Park prirode

Park prirode je prostor prirodne ljepote u kojemu su ljudske aktivnosti dozvoljene, ali bez narušavanja sklada prirode.

Park prirode je definiran člankom 13. Zakona o zaštiti prirode^[1][2] Republike Hrvatske (NN 70/05), prostorno prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne ili nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.

• Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode

v • u Parkovi Hrvatske Nacionalni parkovi Brijuni • Kornati • Krka • Mljet • Paklenica • Plitvička jezera • Risnjak • Sjeverni Velebit Parkovi prirode Park prirode Biokovo • Park prirode Dinara • Park prirode Kopački rit • Park prirode Lonjsko polje • Park prirode Medvednica • Park prirode Papuk • Park prirode Telašćica • Park prirode Velebit • Park prirode Vransko jezero • Park prirode Učka • Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje • Park prirode Lastovsko otočje Strogi rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi • Bijele i Samarske stijene