Socijalistička Republika Makedonija

Socijalistička Republika Makedonija (SR Makedonija, SRM) je bivša jugoslavenska republika. Preimenovana je u "Socijalističku Republiku" kad i ostale jugoslavenske republike, Ustavom iz 1963., a osamostalila se 1992., te potom promijenila naziv u "Republika Makedonija". Spadala je među najnerazvijenije jugoslavenske republike, a po veličini je bila četvrta, prije SR Slovenije i SR Crne Gore. Službeni jezik bio je makedonski,^[1] a albanski i turski su se takoder rabili kao službeni jezici u općinama s brojnom albanskom i turskom narodnošću,^[2] te u školskomu sustavu.^[2] Ustav SR Makedonije je odredio SRM kao nacionalnu državu makedonskoga naroda, te albanske i turske narodnosti.^[2]

Poznati makedonski komunisti

Grb NR Makedonije (1946-1947)
Makedonski grb u žutoj inačici
Makedonski grb u crvenoj inačici
Zastava s inačicom petokrake zvijezde

Izvori

↑ (mak.) РЕШЕНИЕ на Антифашиското собрание на народното ослободуене на Македонија за заведуене на македонскиот јазик како службен јазик во македонската држава (Rješenje Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije o uvođenju makedonskoga jezika kao službenog jezika u državi Makedoniji), dokument br. 8, 2. kolovoza 1944., Prohor Pčinjski, Metodije Andonov Čento (predsjedatelj ASNOM)
↑ ^a ^b ^c Spasov, Ljudmil; Arizankovska, Lidija. Hierarhizacija jezikov v Republiki Makedoniji in Republiki Sloveniji glede na jezikovno politiko Evropske unije, (161. – 169.) u: Vidovič-Muha, Ada. (ur.) Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje : ob 450-letnici izida prve slovenske knjige, Zbirka »Obdobja – metode in zvrsti« (vol. 20, ISSN 1408-211X), Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2003., ISBN 961-237-057-5, (COBISS.SI), str. 163., 164.
»Prvi člen Ustave SR Makedonije (Ustav na SRM, 1974) je SRM definiral kot nacionalno državo makedonskega naroda ter albanske in turške narodnosti v njej. V členih 220 in 222 je bilo zapisano, da ljudje lahko prosto uporabljajo svoj jezik in pisavo za izražanje in razvijanje svoje kulture.«
(Vidovič-Muha, 2003., 163.)
»Poleg tega so makedonske (in slovenske) javne osebe v okvirih SFRJ (zunaj SR Makedonije oziroma SR Slovenije) zelo redko upoštevale pravico do uporabe svojega jezika v javnem sporazumevanju, in to je dajalo vtis, da je edini uradni jezik na ravni države SFRJ srbohrvaščina.«
(Vidovič-Muha, 2003., 164.)

Nedovršeni članak Socijalistička Republika Makedonija koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] (mak.) РЕШЕНИЕ на Антифашиското собрание на народното ослободуене на Македонија за заведуене на македонскиот јазик како службен јазик во македонската држава (Rješenje Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije o uvođenju makedonskoga jezika kao službenog jezika u državi Makedoniji), dokument br. 8, 2. kolovoza 1944., Prohor Pčinjski, Metodije Andonov Čento (predsjedatelj ASNOM)

[Ada-2] Spasov, Ljudmil; Arizankovska, Lidija. Hierarhizacija jezikov v Republiki Makedoniji in Republiki Sloveniji glede na jezikovno politiko Evropske unije, (161. – 169.) u: Vidovič-Muha, Ada. (ur.) Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje : ob 450-letnici izida prve slovenske knjige, Zbirka »Obdobja – metode in zvrsti« (vol. 20, ISSN 1408-211X), Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2003., ISBN 961-237-057-5, (COBISS.SI), str. 163., 164.
»Prvi člen Ustave SR Makedonije (Ustav na SRM, 1974) je SRM definiral kot nacionalno državo makedonskega naroda ter albanske in turške narodnosti v njej. V členih 220 in 222 je bilo zapisano, da ljudje lahko prosto uporabljajo svoj jezik in pisavo za izražanje in razvijanje svoje kulture.«
(Vidovič-Muha, 2003., 163.)
»Poleg tega so makedonske (in slovenske) javne osebe v okvirih SFRJ (zunaj SR Makedonije oziroma SR Slovenije) zelo redko upoštevale pravico do uporabe svojega jezika v javnem sporazumevanju, in to je dajalo vtis, da je edini uradni jezik na ravni države SFRJ srbohrvaščina.«
(Vidovič-Muha, 2003., 164.)

[1]