Popis židovskih vladara

Prvo razdoblje židovskih vladara započinje u željezno doba, kada se, nakon vremena plemenskog ustroja, u drugoj polovici 11. st. pr. Kr. počinje u Izraelu uspostavljati monarhija, a traje sve do pada pod asirsku i babilonsku vlast. Nakon vremena perzijske i helenističke prevlasti, nakon makabejske pobune u 2. st. pr. Kr. uspostavlja se vlast židovskih etnarha i svećenika u Judeji, a nastavlja se vlašću Heroda Velikog i njegovih nasljednika, koji vladaju raznim područjima današnjeg Izraela, Palestine, Jordana i Sirije, sve do pred kraj 1. st., kada Rimljani konačno preuzimaju svu vlast, a potom (135. godine) i preimenuju provinciju Judeju u provinciju Sirija-Palestina.

• Šaul, (oko 1030. – 1010. pr. Kr.)
• David, (oko 1010. – 970. pr. Kr.)
• Salomon, sin Davidov (oko 970. – 931. pr. Kr.)

(Za razdoblje strane prevlasti na ovim prostorima do 2. st. pr. vidi: Babilon, Aleksandar Veliki, Seleukovići, Ptolemejevići.)

• Juda Makabej (166. – 160. pr. Kr.), sin svećenika Matatije koji je poveo pobunu protiv Antioha IV. Epifana.

• Jonatan (160. – 143. pr. Kr.), brat Judin, veliki svećenik

• Šimun (143. – 134. pr. Kr.), veliki svećenik i etnarh

• Ivan Hirkan I. (134. – 104. pr. Kr.), veliki svećenik i etnarh

• Aristobul I. (104. – 103. pr. Kr.), uzima naslov kralja

• Aleksandar Janej (103. – 76. pr. Kr.), kralj

• Aleksandra (76. – 67. pr. Kr.), kraljica (njezin sin Hirkan II. je veliki svećenik)

• Hirkan II. (67. pr. Kr.), nasljeđuje majku kao kralj

• Aristobul II. (67. – 63. pr. Kr.), kralj i veliki svećenik (istisnuo Hirkana s prijestolja)

• Hirkan II. (63. – 40. pr. Kr.), ponovno veliki svećenik, a onda i etnarh (47. – 41. pr. Kr.)

• Herod I. Veliki i njegov brat Fazael, Idumejci, sinovi Hirkanova ministra Antipatera, tetrarsi (41. – 40. pr. Kr.)

• Antigon (40. – 37. pr. Kr.), kralj i veliki svećenik, Herod u bijegu

• Herod I. Veliki, oženio Marijamnu I., unuku Hirkana II. i Aristobula II., stvarni kralj Judeje (37. – 4. pr. Kr.)

• Arhelaj, etnarh Judeje i Samarije (4. pr. Kr.-6. po Kr.). Nakon toga Judeja postaje rimska prokuratorska provincija, a glavni grad seli u Cezareju

• Herod Antipa, tetrarh Galileje i Pereje (4. pr. Kr.-39. po Kr.)

• Herod Filip, tetrarh Gaulanitide, Bataneje, Trahonitide i Auranitide, te područje Paneje ili Itureje (4. pr. Kr.-34. po Kr.). Nakon njegove smrti tetrarhija je pripojena provinciji Siriji.

• Agripa I., sin Aristobulov, kralj u Filipovoj tetrarhiji (37. – 44.), i kralj Judeje i Samarije (41. – 44.). Nakon njegove smrti, Judeja je ponovno prokuratorska provincija.

• Agripa II., sin Agripe I., kralj Halkide (48. – 53.) i nadglednik jeruzalemskog Hrama (49. )

• Agripa II., umjesto Halkide postaje kraljem Filipove tetrarhije (53. – 93.) i Varove eparhije u današnjem sjevernom Libanonu, a od 55. godine Neron mu daje i dio Galileje i Pereje.

U previranjima koja su slijedila za Prvog židovskog ustanka, Hram je spaljen i srušen, a Judeja postaje carska provincija.

U Drugom židovskom ustanku (132. – 135.) Židove će voditi Šimun Bar Kohba. Nakon poraza, Judeja je preimenovana u provinciju Siriju-Palestinu, a Jeruzalem u Aeliu Capitolinu.

Židovi će svoju državu ponovno uspostaviti tek nakon Drugog svjetskog rata. O tome vidi: Izrael, Bliskoistočni sukob, Palestina, Pojas Gaze i Zapadna obala.

• Biblija - glavni izvor za židovske vladare