Prijeđi na sadržaj

Romelu Lukaku

Izvor: Wikipedija
Romelu Lukaku

Lukaku u dresu Chelseaja 2021.

Država Belgija
Osobni podatci
Puno ime Romelu Menama Lukaku Bolingoli
Rođenje 13. svibnja 1993.
Visina 1,90 m
Klub
Trenutačni klub Napoli
Broj 11
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
1999. – 2003.
2003. – 2004.
2004. – 2006.
2006. – 2009.
Rupel Boom
KFC Wintam
Lierse
Anderlecht
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2009. – 2011.
2011. – 2014.
2012. – 2013.
2013. – 2014.
2014. – 2017.
2017. – 2019.
2019. – 2021.
2021. – 2024.
2022. – 2023.
2023. – 2024.
2024. – danas
Anderlecht
Chelsea
WBA (posudba)
Everton (posudba)
Everton
Manchester United
Inter Milano
Chelsea
Inter Milano (posudba)
Roma (posudba)
Napoli
0073 00(33)
0010 000(0)
0035 00(17)
0031 00(15)
0110 00(53)
0066 00(28)
0072 00(47)
0026 000(8)
0025 00(10)
0032 00(13)
0009 000(4)
Reprezentativna karijera**
2008.
2011.
2009.
2010. – danas
Belgija do 15
Belgija do 18
Belgija do 21
Belgija
0004 000(1)
0001 000(0)
0005 000(1)
0119 00(85)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
bronca Rusija 2018.
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 11. studenog 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Romelu Menama Lukaku Bolingoli (Antwerpen, 13. svibnja 1993.) belgijski je nogometaš[1] kongoanskog porijekla[2] i najbolji strijelac belgijske nacionalne momčadi.[3] Igra na poziciji napadača. Trenutačno igra za Napoli.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Antwerpenu u kongoanskoj obitelji. Otac Roger također je bio nogometaš te je igrao za momčad Zaira, kao i mlađi brat Jordan koji igra u Serie A.

Karijeru je započeo u Anderlechtu s kojim je osvojio belgijsko prvenstvo kao najbolji strijelac prvenstva. U Chelseaju je došao na ljeto 2011., ali je na prvi nastup u Premiershipu čekao gotovo godinu dana. S Chelseom je osvojio Ligu prvaka.

Veću minutažu dobio je u posudbama u WBA i Evertonu, nakon kojih je i potpisao za Everton, za koji je zaigrao 110 puta.

Prvi nastup za belgijsku momčad do 20 godina ostvario je u veljači 2010., da bi već osam mjeseci kasnije prvi put zaigrao i za seniorsku vrstu. Za Belgiju je zabijao na dvama Svjetskim prvenstvima te na Europskoj smotri u Francuskoj 2016. godine. Na SP-u u Rusiji 2018. zabijao je po dva pogotka u dvije uzastopne utakmice skupine ponovivši postignuće Diega Maradone iz 1980. godine, postavši prvi Belgijanac koji je zabio četiri pogotka na jednom svjetskom prvenstvu.[4] Pobjedom nad Engleskom Belgija je osvojila brončano odličje ostvarivši najveći uspjeh u nogometnoj povijesti.

Dobitnik je belgijske Zlatne i Srebrne kopačke te je bio proglašen najboljim igračem Evertona u sezoni 2016./17. u kojoj ga je FIFA uvrstila u najbolju jedanaestorku svijeta. Proglašen je i za najboljeg belgijskog športaša u 2009. godini.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Romelu Lukaku Soccerway (pristupljeno 13. srpnja 2018.)
  2. Simon Shen. Belgian striker Lukaku and his Congolese roots ejinsight.com, 12. lipnja 2018. (pristupljeno 13. srpnja 2018.)
  3. Karel Stokkermans. Belgium - Record International Players RSSSF (pristupljeno 13. srpnja 2018.)
  4. RED-HOT LUKAKU MAKES WORLD CUP HISTORY FOR BELGIUM goal.com (pristupljeno 15. srpnja 2018.)