  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2012. (Wayback Machine), archi-strasbourg.org
  25. ↑ 48°35′44″N 7°46′12″E / 48.595507°N 7.769925°E / 48.595507; 7.769925
  26. ↑ 48°35′42″N 7°46′06″E / 48.595074°N 7.768294°E / 48.595074; 7.768294
  27. ↑ Arnaud Willer. Parlement Européen (IPE 0, 1 et 2). Sers.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2011. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  28. ↑ Salvador de Madariaga seen from the river. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  29. ↑ Winston Churchill seen from the river. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  30. ↑ 2004 discharge: sharp criticism but support for purchase of Strasbourg buildings  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2016. (Wayback Machine) europarl.europa.eu
  31. ↑ Pr_Dec_Ep (PDF). Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  32. ↑ 48°35′42″N 7°46′13″E / 48.595031°N 7.770314°E / 48.595031; 7.770314
  33. ↑ Arnaud Willer. Centre Européen de Presse et d'Information – SERS – Société d'Aménagement et d'Equipement de la Région de Strasbourg. Sers.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2011. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  34. ↑ Press release  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  35. ↑ Official opening of the Havel Building. European Parliament / The President. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2017. Pristupljeno 23. srpnja 2017.
  36. ↑ Václav Havel: Parliament dedicates building to former Czech president. News / European Parliament. Pristupljeno 23. srpnja 2017.
  37. ↑ Bâtiment Vaclav-Havel - Allée Spach. archi-wiki.org. Pristupljeno 23. srpnja 2017. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  38. ↑ 50 years of the European Parliament – evolution, powers, policies, presidents and elections. Europarl.europa.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2008. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  39. ↑ Maison de l'Europe (Strasbourg, 1950–1977). CVCE. 1950–1977. Pristupljeno 8. svibnja 2013.
  40. ↑ Inside of the hemicycle. CVCE. Pristupljeno 8. svibnja 2013.
  41. ↑ House of Europe and Palace of Europe in 1976. CVCE. Pristupljeno 8. svibnja 2013.
  42. ↑ Aerial view of the House of Europe. CVCE. Pristupljeno 8. svibnja 2013.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sjedište_Europskog_parlamenta_u_Strasbourgu&oldid=6819557"