Mato Lovrak

Mato Lovrak
Rođenje	8. ožujka 1899.
Smrt	13. ožujka 1974.
Zanimanje	učitelj
Književne vrste	dječja književnost
Portal o životopisima

Mato Lovrak (Veliki Grđevac pokraj Bjelovara, 8. ožujka 1899. – Zagreb, 13. ožujka 1974.), hrvatski dječji pisac.^[1]

Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine.

Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima.

Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski.

Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre.

Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima.^[1]

Nepotpun popis djela Mate Lovraka

• Strašan san (1924.), prva priča, objavljena u Smilju
• Iz škole ljepšega: crtice iz škole: namijenjeno učiteljima, učiteljskim pripravnicima i ljubiteljima djece (1924.)
• Slatki potok i druge priče za djecu (1930.)
• Vlak u snijegu (prvotni naslov Djeca velikog sela, 1933.)
• Družba Pere Kvržice (1933.)
• Divlji dječak (1934.)
• Neprijatelj broj 1 (1938.)
• Njegova malenkost Francek drugi, hrabri (1938.)
• Doka Bedaković ili sto tisuća na cesti (1938.)
• Micek, Mucek i Dedek (1939.)
• Anka Brazilijanka (1939.)
• Sretna zemlja (1940.)
• Prijatelji (1941.)
• O uvježbavanju dječjih priredaba (1950.)
• Dijamant u trbuhu (1951.)
• Naši dječaci i druge priče (1954.)
• Dječak Konzul (1954.)
• Prozor do vrta (1955.)
• Tri dana života (1957.)
• Devetorica Hrabrih (1958.)
• Drveni zid (1958.)
• Snađi se djede (1958.)
• Iskrica (1959.)
• Dobra oluja i druge priče (1959.)
• Zeleni otok (1961.)
• Putovanje od 35 koraka (1963.)
• Slamnati krovovi (1963.)^[2]
• Katićev dom (1964.)
• U mraku (1964.)
• Andrija Jug i svijet danas (1967.)
• Gimnazijalac (1969.)
• Preparandist (1972.)
• Uzvišeno zvanje (2011.)^[3]

Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.^[4]

Po njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu te u novije vrijeme Anka.

Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva s tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu.

Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.

Sabrana djela Mate Lovraka objavljena su 1964. godine, a izabrana djela 1971. godine u nizu Pet stoljeća hrvatske književnosti.^[5] Godine 2000. objavljen je zbornik Mato Lovrak u hrvatskoj školi: književnoteorijski i didaktičko-metodički obzori s radovima o Lovraku nastalima na stručnim skupovima od 1989. do 1999. godine.^[6] Godine 2012. objavljena je monografija autorice Mire Kolar-Dimitrijević Tragovi vremena u djelima Mate Lovraka.^[7]

Bilješke i literatura

• Štefka Batinić, Sonja Gaćina Škalamera, Ostavština Mate Lovraka u Hrvatskom školskom muzeju, Muzeologija, No.43/44, prosinac 2007., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 8. ožujka 2016.

Mrežna mjesta

• Kulturni centar Mato Lovrak
• Mato Lovrak, Četiri članka Mate Lovraka, Libri & Liberi 01/2012., Hrčak